Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA 99. P-247/22 Trgovački sud u Zagrebu
Amruševa 2/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri u pravnoj stvari tužitelja
S. M. I. M.-P. d.o.o. - u stečaju, OIB ..., Z.,
kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u
O. društvu I., O. & partneri d.o.o., Z., protiv
tuženika S. M. I. Č. d.o.o. u stečaju, OIB ...,
Z., radi pobijanja pravnih radnji i utvrđenja, nakon javne glavne
rasprave zaključene 19. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja
L. P. i odsutnosti tuženika, s danom objave 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ugovor o
ustupanju potraživanja, sklopljen između tužitelja i tuženika od 30. prosinca 2011.
godine, a predmetom kojeg ugovora je ustupanje potraživanja u iznosu od
19.782.622,49 kn/2.625.605,21 eura1.
II. Utvrđuje se da u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,
Stalna služba u Karlovcu pod poslovnim brojem St-2971/2021 postoji tražbina tužitelja
prema tuženiku drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 26.954.464,73
kn/3.577.472,26 eura.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da u stečajnom
postupku koji se vodi nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba
u Karlovcu pod poslovnim brojem St-2971/2021 postoji tužiteljeva tražbina prema
tuženiku u iznosu od 54.731,25 kn/7.264,09 eura, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 71.224,87 eura/536.643,75 kn u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 29. ožujka 2013. radi pobijanja pravnih radnji
stečajnog dužnika – ugovora o ustupanju potraživanja od 30. prosinca 2011. U tužbi
je naveo da su tužitelj kao ustupitelj i tuženik kao primatelj sklopili ugovor o ustupanju
tražbine 30. prosinca 2011. kojim je tužitelj ustupio tuženiku tražbinu prema
K. d.d. u iznosu od 19.782.662,49 kn. Navodi da je tužitelj je imao
evidentirane nepodmirene obveze kod banaka u razdoblju od 8. veljače 2011. do 11.
1 fiksni tečaj konverzije 7.53450
kolovoza 2011., 5. rujna 2011. do 30. prosinca 2011., 2. siječnja 2012. do 3. siječnja
2012. i 4. siječnja 2012. do otvaranja stečajnog postupka. Navodi da je radnja
poduzeta s namjerom oštećenja stečajnih vjerovnika. Tužitelj je u vrijeme poduzimanja
pravne radnje bio nesposoban za plaćanje.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem osporava da su ispunjene
pretpostavke za pobijanje pravne radnje. Navodi da je naknada za ustupljeno
potraživanje isplaćena vjerovnicima tužitelja. Navodi da tuženik u trenutku sklapanja
pobijanog ugovora nije bio vjerovnik tužitelja pa ističe prigovor nedostatka pasivne
legitimacije. Navodi da tuženik nije imao saznanja o nesposobnosti tužitelja za
plaćanje.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o ustupu potraživanja (list 7-8,
50-51 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-338/12 od 9. srpnja 2012. (list
9-11 spisa), izvatke iz sudskog registra (list 12-15, 30-33 spisa), ispis članka iz medija
(list 16-18 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu, St-338/12 od 25. ožujka
2013. (list 19-20 spisa), prijavu tražbine (list 42-49 spisa), podnesak (list 52 spisa),
zapisnik (list 53 spisa), obračun zateznih kamata (list 54, 62, 67-70 spisa), tužbu (list
55-58 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 59-60 spisa), podnesak (list 61
spisa), prijedlog za ovrhu (list 63-66 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-
2971/21 od 22. prosinca 2021. (list 71-73 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu
St-338/12 od 6. ožujka 2018. (list 105-106 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu
St-338/12 od 5. studenog 2012. (list 107-135 spisa), završni diobni popis (list 136-229
spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu KOV-67/20 od 15. siječnja 2021. (list 247-
257 spisa), dopis K. d.d. (list 258-261 spisa), saslušani su svjedoci A.
P. Š. (list 230-231 spisa), J. G. (list 231-232 spisa), Z. V.
(list 232-233 spisa).
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev
djelomično osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev za pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika –
Ugovora o ustupu potraživanja od 30. prosinca 2011.
6. Iz zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu, St-338/12 od 25. ožujka 2013.
proizlazi da je sukladno odredbi čl. 141. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine”
broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10 i 25/12 – dalje: SZ)
stečajni sudac dao odobrenje stečajnom upravitelju za podnošenje tužbe za pobijanje
pravnih radnji, i to predmetnog ugovora o ustupu potraživanja. Iz rješenja Trgovačkog
suda u Zagrebu St-338/12 od 9. srpnja 2014. proizlazi da je stečajni postupak nad
tužiteljem otvoren 9. srpnja 2012. pa je tužba koja je podnesena 29. ožujka 2013.
podnesena u roku od dvije godine od dana otvaranja stečajnog postupka sukladno
odredbi čl. 141. st. 2. SZ-a.
7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao ustupitelj i tuženik kao primatelj
sklopili ugovor o ustupu potraživanja od 30. prosinca 2011. Čl. 1. tog ugovora određeno
je da stranke utvrđuju kako tužitelj ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema
K. d.d. u iznosu od 19.782.662,49 kn.
8. Čl. 2. ugovora o ustupu potraživanja ugovoreno je da tužitelj ustupa tuženiku
svoje potraživanje prema K. d.d. u iznosu od 19.782.662,49 kn, tako da s
danom sklapanja tog ugovora tuženik postaje novi vjerovnik tog potraživanja.
9. Čl. 3. ugovora o ustupu potraživanja određeno je da će ugovorne strane naknadu za ustupljeno potraživanje urediti posebnim sporazumom.
10. Iz dopisa K. d.d. proizlazi da je tuženik naplatio od K. d.d.
tražbinu iz predmetnog ugovora o ustupu potraživanja na način da je K. d.d.
6. ožujka 2012. dao izjavu o prijeboju svoje tražbine prema tuženiku u iznosu od
19.782.662,49 kn i tražbine koju je tuženik stekao ugovorom o ustupu potraživanja u
iznosu od 19.782.662,49 kn.
11. Člankom 127. SZ-a propisano je da pravne radnje poduzete prije otvaranja
stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika
(oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u
povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga
dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama toga Zakona.
Navedenom odredbom propisane su opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji
koje moraju biti ispunjene neovisno o kojoj se vrsti pobojnih pravnih radnji radilo, a koje
pretpostavke mora dokazati tužitelj. Te pretpostavke su da je otvoren stečajni
postupak; da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može
biti predmetom pobijanja; da je radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika
i da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja
stečajnih vjerovnika.
12. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-338/12 od 9. srpnja 2012.
proizlazi da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 9. srpnja 2012., dok je ugovor
o ustupu potraživanja sklopljen 30. prosinca 2011. pa su prve dvije od navedenih općih
pretpostavki ispunjenje.
13. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-338/12 od 6. ožujka 2018. i
završnog diobnog popisa proizlazi da stečajna masa tužitelja nije dovoljna za
namirenje tražbina svih stečajnih vjerovnika jer iznos utvrđenih tražbina znatno
premašuje vrijednost stečajne mase. Rješenjem od 6. ožujka 2018. zaključen je
stečajni postupak nad tužiteljem te je iz rješenja vidljivo da su namirene tražbine
stečajnih vjerovnika u iznosu od 3.931.249,37 kn. Iz završnog diobnog popisa proizlazi
kako je raspoloživi iznos stečajne mase za završnu diobu 0,00 kn, dok utvrđene
tražbine stečajnih vjerovnika koje se uzimaju u obzir pri završnoj diobi iznose
187.993.694,47 kn.
14. Kranji učinak pobijanja očituje se u povećanoj mogućnosti namirenja
vjerovnika budući da je tuženik na temelju pobijanog ugovora o ustupu potraživanja
naplatio tražbinu od K. d.d., dakle, stekao je imovinske koristi, a učinak
pobijanja je vraćanje imovinskih koristi u stečajnu masu. Prema tome, pobijanjem
pravne radnje došlo do bi do vraćanja imovinske koristi tuženika u stečajnu masu
tužitelja, koji iznos bi onda služio za namirenje tražbina stečajnih vjerovnika.
15. Pobijanom pravnom radnjom došlo je do oštećenja vjerovnika jer je na
temelju njega tužiteljeva tražbina prema K. d.d. u iznosu od 19.782.662,49
kn prešla na tuženika. Kako je tuženik naplatio ustupljenu tražbinu od K. d.d.,
to je tu tražbinu mogao naplatiti i tužitelj da nije sklopljen ugovor o ustupu potraživanja
pa prema tome pobijanim ugovorom došlo je do umanjenja stečajne mase.
16. Tuženik nije dokazao da je platio naknadu za ustup tražbine tužitelju.
Tuženik navodi da je sklopljen sporazum o naknadni za ustupljeno potraživanje iz čl.
3. ugovora. Međutim, tuženik taj sporazum nije dostavio u spis, što je nelogično u
slučaju da je on stvarno sklopljen. Također, tuženik ne iznosi činjenicu sukladno
odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a u kojem iznosu je ugovorena naknada. U slučaju da je taj
sporazum zaista sklopljen tada bi tuženik morao znati u kojem iznosu je ugovorena
naknada pa bi tu činjenicu mogao iznijeti. Uzimajući u obzir navedene okolnosti tuženik
nije dokazao da je sporazum o isplati naknade iz čl. 3. ugovora o ustupu potraživanja
sklopljen.
17. Tuženik navodi kako je naknada za ustupljeno potraživanje u cijelosti
isplaćena vjerovnicima tužitelja. Međutim, tuženik ne iznosi činjenice sukladno odredbi
čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome u kojem konkretnom iznosu je naknada plaćena i kojim
konkretno vjerovnicima tužitelja je naknada plaćena. Dokazi se izvode samo radi
utvrđenja činjenica koje stranke određeno iznesu, a ne zato da bi na temelju izvedenih
dokaza stranka po prvi puta saznavala za neku činjenicu. Kako tuženik nije određeno
iznio činjenicu u kojem iznosu je naknada ugovorena, u kojem iznosu je naknada
plaćena i kojim to vjerovnicama tužitelja je naknada plaćena, to nije bilo potrebno
izvođenje dokaza financijskim vještačenjem pa je sud taj prijedlog odbio sukladno
odredbi čl. 300. st. 2. ZPP-a.
18. Slijedom navedenog, ispunjenje sve opće pretpostavke za pobijanje pravne
radnje ugovora o ustupu potraživanja iz čl. 127. SZ-a.
19. Prema odredbi čl. 131. st. 1. SZ-a pravna radnja koju je dužnik poduzeo u
posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka
ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, može se pobijati ako je druga
strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru se
pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i
da se radnjom oštećuju vjerovnici.
20. Prema odredbi čl. 131. st. 2. SZ-a smatrat će se da je vjerovnik znao da
dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je
znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik
nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
21. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-338/12 od 9. srpnja 2012.
proizlazi da je račun tužitelja na dan 30. svibnja 2012. blokiran u trajanju od 147 dana
s ukupnim iznosom blokade 80.814.666,80 kn, što znači da je neprekidna blokada
nastupila 4. siječnja 2012. Na sam dan sklapanja ugovora 30. prosinca 2011. račun
tužitelja nije bio blokiran. Prema odredbi čl. 4. st. 6. SZ-a dužnik je nesposoban za
plaćanje ako ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze. Okolnost da
je dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih
vjerovnika sama po sebi ne znači da je on sposoban za plaćanje. Račun dužnika bio
je neprekidno blokiran od 4. siječnja 2012., dakle, pet dana nakon sklapanja ugovora.
Nije sporno da je i prije toga račun tužitelja bio blokiran od 5. rujna 2011. pa do 30.
prosinca 2011. Pokraj takve dugotrajne blokade poslije samog dana sklapanja
ugovora, uzimajući u obzir visoki iznos blokade od 80.814.666,80 kn te činjenice da je
račun tužitelja bio blokiran i prije sklapanja ugovora, činjenica što račun tužitelja nije
bio blokiran na sam dan sklapanja ugovora 30. prosinca 2011. ne dovodi do toga da
bi na taj dan tužitelj bio sposoban za plaćanje. Stoga, tužitelj je na dan sklapanja
ugovora bio nesposoban za plaćanje sukladno odredbi čl. 4. st. 6. SZ-a.
22. S obzirom na takvo trajanje nesposobnosti za plaćanje tužitelj je morao znati
da sklapanjem ugovora o ustupu potraživanja kojim ustupa tuženiku tražbinu u iznosu
od 19.782.662,49 kn, a da nije ugovorena nikakva naknada, odnosno da mu tuženik
nije platio nikakvu naknadu za ustupanje, oštećuje svoje stečajne vjerovnike. Namjera
oštećenja vjerovnika vidljiva je iz toga što ugovorom o ustupu potraživanja nije odmah
ugovoreno plaćanje naknade, što bi bilo logično kod sklapanja ugovora kada je tužitelj
nesposoban za plaćanje, već je čl. 3. ugovora određeno da će se naknada urediti
posebnim sporazumom. Međutim, niti jedna stranka takav sporazum uopće ne
posjeduje, tuženik takav sporazum ne dostavlja u spis, niti iznosi bilo koju određenu
činjenicu koji iznos naknade bi bio ugovoren tim sporazumom, što ukazuje na namjeru
da nikakva novčana naknada uopće niti ne uđe u stečajnu masu kao novčano plaćanje
tužitelju.
23. Iz ugovora o ustupu potraživanja od 30. prosinca 2011. proizlazi da su ga
potpisali za tužitelja Z. V., a za tuženika P. P..
24. Iz izvadaka iz sudskog registra proizlazi da je P. P. bio direktor
tuženika u vrijeme sklapanja ugovora, kao i direktor društva F.d.o.o.
25. Da je tuženik znao za nesposobnost tužitelja za plaćanje i za namjeru
tužitelja da ošteti svoje vjerovnike proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda
u Zagrebu KOV-67/20 od 15. siječnja 2021. kojom je u kaznenom postupku tadašnji
direktor tuženika P. P. proglašen krivim, između ostalog, i za kazneno
djelo koje se sastoji u tome što je Z. V. dogovorio s P. P.
kao direktorom S. d.o.o., koji je ujedno bio i direktor F. d.o.o. da
vrijednu imovinu društva M. d.o.o. prodaju ili ustupe bez adekvatne novčane
naknade, a kako ne bi dospjela u stečajnu masu, a potom ju većim dijelom prenesu na
društvo F. d.o.o. posredstvom društva S. d.o.o., znajući da društvo
nema novčanih sredstava za podmirenje preuzetih obveza i da ugovorene cijene neće
platiti u novcu na račun M. d.o.o. pa je P. P., iako svjestan da društvu
M.d.o.o. zbog financijskih poteškoća i nesposobnosti za plaćanje prijeti otvaranje
stečajnog postupka, u naknadi da Z. V. i B. S. omogući da u
buduću stečajnu masu ne dospiju nekretnine, pokretnine i potraživanja M. d.o.o.
i na takav način umanje situ, zajedno sa Z. V. i B. S. bez
osnove i ugovorene naknade zaključivao ugovore o ustupu potraživanja M.d.o.o.,
unaprijed znajući da naknadu za ustupljena potraživanja društvo neće platiti u novcu
na račun M.d.o.o. , pa su tako, između ostalog:
- Z. V. 30. prosinca 2011. u ime društva M. d.o.o. s P.
P. kao direktorom društva S. d.o.o. sklopio ugovor o ustupanju
potraživanja kojim je bez osnove i ugovorene naknade društvu S. d.o.o. ustupio
potraživanje od 19.782.662,49 kn, koje je društvo M. d.o.o. imalo prema K. d.d., a niti su naknadno ugovorili naknadu.
26. Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu
postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu
presudu kaznenog suda kojom se okrivljenik proglašava krivim.
27. Iz ove presude proizlazi da je donesena na temelju sporazuma stranaka,
odnosno P. P. je priznao počinjenje navedenog kaznenog djela, dakle,
priznao je da je znao za nesposobnost tužitelja za plaćanje u vrijeme sklapanja
pobijanog ugovora o ustupu potraživanja i da je pomogao Z. V. umanjiti
imovinu M. d.o.o. i buduću stečajnu masu, između ostalog i sklapanjem pobijanog
ugovora o ustupu potraživanja od 30. prosinca 2011.
28. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka Z. V. da tuženik nije znao
za nesposobnost tužitelja za plaćanje i da se M. po ugovoru o ustupu potraživanja
naplatio od tuženika jer je taj iskaz neuvjerljiv i protivan ispravama u spisu. Kako je već
obrazloženo, nije stranka ne posjeduje sporazum o plaćanju naknade iz čl. 3. ugovora
pa, niti iznosi bilo kakvu određenu činjenicu o sadržaju tog sporazuma, a također niti
svjedok Z. V. ne navodi koji bi bio sadržaj tog sporazuma, odnosno kolika je
ugovorena naknada. Uzimajući u obzir da je P. P. pravomoćnom
presudom proglašen krivim za kazneno djelo, kako je obrazloženo u prethodnim
točkama ovog obrazloženja, to je neuvjerljiv iskaz svjedoka Z. V. da tuženik
nije znao za namjeru tužitelja oštetiti vjerovnike i da je tuženik platio naknadu M..
29. Svjedoci J. G. i A. P. Š. nisu imale neposredna saznanja
o činjenici je li tuženik znao za namjeru tužitelja da ošteti svoje vjerovnike, već su samo
iznijele svoje mišljenje o tome. Stoga, njihov iskaz nije bio odlučan za utvrđivanje
odlučnih činjenica.
30. Sukladno svemu navedenom ispunjene su i posebne pretpostavke iz čl. 131. SZ-a.
31. Prema odredbi čl. 141. st. 5. SZ-a ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje
prihvati, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana
dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje.
32. Tuženik je na osnovi pobijanog ugovora o ustupu potraživanja naplatio
tražbinu od K. d.o.o. u iznosu od 19.782.662,49 kn na način da je izvršen
prijeboj tražbina. Da nije sklopljen ugovor o ustupu potraživanja tada bi tuženik bio
dužan K. d.o.o. platiti tražbinu od 19.782.662,49 kn, a na osnovu ugovora o
ustupu potraživanja tuženik je stekao tražbinu prema K. d.o.o. u tom iznosu
i naplatio ju je izvršenim prijebojem. Stoga, imovinska korist koju je tuženik ostvario
pobijanim ugovorom o ustupu potraživanja je iznos od 19.782.662,49 kn, kao i zatezne
kamate od dana sklapanja ugovora, i taj iznos je dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja.
33. Nije sporno da je u tijeku postupka otvoren stečajni postupak nad tuženikom 21. svibnja 2014.
34. Iz prijave tražbine proizlazi da je tužitelj u stečajnom postupku nad
tuženikom prijavio novčanu tražbinu po osnovi povrata imovinskih koristi u iznosu od
27.009.195,98 kn, od čega se iznos od 19.782.662,49 kn odnosi na glavnicu, iznos od
7.048.589,74 kn na zatezne kamate na glavnicu do dana otvaranja stečajnog postupka
i iznos od 177.943,75 kn na parnične troškove ovog postupka nastale do dana
otvaranja stečajnog postupka.
35. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu St-
2971/21 od 22. prosinca 2021. proizlazi da je tim rješenjem tužitelj upućen na parnicu
protiv tuženika radi utvrđenja tražbine u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o
upućivanju u parnicu. Tužitelj je podnio prijedlog za nastavak ove parnice 29. prosinca
2021. pa je taj prijedlog u svakom slučaju podnesen u roku određenom uputom u
rješenju od 22. prosinca 2021.
36. Sud je visinu obračunatih zateznih kamata u iznosu od 7.048.589,74 kn
utvrdio na temelju obračuna zateznih kamata jer je iz obračuna vidljivo da su
obračunate do dana otvaranja stečajnog postupka, a tuženik nije osporio taj obračun.
37. Slijedom navedenog, tuženik je dužan vratiti imovinsku korist u iznosu od ukupno 26.831.252,23 kn.
38. U odnosu na parnične troškove, oni troškovi koji su nastali do dana otvaranja
stečajnog postupka nad tuženikom ostvaruju se u tom stečajnom postupku. Tužitelj je
prijavio tražbinu po osnovi troškova postupka u iznosu od 177.943,75 kn. Prema
vrijednosti predmeta spora od 19.782.662,49 kn do dana otvaranja stečajnog postupka
nad tuženikom nastali su sljedeći troškovi potrebni za vođenje ove parnice: za sastav
tužbe – 94.570,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: Tarifa/12) uvećano
za PDV (25%) prema Tbr. 42. Tarife/12 u iznosu od 23.642,50 kn, trošak sudske
pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 123.212,50 kn. Podnesak
od 10. ožujka 2014. nije potreban za vođenje parnice jer njime tužitelj samo požuruje
postupanje suda, a podnesak od 3. svibnja 2013. nije potreban za vođenje parnice jer
njime samo dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu, koju pristojbu je trebao
platiti već u trenutku podnošenja tužbe.
39. Stoga, troškovi postupka koji su nastali do dana otvaranja stečajnog
postupka i koji su bili potrebni za vođenje parnice iznose 123.212,50 kn. Tuženik je te
troškove dužan platiti tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
40. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od ukupno 26.954.464,73 kn.
41. Tužitelj je uspio u parnici, osim u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg
nisu nastali posebni troškovi, pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a priznati
parnični troškovi u cijelosti. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi
tuženicima uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i
odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne
novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) sukladno
odredbi čl. 155. ZPP-a. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva
konačno postavljenog u troškovniku sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.
42. Troškovi koji su nastali do dana otvaranja stečajnog postupka nad
tuženikom 21. svibnja 2014. nisu priznati tužitelju u okviru kondemnatornog zahtjeva
jer tužitelj tu tražbinu može ostvariti samo u stečajnom postupku nad tuženikom
sukladno odredbi čl. 96. SZ-a. Tužitelj je tu tražbinu i prijavio u stečajnom postupku te
je o tome i odlučeno u okviru tužbenog zahtjeva za utvrđenjem tražbine.
43. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva. Sud
primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke sukladno Tbr. 48. st. 3.
Tarife
44. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastava podnesaka od 29. prosinca
2021., 21. lipnja 2022., 22. kolovoza 2022. i 27. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kn
prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, za zastupanje na ročištima od 4. lipnja 2014. i 5. svibnja
2022. u iznosu od 70.927,50 kn za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim
ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 15. ožujka 2022. u
iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. t. 5. Tarife jer je to ročište odgođeno prije početka
raspravljanja, za ročišta od 12. rujna 2022. i 19. prosinca 2022. u iznosu od 141.855,00
kn za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 429.315,00 kn. Tužitelju
je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 107.328,75 kn, pa
ukupni priznati troškovi iznose 536.643,75 kn/71.224,87 eura.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Sudac Goran Iskra, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojem
je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje, odnosno u roku od 8 dana od primitka presude ako stranka nije bila
uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem
ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
tužitelju po punomoćniku tuženiku po stečajnom upravitelju