1

Poslovni broj: 12  Gž-689/2022-3

 

 

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

 

                                                                                                  Poslovni broj: 12  Gž-689/2022-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz N., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice B. H., OIB: …, iz N., zastupane po punomoćniku K. S., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog  suda u Zadru, poslovni broj: 93 P-63/2018-26., od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Žalba tuženice B. H. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 93 P-63/2018-26., od 22. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog  suda u Zadru, poslovni broj: 93 P-63/2018-26., od 22. srpnja 2022., presuđeno je:

I. Nalaže se tuženici B. H., OIB: …, da tužiteljici S. L., isplati novčani iznos od 14.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. lipnja 2015. pa do isplate po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 14.000,00 EUR za razdoblje od 19. kolovoza 2014. pa do 31. svibnja 2015.

III. Nalaže se tuženici B. H., OIB: …, da tužiteljici S. L., naknadi parnične troškove u iznosu od 28.665,25 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude žalbe je uložila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži a pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tuženica vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a ponuđeni razlozi su nejasni, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

2.2 U sadržaju žalbe tuženica navodi da je prvostupanjski potpuno krivo analizirao provedene dokaze što je rezultiralo potpuno pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem na štetu tuženice, jer nije točno da tuženica nije ispunila svoju obvezu budući je još u kolovozu 2014.g. ishodila Energetski certifikat za predmetnu nekretninu. Osim toga, iz potvrde o prodaji nekretnine proizlazi da nije postavljen nikakav uvjet za sklapanje ugovora na strani prodavateljice za isplatu kupoprodajne cijene, a ishođenje energetskog certifikata nije predstavljalo bitan sastojak ili uvjet sklapanja glavnog ugovora.

 

2.3. Kako je ugovoreno da ukoliko kupac ne isplati prodavatelju kupoprodajnu cijenu u cijelosti i ne sklopi kupoprodajni ugovor do 31.05.2015.g., kapara ostaje prodavatelju, smatra da je kao prodavateljica potpuno osnovano zadržala kaparu.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/90, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

6. Nasuprot navodima u žalbi, prvostupanjski sud u razlozima presude za svoj pravni stav dao je jasne i argumentirane razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

 

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice za povrat kapare u iznosu od 14.000,00 EUR, koju tužiteljica potražuje na temelju sklopljenog predugovora – potvrde o prodaji nekretnine, od 18. kolovoza 2014., sa zateznom kamatom za razdoblje od 19. kolovoza 2014. do isplate.

 

8. Na temelju dokumentacije priložene u spisu proizlazi:

 

- da su stranke 18. kolovoza 2014. sklopile predugovor nazvan potvrda o prodaji nekretnine, kojim su u stavku 1. suglasno potvrdili da je tužiteljica kao kupac isplatila 18. kolovoza 2014. tuženici kao prodavateljici iznos od 14.000,00 EUR na ime kapare za kupnju nekretnine oznake čest. zem. … k.o. V., u naravi kuća i dvorište,

 

- da je u stavku drugom navedeno da će kupac isplatiti preostali iznos ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 126.000,00 EUR i sklopiti kupoprodajni ugovor s tuženicom kao prodavateljicom, najkasnije do 31. svibnja 2015.,

 

- da je stavkom trećim navedeno da kupac kupuje nekretninu po principu viđeno-kupljeno,

 

- da je stavkom četvrtim navedeno da se prodavateljica obvezuje do 31. svibnja 2015. ishodovati energetski certifikat za nekretninu, o svom trošku,

 

- da je u stavku petom navedeno  da ukoliko tužiteljica kao kupac ne isplati prodavateljicu u cijelosti i ne sklopi kupoprodajni ugovor do 31. svibnja 2015. kapara ostaje tuženici kao prodavatelju,

 

- da je iz uvida u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je kč. br. … k.o. V., upisana u zk.ul.br. …, naziva L., u naravi dvorište površine 158 m2 i stambena zgrada površine 157 m2, ukupno 315 m2, bila uknjižena kao vlasništvo tuženice u cijelosti i da je sada na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog 25. srpnja 2017., upisana kao suvlasništvo i Z. K. i L. K., svakog za ½ dijela,

 

- da je u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja predugovora, bila upisana zabilježba da je građevina sagrađena na čest. zem. … k.o. V. upisana bez priložene građevinske i uporabne dozvole, te da je ova zabilježba brisana na temelju zahtjeva od 9. lipnja 2016.

 

9. U postupku je sporna odgovornost za nesklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine i pravo tužiteljice na povrat kapare.

 

10. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) i to:

 

- odredbu članka 304. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanja kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

 

- odredba članka 368. st. 1. i 2. ZOO-a, koja se primjenjuje ako nijedna strana nije odgovorna za neispunjenje ugovornih obveza, prema kojima su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

 

11. Analizom personalnih dokaza, iz iskaza svjedoka i tuženice proizlazi da u biti nisu sporne okolnosti samog zaključenja predugovora, dok postoje razmimoilaženja oko obaveze tuženice prije zaključenja ugovora glede pribavljanja energetskog certifikata.

 

12. Tuženica u svom iskazu, a posebno to naglašava u žalbi, apostrofira činjenicu da u predugovoru – potvrdi njoj nije postavljen nikakav uvjet za sklapanje ugovora, a ishođenje energetskog certifikata nije predstavljalo bitan sastojak ili uvjet sklapanja glavnog predugovora.

 

12.1. Međutim, analizirajući iskaze svjedoka, a što djelomično potvrđuje i tuženica, proizlazi da je tužiteljici bilo bitno ishođenje čistih papira, a što proizlazi i iz podataka iz zemljišnoknjižnog izvatka u kojem je bila upisana zabilježba da je građevina sagrađena bez priložene građevinske i uporabne dozvole, pa u tom kontekstu treba gledati i uvjet ishođenja energetskog certifikata, kojeg je tužiteljica trebala pribaviti prije zaključenja ugovora, a odnosio se na stepenište koje vodi na kat kuće, a koje nije bilo legalizirano. U tom smislu je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je neživotno i nelogično da bi tuženica već prilikom zaključenja predugovora imala valjani energetski certifikat, a da bi se nakon sklapanja predugovora obvezala do 31. svibnja 2015. o svome trošku ishoditi Energetski certifikat za istu nekretninu. Puno je logičnije da se taj certifikat tražio kao dokaz da je s papirologijom sve u redu, tim prije što je tek 9. lipnja 2016. u zemljišnim knjigama, dakle nakon sklapanja predugovora i po isteku roka za isplatu, bila brisana zabilježba da je građevina sagrađena na čest. zem. … k.o. V. upisana bez priložene građevinske i uporabne dozvole, nakon čega je nekretnina prodana novim vlasnicima.

 

13. Sagledavajući provedeni dokazni postupak u cjelini, drugostupanjski sud smatra da tužiteljica nije odgovorna za neispunjavanje predugovora, jer je opravdano inzistirala na ishođenju potpunog energetskog certifikata, pri čemu su obje strane bile svjesne da nekretnina ima nepotpunu dokumentaciju. U svakom slučaju tuženica kao prodavatelj nije ishodila na vrijeme potpuni energetski certifikat, pa je na njoj odgovornost za neispunjenje ugovora slijedom čega je ostvarena pretpostavka za vraćanje kapare na temelju odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a.

 

14. Obveza vraćanja kapare postojala bi i u slučaju da nijedna strana nije odgovorna za neispunjenje ugovora, primjenom odredbe članka 368. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

15. Zatezna kamata na iznos od 14.000,00 EUR-a, pravilno je priznata je tužiteljici od 1. lipnja 2015., kao prvog dana nakon isteka ugovorenog roka za ispunjenje obveze, pa do isplate.

 

16. Nije osnovana žalba tuženice ni glede troškova parničnog postupka o kojima je pravilno odlučeno primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.

 

16.1. Prvostupanjski sud pravilno je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, uzeo u obzir opravdane troškove tužiteljice  koji se sastoji se od troškova zastupanja u postupku po punomoćniku, a određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa).

 

16.2. Troškovi se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 9. ožujka 2020. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 10. toč. 4.), te za zastupanje na ročištima 11. travnja, 3. srpnja i 6. studenog 2018., 25. studenog 2021., 2. ožujka, 27. travnja i 7. lipnja 2022., što uz PDV od 25 %, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.492,00 kune i presudu u iznosu od 1.392,00 kuna, čini ukupni parnični trošak od 28.665,25 kuna.

 

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda potvrđena je u cijelosti.

 

 

U Požegi 1. veljače 2023.

 

 

                  Predsjednica vijeća:

 

         Branka Ribičić, v.r.