- 1 -              Poslovni broj: Usž-4536/22-2

Poslovni broj: Usž-4536/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda  Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. Ć. iz B. i H., Š. B., kojeg zastupa opunmomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3292/20-12 od 28. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: UsI-3292/20-12 od 28. rujna 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: UsI-3292/20-12 od 28. rujna 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-561-01/20-01/380, URBROJ: 512-2501-02-2 od 15. rujna 2020.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I-561-01/19-01/1596, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 2. lipnja 2020. 

3.               Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I-561-01/19-01/1596, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 2. lipnja 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 10. rujna 1991. do 28. prosinca 1991.

4.              Tužitelj pobija presudu iz svih žalbenih razloga (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi ustraje kod navoda iz tužbe i, u bitnome, navodi da su i javnopravna tijela i prvostupanjki sud propustili utvrditi pravo stanje stvari te sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a tužitelju se nije omogućilo da dokazuje svoje tvrdnje da je sudjelovao u Domovinskom ratu. Odluka suda da se temelji jedino na dokazu koji je dostavio tuženik – Dopis Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske kojim se tvrdi da „Poskok bojna“ nije bila dio mobilizacijskog razvoja OSRH koji navod je tužitelj predlažući i dostavljajući dokaze (izjave svjedoka, preslika Spomenice Domovinskog rata, Odluka Predsjednika Republike o odlikovanju Medaljom „Oluje“ i Odluke Predsjednika Republike o odlikovanju Medaljom „Ljeto 95“) osporavao, a dokazi koje je priložio su vjerodostojni i primarni dokaz pripadnosti Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima su izraženi pravni stavovi o tome da su sudovi dužni obrazložiti na temelju kojih su činjenica i okolnosti utvrdili da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za primjenu određenog propisa te da nedostaci relevatnih i dostatnih razloga za ocjenu kakva je odlukom suda dana upućuju na zaključak o arbitrarnosti. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i rješenja javnopravnog tijela oba stupnja, da naloži prvostupanjskom tijelu da tužitelju prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za predmetno razdoblje te potražuje trošak upravnog spora.

5.               Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže žalbu odbiti.

6.               Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8.              Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

9.              U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

10.               Odredbom članka 3. stavcima 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17, 98/19 i 84/21 dalje ZHBDR) propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11.              U postupku te pretpostavke na strani tužitelja nisu utvrđene, stoga nije bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj je djelovao u postrojbi koja nije postojala u mobilizacijskom razvoju Oružanih snaga Republike Hrvatske u razdoblju obuhvaćenim zahtjevom, a što je, pored izravnog borbenog angažiranja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 3. stavak 2. ZHBDR), uvjet za priznavanje predmetnog prava. Tužitelj osnovano ističe da u u upravnom sporu stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Pri tome, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka (članak 60. stavak 4. ZUS-a), a što je prvostupanjski sud učinio te je valjano i argumentirano obrazložio zašto nije izveo predložene dokaze.

12.              Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava te ovaj Sud ne nalazi da u pobijanoj presudi nema razloga o tome da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja, a odluka prvostupanjskog suda ne upućuje na zaključak o arbitrarnosti.

13.              Trebalo je, na  temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Marušić – Babić, v.r.