1

Poslovni broj Gž-4372/2020-3

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. S.-l. d.o.o., Z., OIB: ...., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. & V. u Z., protiv I. tuženika A.-B. d.o.o., Z., OIB: .... i II. tuženika M. P. iz Z., OIB:....., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda M. i M. d.o.o. u V. G., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-50/2019-21 od 9. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tužitelja i II. tuženika M. P. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-50/2019-21 od 9. rujna 2020. u točki I. njene izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-50/2019-21 od 9. rujna 2020. u točki IV. izreke (pogrešno navedeno točka III. izreke) i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj poslovni broj O.-4788/13 od 29. studenoga 2013., u dijelu u kojem je naloženo drugotuženiku platiti tužitelju iznos od 16.609,125 kn, te zakonske zatezne  kamate tekuće na iznos od 15.422,215 kn od 9. prosinca 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-4788/13 od 29. studenoga 2013. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženicima platiti tužitelju iznos od 39.999,20 kn po osnovi glavnice, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

 

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-4788/13 od 29. studenoga 2013. godine, u dijelu u kojem je naloženo prvotuženiku platiti tužitelju iznos od 16.609,125 kn, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 15.422,215 kn od 9. prosinca 2016. pa do isplate, te se tužba u tom dijelu odbacuje.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

2. Protiv te presude žale se stranke.

 

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu točke I. izreke te točki IV. izreke (pogrešno navedena točka III. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže da mu plati II. tuženik iznos od 33.218,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška, a podredno da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.  

 

4. Prvotuženik pobija presudu u točki IV. izreke, a II. tuženik u točki I. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a. I. tuženik predlaže preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka, a II. tuženik predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno preinačiti samo odluku o troškovima postupka, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe tužitelja i II. tuženika osnovane su samo u dijelu odluke o parničnom trošku, a žalba I. tuženika osnovana je u cijelosti.

 

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženici sklopili ugovor o operativnom leasingu broj .... od 16. ožujka 2011., i to I. tuženik kao primatelj leasinaga, a II. tuženik kao jamac platac te da je objekt leasinga bilo motorno vozilo ...., čija je nabavna vrijednost iznosila 15.645,70 eur, a isto tako nije sporno da nisu plaćeni svi obroci leasinga. Nije sporno da je vozilo koje je objekt leasinga utajeno na način da je I. tuženik isto dao u najam trećoj osobi budući da se bavi rent a car-om, koja osoba predmetno vozilo nije vratila I. tuženiku sukladno ugovoru o najmu, a nije sporno da je osiguravajuće društvo otklonilo zahtjev za naknadu štete.

 

8. Nadalje, nije sporno da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom – bianco zadužnicom I. tuženika temeljem kojeg je djelomično naplatio potraživanje koje je prvobitno utužio u ovom postupku, to isti u smislu odredbe čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje OZ) raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje može protiv I. tuženika izravno tražiti ovrhu radi namirenja predmetne tražbine, bilo na računima, bilo na drugim predmetima ovrhe, a što je već i učinio. Stoga sud prvog stupnja smatra da nema isti pravnog interesa za vođenje parnice u kojoj bi u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, bila donesena ovršna isprava za istu tražbinu, dakle, postignuta ista korist koju tužitelj već ima.

 

9. Stoga sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a odbacuje tužbu u odnosu na I. tuženika te odlučuje kao u točki III. izreke pobijane presude, a osim toga smatra da je tužbu u odnosu na I. tuženika valjalo odbaciti sukladno odredbi čl. 68. st. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 – dalje SZ). Smatra da provođenje postupka predstečajne nagodbe nad glavnim dužnikom ne utječe na obveze jamca prema vjerovniku jer prema odredbi čl. 62. st. 4. SZ-a odredbe glave VII. o učincima potvrđenog stečajnog plana i nadzora nad njegovim ispunjenjem primjenjuju se na odgovarajući način na potvrđeni stečajni sporazum sukladno odredbi čl. 340. st. 2. SZ-a, a rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu.

 

10. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1167/14 od 3. studenog 2014. sud utvrđuje da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje I. tuženika protiv društva E. o. d.d. kao tuženika radi naknade štete nastale zbog otuđenja objekta leasinga i to prvenstveno zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer je osoba koja bi bila ovlaštena potraživati naknadu štete u slučaju nastanka osiguranog slučaja, ovdje tužitelj, no da je ujedno istaknuto kako je osnovan prigovor da sukladno uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila, ako se drugačije ne ugovori i ako ugovaratelj ne plati odgovarajući dodatak, osiguratelj nije u obvezi naknaditi štetu koja nastane iznajmljivanjem vozila (kod rent a car vozila), a da tužitelj (ovdje I. tuženik) nije dostavio u spis dokaz da je platio takav odgovarajući dodatak, kao i da je u Uvjetima propisano da su isključene obveze ako je šteta nastala prijevarom ili utajom od strane treće osobe kojoj je vozilo dano u najam ili zakup. 

 

11. Sud prvog stupnja analizom odredbi čl. 6.1. st. 1. i 2., čl. 6.2., odredbi čl. 5.4. Općih uvjeta uz ugovore o operativnom leasingu (dalje Opći uvjeti) te čl. 47. st. 1. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 135/06) smatra da tuženici nisu predložili niti jedan dokaz na okolnost da je postojala suglasnost tužitelja za davanje objekta leasinga u podnajam niti su to tvrdili pa stoga temeljem odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a zaključuje kako je I. tuženik objekt leasinga u najam dao bez suglasnosti tužitelja. Kako je riječ o izričitoj zakonskoj odredbi smatra sud prvog stupnja da nema mjesta utvrđivanju jesu li ništetne odredbe Općih uvjeta o snošenju rizika u slučaju propasti ili uništenja predmeta leasinga.

 

12. Nadalje, smatra da tuženici nisu dokazali niti okolnost da bi osiguranje kod osiguravajućeg društva obuhvaćalo i štetu zbog utaje pa da bi došlo do propusta tužitelja uslijed nepodnošenja tužbe radi naknade štete protiv osiguravajućeg društva smatrajući da je tužitelj osnovano raskinuo ugovor o leasingu.

 

13. Odredbom čl. 7.2. Općih uvjeta propisano je da ukoliko ugovor o operativnom leasingu bude raskinut davatelj leasinga je ovlašten primatelju leasinga obračunati sve dospjele neplaćene leasing obroke i druge naknade za leasing, troškove, posebne naknade i izdatke, kalkuliranu neotplaćenu vrijednost do isteka trajanja ugovora i ostala ugovorena dospjela potraživanja, te davatelju leasinga ostaju i svi uplaćeni iznosi s osnova dospjelih obveza te akontacija i jamčevina.

 

14. Visinu potraživanja tužitelja sud je utvrdio uvidom u nalaz i mišljenje vještaka prema dodatnom financijskom vještačenju budući da na isto stranke nisu imale primjedbi, a iz kojega proizlazi da preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o leasingu iznosi 33.218,25 kn, s time da na iznos od 30.844,43 kn, kao iznos dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, teku daljnje zatezne kamate počevši od 9. prosinca 2016. pa do isplate, pri čemu je vještak uzeo u obzir iznos naplaćen temeljem bjanko zadužnice izdane od strane prvotuženika.

 

15. Međutim, rješenjem o ovrsi prvotuženiku, kao prvo ovršeniku, i drugotuženiku, nije naloženo solidarno ovrhovoditelju namiriti utuženu tražbinu, pa tužitelj temeljem tog rješenja ne bi mogao naplatiti utuženu tražbinu u cijelosti od bilo kojega od njih već bi se mogao u odnosu na svakog od njih naplatiti samo u polovici utuženog iznosa, primjenom odredaba o djeljivim obvezama iz čl. 41. ZOO-a (u tom smislu i VSRH Rev 962/2001 od 12. svibnja 2004.). 

 

16. Stoga smatra da je platni nalog u odnosu na II. tuženika bilo moguće održati na snazi samo za iznos od 16.609,12 kn te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 15.422,21 kn kao polovicu utuženog iznosa, pa pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijane odluke, dok odluku o parničnom trošku u točki IV. izreke temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu kao u točki I. izreke.

 

18. Neosnovani su navodi II. tuženika da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje u predstečajnom postupku koji se vodi u odnosu na I. tuženika pa da je po samom zakonu na temelju odredbe čl. 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prestao dug koji je I. tuženik imao prema tužitelju, a s tim s obzirom na navedenu činjenicu da je prestao i dug II. tuženika prema tužitelju, odnosno da je prestala njegova odgovornost kao jamca za garantiranje naplate predmetne tražbine koju je tužitelj imao prema I. tuženiku jer da je tražbina prestala po samom zakonu.

 

19. Naime, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu tužitelja u odnosu na I. tuženika navodeći u tom pravcu iscrpne razloge pri čemu valja ukazati također i na odredbu čl. 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO) prema kojoj odredbi je propisano da u slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga, s time da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze pa stoga II. tuženik kao jamac odgovara vjerovniku u skladu s vjerodostojnom ispravom.

 

20. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 41. ZOO-a navodeći kako se radi o djeljivoj obvezi pa da bi utuženi iznos stoga mogao u odnosu na svakog tuženika naplatiti samo u polovici jer je tužbenim zahtjevom predloženo sudu održati na snazi platni nalog u dijelu u kojem je obojici tuženika naloženo platiti preostali nepodmireni iznos utuženog potraživanja, a rješenjem o ovrsi tuženicima nije naloženo solidarno namiriti tražbinu. Tužitelj smatra da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 43. st. 1. ZOO-a prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug, te naložiti II. tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.218,25 kn sa zateznom kamatom koje na iznos od 30.844,43 kn teku od 9. prosinca 2016. do isplate.

 

21. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

 

22. Odredbom čl. 43. st. 1. ZOO-a propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, dok odredba čl. 41. st. 1. ZOO-a propisuje da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Stavak 2. iste odredbe propisuje da kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli prema njima na jednake dijelove ako nije određena drugačija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. 

 

23. U konkretnom slučaju tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao da mu tuženici isplate, dakle, nije zahtijevao da mu tuženici solidarno isplate utuženi iznos pa ih sud na to ne smije obvezati bez obzira na to što postoje razlozi koji opravdavaju solidaritet (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

 

24. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

25. Osnovano se žalbama stranaka ukazuje na ostvarenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o parničnom trošku jer presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te postoje proturječnosti. Sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke djelomično uspjele u postupku pretežno u jednakim dijelovima pa odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a iako bi proizlazilo da je tužba odbačena u odnosu na I. tuženika pa je isti u cijelosti uspio u sporu, dok u odnosu na II. tuženika bi se radilo o djelomičnom uspjehu.

 

26. Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti citiranu bitnu procesnu povredu i ponovno odlučiti o naknadi parničnog troška pa je pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja. 

 

27. Presuda suda prvog stupnja u točki II. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

             

U Rijeci 1. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić