1

Poslovni broj Gž-1020/2021-

 

Poslovni broj Gž-1020/2021-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pn-2309/19-13 od 08. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pn-2309/19-13 od 08. ožujka 2021. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2019. godine do isplate, kao i u dijelu iste točke izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 kuna.

 

II              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pn-2309/19-13 od 08. ožujka 2021. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 56.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2019. godine do isplate, kao i da mu isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.070,30 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2021. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

 

III              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pn-2309/19-13 od 08. ožujka 2021. godine u dijelu točke I. izreke preko dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 4.070,30 kuna do dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna, tj. za iznos od 4.179,70 kuna, kao i za dosuđene zatezne kamate na taj iznos od 08. ožujka 2021. godine do isplate i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.179,70 kuna, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 08. ožujka 2021. godine pa do isplate.

 

IV              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 56.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2019. godine do isplate, kao i da mu isplati trošak parničnog postupka u iznosu 8.250,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2021. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2.              U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2019. godine do isplate, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen i preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 kuna, te u cijelosti zahtjev tuženika po toj osnovi.

 

3.              Rješenjem suda dopuštena je preinaka tužbe od 20. siječnja 2021. godine.

 

4.              Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

 

5.              Tužitelj pobija presudu u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 29.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od 08. ožujka 2019. godine, te u dijelu u kojem je odbijen preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP).

 

6.              U žalbi u glavnome osporava visinu dosuđenog iznosa na ime naknade utužene neimovinske štete kao prenisko utvrđenu, iz razloga koje pobliže ističe u žalbi, a smatra pogrešnom i odluku o naknadi parničnih troškova, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o parnici za naknadu štete koju je svojim ponašanjem prouzročio tuženik, te koji se tijekom postupka usprotivio tužbenom zahtjevu osporavajući postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, pa smatra da je istome u skladu s odredbom članka 154. stavak 3. ZPP-a trebalo dosuditi cjelokupno zatraženi parnični trošak.

 

7.              Iz navedenih razloga predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, te podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

 

8.              Tuženik sadržajno podnosi žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, kao i protiv dijela točke II. njezine izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a.

 

9.              U žalbi navodi kako je nesporno da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio istome sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da je on dana 10. svibnja 2019. godine pozvao tužitelja da izvrši dostavu izvornog otpravka rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Z. poslovni broj K-DO-2592/18 i rješenja o određivanju i ukidanju pritvora protiv tužitelja, kao i dokaz da oštećenici nisu u skladu s odredbom članka 55. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, u nastavku teksta: ZKP) preuzeli progon protiv tužitelja, a sve kako bi se utvrdila osnovanost tužbenog zahtjeva, ali da isti tijekom cijelog postupka nije dostavio navedena rješenja, pa da posljedično tome nije dokazao da je njegov tužbeni zahtjev osnovan.

 

10.              Osim toga, smatra da je sud prvog stupnja pobijanom presudom dosudio tužitelju previsoki iznos naknade štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog neosnovanog lišenja slobode, iz razloga koje pobliže navodi u žalbi, a osporava i odluku o troškovima predmetnog postupka.

 

11.              Slijedom navedenog, predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

12.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

13.              Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženika) djelomično osnovana.

 

14.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, te iskaza svjedokinje S. Z., u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete radi povrede prava na tjelesni i duševni integritet i prava na dostojanstvo zbog povrede slobode neosnovanim pritvaranjem u ukupnom trajanju od 92 dana.

 

15.              U vezi toga utvrđuje da je tužitelju rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-2592/18 od 13. rujna 2018. godine određen pritvor u razdoblju od 12. rujna do 14. rujna 2018. godine zbog osnovane sumnje da bi boravkom na slobodi mogao utjecati na očevice i sudionike događaja, te da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, zatim da je tužitelju iz istih razloga rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-1344/18 od 14. rujna 2018. godine određen istražni zatvor za razdoblje od 14. rujna do 12. listopada 2018. godine, koji je rješenjem tog suda poslovni broj Kir-1484/18 od 12. listopada 2018. iz istovjetnih razloga produljen do 12. prosinca 2018. godine, a da nakon isteka roka na koji je određen istražni zatvor nije došlo do nastavka kaznenog progona u odnosu na tužitelja, te je isti pušten na slobodu, pa utvrđuje da je tužitelj neosnovano bio lišen slobode u trajanju od 92 dana.

 

16.              Nastavno utvrđuje kako je sloboda čovjeka jedno od temeljnih ljudskih prava, zaštićeno kako Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98-pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst i 5/14), tako i odredbama ratificirane Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda („Narodne novine“ br. 6/99 i 8/99), te da je kao takva vrednota novčano mjerljiva, pa da naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje-satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protiv njezine svrsishodnosti, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena.

 

17.              S obzirom na navedeno, a vodeći računa o vremenu trajanja pritvora tužitelja, posljedicama pritvaranja na njegovu osobu, trajanju i težini traume koju je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, kao i tome da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i prava čovjeka i građana, kao i da sama činjenica povrede slobode i boravka u zatvoru ima za posljedicu duševne boli oštećenika jer je izdvojen iz obitelji, ali i zbog reakcije sredine, zbog potrebe ponovnog uključivanja u život na slobodi, te cijeneći i specifične okolnosti vezane za tužiteljevu konkretnu situaciju, tj. da je uslijed boravka u pritvoru u trajanju od 92 dana bio odvojen i od njegove osmero djece za koje kao i svaki roditelj skrbi, te da mu je za vrijeme boravka u zatvoru umro otac čijem pogrebu u konačnici nije prisustvovao, utvrđuje da tužitelju u skladu s odredbom članka 14. ZKP-a i odredbama članaka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO) pripada primjerena naknada neimovinske štete u iznosu od 500,00 kuna po danu lišenja slobode, tj. sveukupno 46.000,00 kuna, pa u tom dijelu usvaja njegov zahtjev po navedenoj osnovi, dok u preostalom dijelu (za iznos od 14.000,00 kuna) odbija zahtjev tužitelja.

 

18.              Nadalje utvrđuje da je tužitelj za vrijeme boravka u pritvoru zatražio izvanredni izlazak radi nazočnosti pokopu oca dana 19. rujna 2018. godine, u skladu s odredbom članka 128. stavak 1. točka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 190/03-pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 8/11, 48/11, 56/13 i 150/13), te da je zatvor bio spreman udovoljiti toj njegovoj zamolbi, ali uz uvjet odobrenja od strane nadležnog suda, što kao uvjet nije propisano gornjom odredbom potonjeg Zakona, te da sud nije odobrio taj zahtjev.

 

19.              Prvostupanjski sud utvrđuje da odlazak tužitelja na pogreb vlastitog oca i u svakodnevnim životnim okolnostima predstavlja emotivno tešku životnu situaciju, a koji izlazak u konkretnoj situaciji nije realiziran jer nije ishođeno odobrenje suda, pa da je navedena situacija dodatno pogoršala njegovo dostojanstvo i temeljno ljudsko pravo u vidu prisustvovanje pogrebu oca, što je dovelo do ugrožavanja ljudskog dostojanstva tužitelja i pogoršanja kvalitete njegovog života, pa utvrđuje da je istome postupanjem na opisani način povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, čast i dostojanstvo, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredaba članaka 19. stavak 1. i 2. i 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, slijedom čega dosuđuje istome po toj osnovi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kuna, dok u preostalom dijelu (za iznos od 15.000,00 kuna) odbija njegov zahtjev za naknadu navedene štete.

 

20.              Na dosuđene iznose neimovinske štete dosuđuje tužitelju i pripadajuće zatezne kamate počev od dana sastavljanja odgovora tuženika na njegov odštetni zahtjev pa do isplate, pozivom na odredbu članka 29. stavak 1., 2. i 8. ZOO-a, te odredbu članka 1103. ovog Zakona.

 

21.              Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 151. i 155. ZPP-a, kao i na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ), pri čemu utvrđuje da ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 8.250,00 kuna, a da istome s obzirom na omjer uspjeha u sporu od 66 % pripada razmjerna naknada tog troška.

 

22.              Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj tijekom postupka povisio zahtjev za naknadu štete tako što je po toj osnovi zatražio isplatu iznosa od ukupno 85.000,00 kuna, čime je u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a preinačio tužbu, pa utvrđuje da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora između stranaka, slijedom čega pozivom na odredbu članka 190. stavak 3. ZPP-a odlučuje kao u izreci spomenutog rješenja.

 

23.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženik makar sadržajem svoje žalbe ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

 

24.              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelju zbog neosnovanog uhićenja u trajanju od ukupno 92 dana nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja se odnosi na slobodu, te da je osim toga isti pretrpio i neimovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog toga što mu tijekom boravka u pritvoru nije omogućeno prisustvovanje pokopu oca, pa su neosnovani svi oni žalbeni navodi tuženika kojima osporava nastanak opisane štete na strani tužitelja. Naime, sud prvog stupnja je svoja utvrđenja o određivanju, produljenju i trajanju pritvora i istražnog zatvora tužitelja pravilno utvrdio iz sadržaja priloženih rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Z. poslovni broj K-DO-2592/18 od 13. rujna 2018. godine, te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 Kir-1344/18 od 14. rujna 2018. godine i poslovni broj 7 Kir-1484/18 od 12. listopada 2018. godine (list 8-20 spisa), pri čemu okolnost da su te odluke dostavljene u spis u preslici a ne u izvorniku ničime ne umanjuje njihovu vjerodostojnost, niti je tuženik tijekom postupka naveo točno određene razloge koji bi ukazivali na potrebu prilaganja potonjih isprava u izvorniku.

 

25.              U vezi toga valja navesti da je odredbom članka 130. stavak 4. ZKP-a propisano da se zatvorenik ima pustiti na slobodu istekom roka na koji je istražni zatvor određen, odnosno produljen ili istekom roka iz stavka 2. i 3. ovog članka, pa u konkretnoj situaciji, a nakon što je tužitelju dana 12. prosinca 2018. godine istekao istražni zatvor čije produljenje je istome prethodno određeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 7 Kir-1484/18 od 12. listopada 2018. godine, nije bilo potrebno donositi posebno rješenje o ukidanju pritvora protiv tužitelja. Protivno navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da nakon isteka roka na koji je tužitelju određen istražni zatvor nije došlo do nastavka njegovog kaznenog progona, kako proizlazi iz sadržaja dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2592/18 od 28. veljače 2020. godine (list 36 spisa), pa je neosnovano pozivanje tog žalitelja na odredbu članka 55. stavak 2. ZKP-a.

 

26.              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a od značaja za utvrđivanje težine povrede utuženih povreda prava osobnosti na strani tužitelja, te posljedično tome i za utvrđivanje visine pravične novčane naknade koja zbog povrede prava osobnosti pripada tužitelju, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje parnične stranke, pa su slijedom toga neosnovani protivni žalbeni navodi tužitelja i tuženika kojima osporavaju opisana utvrđenja suda.

 

27.              Stoga je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba članaka 19. i 1100. ZOO-a, kao i pravilnom primjenom odredbe članka 14. ZKP-a, sud prvog stupnja osnovano dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 56.000,00 kuna, te pozivom na odredbe članaka 29. stavak 1., 2. i 8. i 1103. ZOO-a i pripadajuće zatezne kamate na taj iznos od dospijeća dana 08. ožujka 2019. godine do isplate, a u preostalom dijelu (za zatraženi iznos od ukupno 29.000,00 kuna) odbio njegov zahtjev po navedenim osnovama, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj novčani iznos.

 

28.              Što se tiče odluke o parničnim troškovima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da ukupan trošak tužitelja u ovoj parnici iznosi 8.250,00 kuna, ali je pogrešnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a dosudio istome naknadu parničnih troškova u tom iznosu. Naime, budući je tužitelj prema pravilnom utvrđenju suda tijekom postupka zatražio isplatu iznosa od ukupno 85.000,00 kuna, proizlazi da je isti s obzirom na tako konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u predmetnom sporu u omjeru od 65,88 %, a slijedom toga tuženik u omjeru od 34,12 %, zbog čega i tuženik ima pravo na naknadu razmjernog troška postupka, u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a, a koji trošak bi za sastav odgovora na tužbu iznosio 1.000,00 kuna, u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa), te za zastupanje na ročištima od 13. ožujka 2020. godine, 19. listopada 2020. godine i 20. siječnja 2021. godine sveukupno 3.000,00 kuna (iznos od 1.000,00 kuna po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od čega tuženiku razmjerno naznačenom omjeru uspjeha u sporu pripada trošak u visini od 1.364,80 kuna. Kada se trošak tužitelja od 5.435,10 kuna (s obzirom na naznačeni omjer uspjeha u sporu) umanji odnosno prebije sa troškom tuženika od 1.364,80 kuna dobije se iznos od 4.070,30 kuna, koliko je tužitelju u skladu s potonjom odredbom ZPP-a trebalo dosuditi na ime troškova postupka, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos od presuđenja do isplate, u skladu s odredbom članka 30. stavak 2. OZ-a, dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, te u cijelosti zahtjev tuženika po toj osnovi.

 

29.              Stoga je žalbe tužitelja i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu u dijelu naznačenom u točkama I i II izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke.

 

30.              Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

 

 

U Rijeci, 1. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Brankica Malnar