- 1 -              Poslovni broj: Usž-3540/21-3

                           

Poslovni broj: Usž-3540/21-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B.– R. d.o.o., N. M., kojeg zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R., V., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Z., (ranije: Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstvo za žalbe), radi zabrane izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1020/19-8 od 25. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1020/19-8 od 25. svibnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

  Obrazloženje

             

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-310-09/19-01/01, URBROJ: 526-09-02-01/9-19-02 od 26. veljače 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I-310-09/18-01/4, URBROJ: 526-09-02-01/8-18-20 od 14. prosinca 2018. Navedenim rješenjem zabranjeno je tužitelju izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine - građevinskog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju J., koji nisu odobreni rudarskom koncesijom za izvođenje rudarskih radova odnosno izvan granica rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova, bez ugovora o koncesiji te je utvrđen rok od jednog dana za izvršenje tog rješenja.

2.              Tužitelj u žalbi protiv presude prvostupanjskog suda, u bitnom, navodi da nije podnio zahtjev za izdavanje nove koncesije, kako to pogrešno navodi sud, već je podnio zahtjev za zamjenu važećeg odobrenja za izvođenje rudarskih radova- rudarske koncesije i to 19. rujna 2018. Upućuje na odredbu članka 166. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 56/13. i 14/14.) prema kojoj se pravnoj osobi koja na temelju pravomoćnog odobrenja za izvođenje radova izdanog po prijašnjim propisima stekla pravo na eksploataciju mineralne sirovine, to se odobrenje zamjenjuje za rješenje o davanju koncesije radi usklađenja s propisima o koncesijama i odredbama tog Zakona te je tijelo dužno provesti postupak u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu tog Zakona. Temeljem toga tužitelj ima stečeno pravo. Naime, tužitelj ima ugovor o koncesiji, ali isti je trebalo uskladiti prema toj odredbi i usklađenjem ujedno obuhvatiti i katastarske čestice za koje tuženik tvrdi da se na njima vrši protupravna eksploatacija. Nadalje, smatra netočnim stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo „ne bis in idem“. Naime, rješenje o zabrani od 11. ožujka 2013. koje je postalo pravomoćno donošenjem presude Suda, poslovni broj: Usž-2746/16-2 od 21. prosinca 2016., odnosi se na eksploataciju na istim katastarskim česticama kao i predmetno prvostupanjsko rješenje, samo se radi o različitim razdobljima. Također, iz prvostupanjskog rješenja nije vidljivo na koje se sve katastarske čestice odnosi zabrana rudarskih radova, što nije razmotrio prvostupanjski sud. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.  

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud održao usmenu i javnu raspravu, u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, čime je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja radi pravilnog i zakonitog utvrđivanja činjeničnog stanja izveo sve dokaze, izvršio uvid u spis upravnog predmeta te isprave koje prileže spisu tuženika. Tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja te u odgovoru na tužbu detaljno obrazložio iz kojih je razloga odbijena tužiteljeva žalba u upravnom postupku. Predlaže odbiti žalbu protiv prvostupanjske presude.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6.              Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporene odluke, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, iz kojeg proizlazi da je tužitelj  na eksploatacijskom polju J. obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine građevinskog pijeska i šljunka na katastarskim česticama koje nisu obuhvaćene rudarskom koncesijom za izvođenje rudarskih radova, dakle bez ugovora o koncesiji (zapisnici o inspekcijskom nadzoru od 27. rujna 2018. i 28. studenoga 2018. prileže spisu), a što tužitelj svojim žalbenim navodima ni ne čini spornim.

7.               S obzirom da iz navedenog proizlazi da je tužitelj navedenim postupanjem povrijedio odredbu članka 19. navedenog Zakona o rudarstvu, prema kojoj je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebna koncesija, to su prema ocjeni ovog Suda, pravilno javnopravna tijela i upravni sud zaključili da u odnosu na tužitelja ima mjesta primjeni odredbe članka 158. stavka 1. točke 4. istog Zakona kojom je propisano da će rudarski inspektor rudarskom gospodarskom subjektu rješenjem zabraniti izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralnih sirovina, ako se utvrdi da se rudarski radovi izvode bez ugovora o koncesiji.

8.               Neosnovano prigovara tužitelj da iz prvostupanjskog rješenja nije vidljivo na koje se sve katastarske čestice odnosi zabrana rudarskih radova, budući da su u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 14. prosinca 2018. izričito navedene katastarske čestice u odnosu na koje je odobrena eksploatacija mineralne sirovine rješenjem od 21. prosinca 2009., kao što su izričito navedene i katastarske čestice za koje je utvrđeno da na njima obavlja rudarske radove izvan granica dodijeljene rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova.

9.               Pri tome nisu od utjecaja na drugačije rješavanje  ove upravne stvari prigovori tužitelja da mu je ranije već jednom bilo zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine bez koncesije na predmetnom eksploatacijskom polju pravomoćnim rješenjem istog prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. ožujka 2013. Ovo iz razloga jer je naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje o zabrani eksploatacije od 14. prosinca 2018. doneseno temeljem inspekcijskog nadzora koji je vršen u drugom razdoblju, dakle u provedenom novom upravnom postupku temeljem novog činjeničnog stanja. Osim toga, već je i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja istaknuo, da je ranijem prvostupanjskom rješenju od 11. ožujka 2013. protekao rok za izvršenje propisan odredbom članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) odnosno pet godina od kada je to rješenje postalo izvršno pa se nije moglo izvršiti te je uslijedio novi inspekcijski nadzor u kojem je doneseno prvostupanjsko rješenje od 14. prosinca 2018.

10.              S obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11.              Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke ove presude, dok je odluka o troškovima sastava žalbe (točka II izreke) donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio sa žalbom.

 

U Zagrebu 1. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.