- 1 -              Poslovni broj: Usž-579/22-3

Poslovni broj: Usž-579/22-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. Č. iz D., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupaju opunomoćenici P. J. i M. J., odvjetnici u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-752/2020-7 od 10. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-752/2020-7 od 10. veljače 2021.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/20-03/03527329606, URBROJ: 341-99-06/2-20-1429 od 3. lipnja 2020. kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 3. lipnja 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I-141-02/19-03/03527329606, URBROJ: 341-22-06/2-19-16709 od 23. siječnja 2020. kojim je tužitelju, pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prepričava sadržaj osporene presude te zaključuje da je presuda nejasna. Ističe da nije sudjelovao u vještačenju u upravnom postupku (nije pregledan) zbog čega ne prihvaća nalaze i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka. Odluku suda o odbijanju njegova dokaznog prijedloga za provođenje sudskog vještačenja smatra neutemeljenom i neobrazloženom. Prigovara i odbijanju dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja, smatrajući da se ta odluka temelji na unaprijed stvorenom zaključku o sadržaju i vrijednosti tužiteljeva iskaza. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da usvoji tužbeni zahtjev.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik ističe da žalbu smatra neosnovanom iz svih, ranije istaknutih, razloga. Predlaže odbijanje žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je tužiteljevim zahtjevom za priznanje prava na invalidsku mirovinu na temelju članka 142. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZHBDR).

8.              U postupku je utvrđeno da je tužitelj, koji je hrvatski državljanin, bio pripadnik (borbenog sektora) Hrvatskog vijeća obrane od 18. travnja 1992. do 23. lipnja 1992. i od 8. prosinca 1995. do 31. ožujka 1996. U Bosni i Hercegovini priznat mu je, počevši od 1. siječnja 2006., status ratnog vojnog invalida VIII. grupe s 40% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovi stradavanja.

9.              U upravnom postupku provedeno je vještačenje u dva stupnja radi utvrđivanja odlučne medicinske činjenice postoji li kod tužitelja invalidnost u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; u daljnjem tekstu: ZOMO). U nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2020. prvostupanjsko tijelo vještačenja je na temelju medicinske dokumentacije utvrdilo da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesnom i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja od 25. svibnja 2020. navedeno je da je tužitelj, kao pripadnik HVO-a, 22. travnja 1992. ranjen krhotinama granate u glavu, bez ozljeda koštanih struktura. Po završetku liječenja nema neurološkog deficita, a zaostaju povremene glavobolje, vrtoglavice, smetnje iz kruga PTSP-a zbog kojih se diskontinuirano liječio po psihijatru ambulantno uz jednu hospitalizaciju u PB V. 1999. Prema zadnjem nalazu psihijatra od 19. srpnja 2019. prisutne su anksio – depresivne smetnje, što je sukladno zadnjem nalazu psihologa od 16. srpnja 2019. koji ukazuje na izraženu anksio-depresivnu simptomatologiju uz povišenu subskalu simptoma PTSP-a, bez značajnih pokazatelja psihoorganiciteta. U komorbiditetu je prisutna umjerena hemofilija A te bolni vertebralni sindromi na bazi degenerativnih promjena vratne kralježnice bez indikacije za kirurškim liječenjem. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, drugostupanjsko tijelo vještačenja je potvrdilo ocjenu prvostupanjskog tijela vještačenja da su posljedice ranjavanja iz 1992. bez zaostalog značajnijeg nerološkog ili psihoorganskog deficita, a radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Ostale bolesti (degenerativne promjene vratne kralježnice, hemofilija A, anksio-depresivni poremećaj) nisu predmet ocjene u postupcima pokrenutim po članku 142. ZHBDR-a.

10.              Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja utemeljivši svoje rješenje na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka. Sud je utvrdio da je drugostupanjsko tijelo vještačenja analiziralo cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te dalo medicinske razloge koji opravdavaju izneseno mišljenje, a koje je sud prihvatio kao obrazloženo i potpuno na način propisan Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17. i 56/18.; u daljnjem tekstu: Uredba). S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o primjeni stručno-medicinskog znanja kojim raspolaže Vijeće viših vještaka te da su stručna tijela medicinskog vještačenja oba stupnja suglasna u svojim ocjenama, a nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka jasan, obrazložen i utemeljen na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, prvostupanjski sud je zaključio da je pravilno postupio tuženik kada je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja.

11.              Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja njegove radne sposobnosti po sudskom vještaku, ističući da takav dokaz nije dostatno samo predložiti, kao što je učinio tužitelj, već ga je potrebno obrazložiti i iznijeti jasne tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze vještaka iz upravnog postupka. Pored toga, tužitelj se ne poziva na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što tvrde nadležni vještaci u upravnom postupku niti prilaže medicinsku dokumentaciju koja bi predstavljala podlogu za drugačije činjenično utvrđenje. Sva medicinska dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmetom ocjene u upravnom postupku. Sud je odbio i dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja smatrajući da taj dokazni prijedlog nije prikladan za utvrđivanje odlučnih medicinskih činjenica u ovoj upravnoj stvari. 

12.              Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio provedena vještačenja tužiteljeve radne sposobnosti pred tijelima vještačenja u upravnom postupku (u dva stupnja) kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s Uredbom, a kojima je dana valjana medicinska ocjena zdravstvenog stanja tužitelja i njegove radne sposobnosti. Ocjena je utemeljena na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu.

13.              Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 39. ZOMO-a).

14.              U odnosu na žalbeni navod o postupovnim povredama pred prvostupanjskim sudom, a koje se odnose na neprovođenje predloženih dokaza, valja reći da je člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu, u kojemu je odluka suda o neprovođenju dokaza koje je predložio tužitelj valjano obrazložena, nisu povrijeđena tužiteljeva prava niti je uslijed takve odluke suda činjenično stanje ostalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno. Ovome valja dodati da iz spisa predmeta nisu razvidne činjenice niti okolnosti koje bi dovele u sumnju objektivnost tijela vještačenja iz upravnog postupka niti je ocjenu vještaka iz upravnog postupka tužitelj doveo u sumnju, bilo svojim navodima, bilo medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu. Treba napomenuti da prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, u upravnom sporu nije dostatno samo predložiti sudsko vještačenje, već je potrebno obrazložiti zašto je to nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u sporu te navesti činjenice odnosno okolnosti koje dovode u sumnju nalaze vještaka iz upravnog postupka (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018.). Polazeći od navedenoga te smatrajući da tužitelj ocjenu vještaka iz upravnog postupka nije doveo u sumnju, Sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju, neprovođenjem sudskog vještačenja, povrijeđena tužiteljeva prava.

15.              Nije osnovan ni tužiteljev prigovor da je prilikom vještačenja u upravnom postupku morao biti osobno pregledan. Člankom 14. stavkom 10. Uredbe propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka iz članka 3. stavka 5. Uredbe daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vještak ili vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe. S obzirom na činjenicu da tijela vještačenja u konkretnom slučaju nisu smatrala potrebnim neposredno pregledati tužitelja prije davanja nalaza i mišljenja, Sud ne nalazi povrede koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporene odluke tuženika.

16.              Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.