Poslovni broj 5 Kž-23/2023-4. 

                           

                           

 

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                          

                                                                                           Poslovni broj 5 Kž-23/2023-4. 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R. R., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, iz članka 248. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19. i 84/21 - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 28. studenog 2022., poslovni broj 57 K-556/2022-91., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenika R. R., kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

                           

 

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, presudom od 28. studenog 2022., poslovni broj 57 K-556/2022-91., proglasio je krivim okrivljenika R. R., zbog kaznenog djela pod točkom 1) protiv gospodarstva, povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ-a, a radnjama opisanim pod točkom 2) počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje opisano u članku 626. stavak 1. točka 2. Zakona o trgovačkim društvima, a kažnjivo po članku 626. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12 i 68/13 (dalje ZTD), sve uz primjenu članka 51. KZ-a.

 

2. Na temelju članka 248. KZ/11 za djelo pod točkom 1., utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 626. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima za djelo pod točkom 2., utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11. okrivljeni R. R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

 

3. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom R. R. je izrečena uvjetna osuda, te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN – 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22 dalje: ZKP/08) okrivljeni R. R. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 6. i 8. ZKP/08 koji iznos će biti određen pismeno posebnim rješenjem, te u paušalnoj svoti u iznosu 500 (petsto) kuna/ 66,36 eura.

 

5. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik R. R., po branitelju Davoru Radakoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u S. B. na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u odnosu na točku I. izreke pobijane presude, okrivljenik vidi u tome da je obrazloženje iste kontradiktorno odnosno razlozi presude u odnosu na kazneno djelo su proturječni. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka različit je od utvrđenja Porezne uprave i rezultata poreznog nadzora.  S druge strane okrivljenika obrana je suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka da okrivljenik nije provodio knjiženja računa jer te račune on nije niti izdao prodavši trgovačko društvo "R. t." d.o.o.

 

10. Međutim, prvostupanjski sud nije počinio rečenu bitnu povredu.

 

11. Pobijana presuda  sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, odnosno prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao dostatne, jasne i u svemu neproturječne razloge. Naveo je zašto i iz kojih razloga nije prihvatio okrivljenikovu obranu s jedne strane, a zašto je s druge strane prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i ostalu dokumentaciju spisu priloženu. Analizirajući obranu sa rasprave i izvedene dokaze, prvostupanjski sud zaključuje, a to prihvaća i ovaj sud drugog stupnja da je okrivljenikova obrana usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

12. Naime, kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim iz članka 248. KZ/11. povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga čini tko ne vodi trgovačke knjige ili poslovne knjige, koje je po zakonu obvezan vodi ili ih tako vodi da je otežana preglednost poslovanja ili imovinskog stanja ili trgovačke i poslovne knjige ili poslovne isprave koje je obvezan čuvati, uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim.

 

13. Dakle, ovo kazneno djelo je utemeljeno na zakonskoj obvezi vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, a kao što je vidljivo može se pojaviti u tri oblika.

 

14. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD "R. t." i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 98 St-6998/2015. od 16. siječnja 2017., spisu priloženi, proizlazi da je okrivljenik R. R. u inkriminiranom razdoblju (od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2015) bio direktor trgovačkog društva koji je zastupao društvo neograničeno i samostalno od 21. travnja 2004. pa do kraja stečajnog postupka nad navedenim trgovačkim društvom dana 16. siječnja 2017.

Dakle, bio je direktor i odgovorna osoba u inkriminiranom razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2015.

 

15. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, K. T., stečajni upravitelj M. M. mu je u svom dopisu potvrdio da društvo "R. t." d.o.o. sudu nije dostavilo nikakvu poslovnu dokumentaciju. Ono što je ovaj vještak mogao utvrditi jest da za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 31. listopada 2013. ovo trgovačko društvo je predavalo PDV prijave te zbirne prijave isporuka unutar EU-a, no kako u tim prijavama nije iskazano stjecanje dobara unutar EU-a, unatoč postojanju izlaznih računa od strane inozemnih društava društvu "R. t." (a koji su i plaćeni), upitno je postojanje pomoćnih poslovnih knjiga (knjiga ulaznih računa i knjiga izlaznih računa), koje je sukladno članku 83. Zakona o porezu na dodanu vrijednost društvo bilo dužno voditi. Sve ovo prema vještaku upućuje na zaključak kako okrivljenik nije vodio poslovne knjige trgovačkog društva "R. t." d.o.o., a bio je i dužan.

 

16. Dakle, okrivljenik je u inkriminiranom razdoblju bio direktor navedenog trgovačkog društva i u tom svojstvu nije vodio trgovačke i poslovne knjige a po zakonu je to bio obvezan činiti, ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

 

17. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada ne prihvaća okrivljenikovu obranu a kako to obrazlaže u točki 11-d. pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja

 

18. U odnosu na točku II. izreke pobijane presude i kazneno djelo iz članka 626. stavak 1. točka 2. ZTD-a, okrivljenik bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vidi u tome da prvostupanjski sud ne iznosi razloge da se upravo radi o predmetnom kaznenom djelu osim što utvrđuje da je trgovačko društvo "R. t." u inkriminirano vrijeme bilo u blokadi. Dalje u žalbi navodi da prvostupanjski sud ne nalazi niti jedan jedini razlog zbog kojeg zaključuje da bi okrivljenik u inkriminirano vrijeme postupao sa izravnom namjerom, jer okrivljenik smatra da se radilo o nemaru, a ne o namjeri.

 

19. Međutim, kao i u odnosu na točku 1. pobijana presuda i u ovom dijelu sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama odnosno prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi u odnosu na ovu drugu točku izreke presude dao dostatne, jasne i u svemu neproturječne razloge.

 

20. Tako prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je prema spisu priloženom očevidniku o danima solventnosti, očevidniku o redoslijedu plaćanja za navedeno trgovačko društvo "R. t." d.o.o., pregleda prometa po računima i podataka o solventnosti istog društva kod R. b., vidljivo da se poslovni račun navedenog trgovačkog društva nalazi u neprekidnoj blokadi od 12. travnja 2013.  i da je shodno tome, a sukladno odredbi članka 6. stavak 2. alineja 1. u svezi s odredbom članka 4. stavak 7. Stečajnog zakona nastupila nesposobnost za plaćanje navedenog društva i samim tim prema odredbi članka 39. stavak 7. Stečajnog zakona i obveza predlaganja otvaranja stečajnog postupka.

 

21. Kao što je već navedeno u ovoj presudi okrivljenik je bio direktor i osoba ovlaštena za zastupanje navedenog trgovačkog društva od 21. travnja 2004. pa do pokretanja stečajnog postupka tj. 16. siječnja 2017., što znači da je u inkriminirano vrijeme od 4. srpnja 2013. pa do 31. kolovoza 2015., kada je postojala nesposobnost za plaćanje i obveza predlaganja otvaranja stečajnog postupka, bio direktor i obvezan predložiti otvaranje stečajnog postupka, što je znao a nije tako postupio.

 

22. Zbog čega prvostupanjski sud smatra da je okrivljenik postupao sa izravnom namjerom, a ne iz nemarnosti, obrazložio je u točki 15 i 17 pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, tako da se ne radi o povredi kaznenog zakona na koju ukazuje okrivljenik.

 

23. Okrivljenik se uvodno žali i zbog odluke o kazni, no ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov.

 

24. Kako prema članku 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pobijana presuda je ispitana i u ovom dijelu po službenoj dužnosti.

 

25. Utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti i znatnog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, u dostatnoj mjeri su cijenjene kao olakotne te ne opravdavaju blaže kažnjavanje. Upravo utvrđenim kaznama zatvora od 6 i 4 mjeseca, odnosno jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci, na koju je okrivljenik osuđen, a onda mu na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda, što znači da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 2 godine ne počinio novo kazneno djelo, ostvarit će se zakonom predviđene svrhe i u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i utjecati na okrivljenika da shvati neprihvatljivost vlastitog postupka a upozoriti će se i druge građane da se klone sličnog ponašanja, smatra i ovaj sud drugog stupnja.

 

26. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude. 

 

Slavonski Brod, 1. veljače 2023.

 

                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                                        Mile Soldo