- 1 -              Poslovni broj: Usž-2813/22-2

Poslovni broj: Usž-2813/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz Ruske Federacije, S., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & B. u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-324/2022-4 od 4. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-324/2022-4 od 4. svibnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-20/20-01/962, urbroj: 513-04-22-2 od 25. siječnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave K., klasa: UP/I-410-20/2020-001/00366, urbroj: 513-007-08-04-20-07 od 4. srpnja 2020. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 25. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja od 4. srpnja 2020., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 471.250,00 kn te utvrđena porezna obveza (po stopi od 3%) u iznosu od 14.137,50 kn.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

4.              Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja te iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, a da je izostalo i valjano obrazloženje te odluke. Dodaje da je protivno utvrđenju prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze, jer je ugovor o kupoprodaji, koji je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, zaključen dana 14. lipnja 2006. S time u vezi tužitelj upire na primjenu odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, kao mjerodavnog propisa za utvrđivanje predmetne porezne obveze. Tužitelj u prilog toj tvrdnji ukazuje i na ustavnosudsku praksu te stajalište koje je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4034/2019 od 4. svibnja 2021., koju tužitelj prilaže uz žalbu. Dodaje i da su bitne činjenice sporne, zaključujući da nije bilo osnove da sud pobijanu presudu donese pozivom na članak 36. točku 4. ZUS-a, tj. da upravni spor riješi bez prethodnog održavanja rasprave.

5.              Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi te sam riješi o meritumu predmetne upravne stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te poništi tuženikovo rješenje od 25. siječnja 2022. te prvostupanjsko rješenje od 4. srpnja 2020.

6.              Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

7.              Žalba nije osnovana.

8.              Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

9.              Prije svega, valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, postupajući time sukladno pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

10.              Ujedno je, prvostupanjski sud iscrpno obrazložio sve razloge zbog kojih ocjenjuje zakonitim rješenje tuženika, uz prethodnu ocjenu o pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Prethodno tome je ocijenio da su bitne činjenice već utvrđene tijekom upravnog postupka pravilne, tj. da nisu sporne, zbog čega je, ocjenjujući da je sporna samo primjena materijalnog prava, bilo osnove da presudu donese primjenom članka 36. točke 4. ZUS-a, odnosno da o predmetnoj stvari u upravnom sporu riješi bez održavanja rasprave, pravilno zaključujući da su za takvo postupanje ispunjene zakonom propisane pretpostavke.

11.              Prvostupanjski sud je osnovano odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

12.              Naime, tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka iznesenih u tuženikovom rješenju, koje je prvostupanjski sud osnovano potvrdio zakonitim.

13.              Prema odredbi članka 16. stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj je za stjecanje nekretnine na području Republike Hrvatske potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa porezna obveza nastaje u trenutku dobivanja te suglasnosti.

14.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u povodu zahtjeva tužitelja, Ministarstvo pravosuđa donijelo rješenje, klasa: UP/I-940-01/20-01/87, urbroj: 514-05-03-0220-02 od 20. veljače 2020. kojim daje suglasnost za stjecanje prava vlasništva na pobliže navedenim nekretninama, a to rješenje je dostavljeno i nadležnoj poreznoj upravi 9. ožujka 2020.

15.              Slijedom iznesenog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je u predmetnom slučaju za tužitelja nastala obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na dan 24. veljače 2020., a ne na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji od 14. lipnja 2006., zbog čega dalje zaključuje da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze sukladno odredbi članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.).

16.              Slijedom iznesenog, žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani niti odlučni za donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari, jer se u bitnom radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog postupka, kao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s tim zaključcima je ovaj Sud suglasan.

17.              Naime, tužitelj u žalbi ni ne spori osnovu nastanka porezne obveze, način utvrđivanja porezne osnovice, a ni visinu utvrđene porezne obveze. Kraj izričitog zakonskog rješenja o nastanku porezne obveze u okolnostima konkretnog slučaja, pozivanje tužitelja na propis koji regulira pitanja u svezi stjecanja prava vlasništva nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude.

18.              Kako je ovaj Sud utvrdio da žalbeni razlozi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 1. veljače 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.