Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-159/23-2

 

Poslovni broj: Usž-159/23-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. M., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i Z. L. M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva kultura i medija Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Ureda za zastupanje, Z., radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3371/21-21 od 2. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3371/21-21 od 2. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi tog suda, poslovni broj: UsI-3371/2021-17 od 22. studenog 2022., kojim je pozvan platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 400,00 kn, prvostupanjsku presudu u iznosu od 500,00 kn i žalbu u iznosu od 500,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 1.400,00 kuna.

2.               Tužitelj u žalbi, u bitnom, navodi da je rješenje o sudskoj pristojbi u odnosu na tužbu ispravno jer je istu predao poštom pa u skladu s odredbom Tbr. 30 Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19. i 92/21.- dalje: Tarifa) treba platiti pristojbu u iznosu od 400,00 kuna, što je i učinio, te je također platio i nesporni dio pristojbe za prvostupanjsku presudu i žalbu. Međutim, prvostupanjska presuda mu je dostavljena elektroničkim putem, a i žalbu je podnio tim putem. U takvoj situaciji, prema odredbi članka 7. stavka 1. i 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. – dalje: ZSP), pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom, odnosno trebalo je tužitelju odrediti plaćanje sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 250,00 kuna također i na žalbu protiv te presude u istom iznosu od 250,00 kuna. Odredbom članka 7. stavka 3. ZSP-a propisano je da se pristojba na odluku plaća u trenutku kada je ista dostavljena stranci, ali je odredbom članka 22. stavka 1. i 2. ZSP propisano da se pristojba u upravnom sporu plaća samo ako sud odbije ili odbaci tužbu. No, ako ta zakonska odredba ima u vidu odbacivanje ili odbijanje zahtjeva u prvom stupnju, prije nego je o zakonitosti prvostupanjske odluke odlučio Sud, tada bi prvostupanjski sud već prilikom dostave svoje odluke trebao pozivati stranku na plaćanje sudske pristojbe, a što ovdje nije učinio. Naime, prvostupanjski sud je donio rješenje o sudskoj pristojbi dostavivši odluku ovog Suda, što je i pravno logično jer je tek tada sigurno da je tužba pravomoćno odbijena. Prije tog trenutka obveza ne može nastati, jer Sud može poništiti prvostupanjsku odluku. Tužitelj je rješenje o sudskoj pristojbi primio tek primivši drugostupanjsku odluku i u roku od 3 dana je platio nesporni dio sudske pristojbe. O navedenom se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije očitovao pa se isto u tom dijelu ne može ispitati. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti rješenje o prigovoru i rješenje o sudskoj pristojbi te sudsku pristojbu odrediti prema ZSP-u i Tarifi.  

3.               Žalba nije osnovana.

4.               Iz podataka spisa proizlazi da je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-2872/22-3 od 21. listopada 2022., odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:  UsI-3371/21-8 od 1. lipnja 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/18-01/0004, URBROJ: 532-02-03-02-02/3-21-2 od 5. listopada 2021., i rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-373-04/2017-02/5035, URBROJ: 251-13-11/312-17-1 od 24. listopada 2017. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje spomeničke rente.

5.              S obzirom na izloženo, što tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju, isti je, i po ocjeni ovog Suda, pravilno obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu prvostupanjskog suda i žalbu.

6.               Naime, odredbom članka 22. stavka 1. ZSP propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Nadalje, prema Tar. br. 30. stavkom 1. Tarife za tužbu u upravnom sporu se plaća pristojba u iznosu od 400,00 kuna, dok je stavkom 5. određeno da se za žalbu protiv prvostupanjske presude u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 500,00 kuna. Tar. br. 31. Tarife određene su pristojbe za odluke suda, i to na način da je stavkom 1. određeno da se za presudu donesenu u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 500,00 kuna.

7.               Slijedom navedenog, imajući na umu citirane odredbe, pravilno je tužitelju određeno plaćanje sudske pristojbe u navedenom iznosu. Pri tome, i prema ocjeni ovog Suda, neosnovano prigovara tužitelj da je sudska pristojba na prvostupanjsku presudu i žalbu trebala biti određena u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom jer mu je presuda dostavljena u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda te je također i žalbu podnio u elektroničkom obliku. Ovo iz razloga jer, kako je to pravilno naveo već i prvostupanjski sud, nije sporno da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na žalbu podnesenu u elektroničkom obliku u trenutku njezina podnošenja u visini polovice propisanog iznosa, te također nije platio sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u roku od tri dana od dana kad mu je ona elektronički dostavljena. Naime, odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a prema stavku 3. istog članka ZSP-a na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, a što je sve u konkretnom slučaju izostalo. Dakle, kraj takve izričite odredbe članka 7. ZSP, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari prigovor tužitelja da je sudsku pristojbu platio unutar roka od tri dana od dostave naloga za plaćanje sudske pristojbe. 

8.               Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.

 

U Zagrebu 1. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu