Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-249/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. S. iz K., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1999/22-6 od 7. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1999/22-6 od 7. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanjem rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/18-01/280, urbroj: 586-01/14-22-3 od 15. travnja 2022. godine i rješenja Ministarstva pravosuđa, klasa: UP/I-112-02/18-01/119, urbroj: 514-08-01-03-02-01-18-03 od 12. ožujka 2018. godine.
2. Rješenjem tuženika od 15. travnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 12. ožujka 2018. godine kojim je s danom 19. ožujka 2018. godine po potrebi službe kao državna službenica Zatvora u S. trajno premještena u Kaznionicu u L. – P. te je istim rješenjem određeno da će rješenje o rasporedu tužiteljice donijeti upravitelj Kaznionice u L. – P., što je on i učinio posebnim rješenjem od 19. ožujka 2018. godine.
3. Protiv osporene prvostupanjske presude tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je pobijana presuda neprihvatljiva, i proturječna sama sebi, nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe kako je naslovni sud nepravilno ocijenio primjenu važećeg materijalnog prava – odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, te je donio pogrešni zaključak iz predloženih dokaza. Navodi kako isto tako nije utvrđeno da tužiteljica navedenim rješenjem o trajnom premještaju nije ujedno i razriješena s radnog mjesta voditelja Odjela tretmana Zatvora u S. Smatra kako je predmet ovoga postupka utvrđivanje da li su u postupku primijenjeni važeći zakonski propisi u proceduri, a posebno u provedbi postupka vezanom uz trajni premještaj po potrebi službe te rasporedu na radno mjesto službenika koji je bio raspoređen na službeničko radno mjesto – voditelja odjela tretmana te da li ministar nadležan za poslove pravosuđa može delegirati zakonom propisanu obavezu koja se odnosi na trajniji premještaj i raspored na radno mjesto rukovodećih službenika na upravitelja koji tu ovlast nema prema niti jednom zakonu. Navodi kako je prvostupanjski sud odbio niz dokaznih prijedloga tužiteljice kojim je dokazala da Kaznionica u L. – P. nije imala objektivnu potrebu za popunjavanjem mjesta višeg stručnog savjetnika u Odjelu tretmana jer je ocijenio da "izvođenje tih dokaza ne može utjecati na pravilnost i zakonitost donesenih odluka", a upravo su ti dokazi bili temelj trajnog premještaja tužiteljice što ukazuje na pristranu ocjenu suda prvog stupnja. Navodi kako prema odredbi članka 191. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 14/21.) u ovom postupku se primjenjuju odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 128/99, 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., 98/19.) jer je postupak započet tijekom 2018. godine. Navodi kako se u ovom predmetu primjenjuje odredba članka 26. stavka 4. i 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora koja odredba je lex specialis i ista određuje način postupanja s osobom koja je u to vrijeme bila na radnom mjestu – položaju, odnosno rukovodećem radnom mjestu. Navodi kako za kaznena tijela, ministar nadležan za poslove pravosuđa je jedino ovlašten za postupanje sa službenicima koji su obavljali poslove rukovodećeg službeničkog radnog mjesta, voditelja odjela koji spada prema normativima određenim Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi ("Narodne novine" 77/2007.) u kategoriju nižih rukovoditelja. Ističe kako u slučaju potrebe službe za trajnim premještajem osobe voditelja odjela odnosno, osobe koja je obavljala poslove rukovodećeg radnog mjesta, odredbom članka 26. stavak 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora je propisano da ministar nadležan za poslove pravosuđa može razriješiti s položaja i rasporediti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova upravitelja i pomoćnika upravitelja, te može premjestiti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova ostale rukovodeće službenike Kaznionice, Zatvora ili Centra, koju normu se obavezno primjenjuje, a Zakon posebno primjera radi navodi te posebne slučajeve koje je nadležno tijelo (ministar) bio dužan primijeniti u ovom postupku trajnog premještaja s mjesta voditelja Odjela tretmana Zatvora u S. na niže rangirano mjesto višeg stručnog savjetnika u Odjelu tretmana u Kaznionici u L. – P. Navodi kako postupak i praksa donošenja odluke po nenadležnom tijelu zbog tzv. potreba službe, koja potreba se nije u stvarnosti i potvrdila, te nastavno na to nezakoniti raspored iskazuje se u potpunosti diskriminirajući u odnosu na tužiteljicu. Kada bi se radilo o nužnoj potrebi obavljanja tih poslova onda bi osoba koja je u kaznenom tijelu (Zatvoru u S.) obavljala poslove stručne suradnice u Odjelu tretmana (A. M.) bila žurno po potrebi službe i nužnosti funkcioniranja državnog tijela trajno ili privremeno premještena. Upravo suprotno, ona je, iako nije imala zakonom utvrđene kriterije, po njenom žurnom i nenajavljenom premještaju u vrijeme dok je bila na bolovanju, imenovana na mjesto voditeljice Odjela tretmana Zatvora u S. Smatra kako se radi o nezakonitom i diskriminirajućem postupku, a sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude za svoje zaključke ne navodi niti jedan relevantan materijalni propis, potrebu službe i realizaciju te tzv. potrebu službe osim paušalnog isticanja kako je tuženik potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu i pobijanu prvostupanjsku presudu poništi, otkloni nedostatke i presudom riješi upravnu stvar.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavak 3. ZUS-a.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica koja je bila raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela tretmana Zatvora u S. 26. veljače 2018. e-poštom od Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa zatražila razrješenje s tog radnog mjesta i eventualno stavljanje na raspolaganje. Budući je Kaznionica u L. – P. 28. veljače 2018. od Ministarstva pravosuđa dopisom zatražila premještaj jednog državnog službenika visoke stručne spreme psihologije, socijalne pedagogije ili socijalnog rada, radi popunjavanja upražnjenog radnog mjesta višeg stručnog savjetnika – za tretman u Odjelu tretmana Kaznionice prvostupanjskim rješenjem od 12. ožujka 2018. tužiteljica je po potrebi službe s danom 19. ožujka 2018. trajno premještena u Kaznionicu u L. – P. da bi upravitelj Kaznionice u L. – P. dana 19. ožujka 2018. donio rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto višeg stručnog savjetnika za tretman. Osporenim rješenjem tuženika od 15. travnja 2022. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja o njezinom trajnom premještaju.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi da na temelju članka 76. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" 92/05., 140/05., 140/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 7/13., 38/13., 1/15., 138/15., 102/15., i 61/17. – dalje: ZDS) državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Također ispravno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako se na temelju članka 76. stavka 2. ZDS-a premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o tome da postoji potreba službe za premještajem državnog službenika s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučaju popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida.
10. Isto tako prvostupanjski sud pravilno ukazuje na ograničenje iz članka 76. stavka 1. ZDS-a po kojem državni službenik po potrebi službe može biti premješten samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju (osim u slučaju drukčije suglasnosti državnog službenika), a tužiteljica nije ničim osporila da je za njezino novo radno mjesto višeg stručnog savjetnika – za tretman propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u barem jednakom trajanju, kao i za radno mjesto voditeljice Odjela tretmana Zatvora u S., na kojem je prije radila.
11. Imajući u vidu primjenu odredbi članka 76. ZDS-a, sukladno odredbama specijalnog Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) na koji se u tužbi i žalbi poziva tužiteljica, može se zaključiti da ministar pravosuđa određuje trajni premještaj državnog službenika po potrebi službe za radno mjesto u drugu kaznionicu ili zatvor, ali da državnog službenika na radno mjesto raspoređuje upravitelj kaznionice ili zatvora sukladno odredbi članka 26. stavak 6. ZIKZ-a.
12. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđeno činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
14. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 1. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.