1

Poslovni broj: 5 Gž-4382/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-4382/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. K. (ranije J.) OIB…, 2. A. J.¹ OIB…, 3. A. J.² OIB…, 4. K. H. (ranije J.) OIB…, 5. M. B. (ranije J.) OIB…, 6. F. J. OIB…, svi iz K., R. Y., 7. S. R. OIB…, 8. B. R. OIB…, 9. I. B. (ranije R.) OIB… i 10. F. E. (ranije R.) OIB…, svi iz K., G., svi zastupani po punomoćnicima H. L. i J. M., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika U. o. d.d., OIB…, iz Z., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-109/2018 od 12. ožujka 2021. i žalbi tužitelja protiv dopunske presude istog suda, poslovni broj Pn-109/2018-40 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-109/18 od 12. ožujka 2021., u pobijanom dijelu toč. I. i IV. izreke.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-109/18 od 12. ožujka 2021., u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na 1. do 6. tužitelje svaki za iznos od 63.738,73 kn, ili ukupno 382.432,38 kn, te u odnosu na 6. do 10. tužitelje svaki za iznos od 19.594,59 kn ili ukupno 78.378,36 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, zatim pod toč. III. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog, i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku U. o. d.d. isplatiti 1. do 6. tužiteljima M. K. (ranije J.), A. J.¹, A. J.², K. H. (ranije J.), M. B. (ranije J.) i F. J., svakome pojedinačno iznos od po 8.459,58 EUR/63.738,73 kn ili ukupno 50.757,48 EUR/382.432,38 kn, te 6. do 10. tužiteljima S. R., B. R., I. B. (ranije R.) i 10. F. E. (ranije R.), svakome pojedinačno iznos od po 2.600,65 EUR[1] /19.594,59 kn ili ukupno 10.400,26 EUR/78.378,36 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelji 1. M. K. (ranije J.), 2. A. J.¹, 3. A. J.², 4. K. H. (ranije J.) 5. M. B. (ranije J.), 6. F. J., 7. S. R., 8. B. R, 9. I. B. (ranije R.) i 10. F. E. (ranije R.) naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 65.469,25 kn.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 39.267,83 EUR/295.863,50 kn, u roku od 15 dana. 

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba 1. do 10. tužitelja i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-109/18-40 od 17. listopada 2022., u pobijanom dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva 1. do 6. tužitelja da im tuženik isplati svakome još i daljnji iznos od po 78.810,00 kn/10.459,88 EUR, odnosno ukupno 472.860,00 kn/62.759,31 EUR, te kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva 7. do 10. tužitelja da im tuženik isplati svakome još i daljnji iznos od 3.310,00 kn/439,31 EUR, odnosno ukupno 13.240,00 kn/1.757,25 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate.

 

IV. Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-109/18-40 od 17. listopada 2022., u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva 1. do 6. tužitelja da im tuženik isplati svakome i daljnji iznos od po 11.951,27 kn/1.586,21 EUR, ili ukupno 71.707,62 kn/9.517,24 EUR, te u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva 6. do 10. tužitelja da tuženik isplati svakome od njih i daljnji iznos od 56.095,41 kn/7.445,14 EU, odnosno ukupno 224.381,64 kn/29.780,56 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate, i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. isplatiti 1. do 6. tužiteljima M. K. (ranije J.), 2. A. J.¹, 3. A. J.², 4. K. H. (ranije J.) 5. M. B. (ranije J.), 6. F. J., svakome pojedinačno i daljnji iznos od po 1.586,21 EUR/11.951,27 kn, odnosno ukupno 9.517,24 EUR/71.707,62 kn, te 6. do 10. tužiteljima S. R., B. R., I. B. (ranije R.) i 10. F. E. (ranije R.), svakome pojedinačno i daljnji iznos od po 7.445,14 EUR/56.095,41 kn odnosno ukupno 29.780,56 EUR/224.381,64 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. 

 

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbi u iznosu od 2.477,25 EUR/18.664,81 kn, u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. do 10. tužiteljima svakome iznos od 75.000,00 kn ili ukupno 750.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate (toč. I. izreke). Odbijeni su 1. do 6. tužitelji sa preostalim dijelom zahtjeva svaki u iznosu od 63.738,73 kn, ili ukupno 382.432,38 kn, te 7. do 10. tužitelji svaki s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.594,59 kn ili sveukupno 78.378,36 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 65.469,25 kn (toč. III. izreke). Odbijen je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 469.745,75 kn kao neosnovan (toč. IV. izreke). Ujedno je riješeno da se ukida raspravno rješenje od 12. siječnja 2015. (toč. I. rješenja), te nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno preinaka tužbe) učinjena podneskom od 21. listopada 2014. i 5. siječnja 2018. (toč. II. rješenja). Dopunskom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva 1. do 6. tužitelja da im tuženik isplati svakome i daljnji iznos od 90.761,27 kn/12.046,09 EUR, odnosno ukupno 544.567,62 kn/72.276,54 EUR, te 7. do 10. tužitelji da im tuženik isplati svakome i daljnji iznos od 59.405,41 kn/7.884,45 EUR, odnosno ukupno 178.216,23 kn/23.653,36 EUR, sve za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021 do isplate.

 

2. Tuženik prvostupanjsku presudu žalbom pobija u dijelu pod toč. I. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelji istu presudu žalbom pobijaju u dijelu pod toč. II. i III. izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška, a pobijaju i rješenje sadržano u istoj presudi, kao i dopunsku presudu i to iz žalbenih razloga i predlažu njihovo preinačenje u skladu s navodima žalbi uz naknadu parničnog troška, ili ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njihovu žalbu protiv presude odbiti, uz naknadu troškova toga odgovora.

 

5. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1.9.2003. na magistralnom putu K.-P. u Republici C. G. došlo do sudara vozila k. reg. oznaka … s teretnim vozilom h. reg. oznaka …, koje je bilo osigurano kod pravnog prednika tuženika O. Z. d.d. U vozilu k. registarskih oznaka smrtno su suputnici I. R., I. J. i X. J., dok je vozilom upravljao R. R. Nije sporno niti da su tužitelji djeca poginulih, i to 1. – 6. tužitelji djeca pok I. J. i X. J., a 7.-10. tužitelji djeca pok. I. R.. Sporna je u osnovanost tužbenog zahtjeva, prigovor ograničene svote osiguranja i visina štete.

 

7. U odnosu na žalbu protiv rješenja

 

8. Prigovori žalitelja protiv rješenja sadržanog u pobijanoj presudi kojim je sud prvog stupnja ukinuo svoje raspravno rješenje od 12.1.2015. i nije dopustio preinaku koju su tužitelji izvršili u podnesku od 5. siječnja 2018. (kojim su 1.- 6. tužitelji povisili tužbene zahtjeve na iznos od 229.500,00 kn svaki (protuvrijednost 30.000,00 EUR, a 7.-10. tuženici na iznose od po 154.000,00 kn svaki (protuvrijednost iznosa od 20.000,00 EUR), otklonjeni su nakon što je ovaj drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-1741/2021 od 20.1.2022. (list 812-813 spisa) ukinuto predmetno rješenje, te je prvostupanjski sud, jer je preinaka tužbe bila dopuštena, dopunskom presudom odlučio o preostalom (povišenom) dijelu zahtjeva.

 

9. U odnosu na žalbe na presudu i dopunsku presudu

 

10. Polazeći od utvrđenja da se u odnosu na tužitelje koji potražuju naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (roditelja) primjenjuje kao mjerodavno pravo unutarnje pravo države na čijem se području prometna nezgoda dogodila, sukladno čl. 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. („Narodne novine – Međunarodni ugovori 4/94 – dalje: Haška Konvencija), a to je u konkretnom slučaju materijalno pravo Crne Gore, odnosno Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, 31/93 i Službeni list CG BR. 1/2003 Ustavna povelja), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (1.9.2003.) i koji u čl. 201. st. 1. pripisuje da u slučaju nekog lica sud može dosuditi članovima njegove obitelji (bračnom drugu, djeci i roditeljima) pravilnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, te da prema pravnim stavovima Građanskog odjeljenja Višeg suda u Podgorici zauzetim na sjednici održanoj dana 20.2.2004. pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s osnova gubitka roditelja djetetu iznosi 15.000 – 20.000 EUR, dok iz dopisa Vrhovnog suda Crne Gore od 5.12.2019. (list 656-657) takva naknada za smrt roditelja djetetu iznosi 12.000,00 – 20.000,00 EUR, ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, prvostupanjski sud je primjenjujući crnogorsko pravo djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i svakome od tužitelja dosudio iznos od 75.000,00 kn (protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR), a preostali zahtijevani iznos kao neosnovan odbio.

 

10. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na odredbu čl. 30. Zakona o obveznom osiguranju u saobraćaju Crne Gore („Službeni list Crne Gore, br. 46/2007. i 44/12 – dalje: ZOOSCG), prema kojoj pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od autoodgovornosti nema vlasnik i drugi korisnik motornog vozila čijom upotrebom je počinjena šteta, jer se navedeni Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, budući da je stupio na snagu nakon štetnog događaja.

 

11. Na konkretni pravni odnos stranka primjenjuje se Zakon o osiguranju imovine i lica („Službeni list SFRJ“ br. 30/96 – dalje: ZOOIL), koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, koji u čl. 85. propisuje da nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od autoodgovornosti 1.) vlasnik, odnosno korisnik, suvlasnik i drugi imalac motornog vozila čijom je upotrebom počinjena šteta, bez obzira da li je upravljao vozilom u momentu nastanka štete; 2.) vozač motornog vozila čijom je upotrebom pričinjena šteta koji je odgovoran za štetu; 3.) lice koje je učestvovalo u protupravnom oduzimanju motornog vozila čijom je upotrebom prouzročena šteta. 

 

12. Kako iz Zapisnika o uviđaju (list 5-6 spisa) proizlazi da je X. (Dž.) J. bio vlasnik vozila k. registarskih oznaka …, kojim je u trenutku prometne nezgode upravljao R. R. i koji je skrivio prometnu nezgodu, dok su se kao suputnici u vozilu nalazili X. J., njegova supruga I. J. i supruga vozača I. R., koji su smrtno stradali, to temeljem citirane odredbe čl. 85. Zakona o osiguranju imovine i lica („Službeni list SFRJ“ br. 30/96) 1.- 6. tužitelji nemaju pravo na naknadu štete zbog smrti njihova oca X. J., jer je isti bio vlasnik vozila kojim je počinjena šteta, no njima kao djeci pok. I. J., a 7.-10. tužiteljima kao djeci pok. I. R. pripada pravo na naknadu štete zbog duševnih boli koju trpe uslijed smrti njihovih majki, koje su obje kao suputnice smrtno stradale u vozilu kosovskih registarskih oznaka.

 

13. Žalbeni navod tuženika da 1., 2., 3., 5., 6. i 10. tužitelji kod Osnovnog suda u Kolašinu, vode parnicu protiv tuženika Osiguranja L. pod brojem P-103/2016 iz istog štetnog događaja i da je sud trebao utvrditi je li tim tužiteljima isplaćena naknada štete iz istog štetnog događaja, nisu osnovani, jer su tužitelji tijekom postupka dostavili rješenje iz kojeg je razvidno da je Osnovni sud u Kolašinu (list 539 spisa) prekinuo taj parnični postupak do pravomoćnog okončanja ove parnice.

 

14. Nije osnovan u žalbi ponovljen prigovor tuženika da je limit svote osiguranja na dan štetnog događaja iznosio 80.000,00 EUR i da dosuđeni iznos premašuje navedenu svotu, jer tužitelji, čiji roditelji su bili suputnici u vozili k. registarskih oznaka, potražuju naknadu štete po polici osiguranja teretnog vozila h. registarskih oznaka … za koje je svota osiguranja od automobilske odgovornosti iznosila 2.800.000,00 kn (list 358 spisa), što je ujedno bila minimalna propisana osigurana svota kod osiguranja od automobilske odgovornosti za autobuse i teretna vozila prema Odluci Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 20/98), kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

 

15. Tužitelji u žalbi u bitnome smatraju da je prvostupanjski sud odlučujući o visini nematerijalne štete pogrešno primijenio materijalno pravo, jer im je sud dosudio naknadu štete zbog smrti roditelja u iznosu od 75.000,00 kn za svakoga, koja je manja od minimuma koji predviđaju kriteriji crnogorske sudske prakse, izgubivši pri tome iz vida da su 1. – 6. tužiteljima u spornoj prometnoj nezgodi poginula oba roditelja (X. i I. I.), da su 7. – 10. tužitelji u istoj nezgodi izgubili majku I. R., time da je 7. tužitelj u vrijeme pogibije svoje majke bio dijete od samo 5 godina starosti, a da su 8. – 10. majku izgubili u mladenačkoj dobi (17, 20 i 19 godina).

 

16. I prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je svakom od tužitelja dosudio naknadu nematerijalne štete zbog smrti majke u iznosu od 75.000,00 kn/9.945,21 EUR, umjesto iznosa od 150.690,00 kn/20.000,00 EUR, jer okolnost što tužitelji nisu dali svoje iskaze pred prvostupanjskim sudom na okolnost pretrpljenih duševnih boli, nikako ne predstavlja razlog za dosuđenje minimalne nematerijalne štete koju predviđa sudska praksa C. G., kako je to učinio prvostupanjski sud.

 

17. Naime, tužitelji u vrijeme štetnog događaja i iznenadne i tragične pogibije njihove majke, s kojom su do tada živjeli u obiteljskoj zajednici, bili u mladoj životnoj dobi, pri čemu su 1.-6. tužiteljima u istoj prometnoj nezgodi poginula oba roditelja, 7. tužitelj je u vrijeme smrti majke bio dijete u dobi od samo 5 godina, a njegova braća i sestre (8., 9. i 10. tužitelji) majku su izgubili u ranoj mladenačkoj dobi, te su dakle u najosjetljivijim fazama svoga života izgubili nezamjenjivu majčinu ljubav i skrbi, zbog čega su trpjeli i tijekom cijelog će života trpjeti velike duševne boli zbog smrti majke. Njihove duševne boli utoliko su jače kada se ima u vidu da su u štetnom događaju istovremeno poginuli svi putnici u vozilu kosovskih registarskih oznaka, koji su članovi iste obitelji, od koji i oba roditelja 1-6 tužitelja, a ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu i iznimnu dugotrajnost ovoga postupka (započeo 2005. godine), te činjenicu da tužitelji do danas nisu ostvarili pravo na naknadu štete koju trpe zbog smrti svojih majki. Zbog toga nenadoknadivi gubitak majke i majčine brige i pažnje kao roditelja u danim okolnostima prema ocjeni ovoga suda svakako opravdava dosuđenje maksimalne novčane naknade predviđene prema kriterijima sudske prakse C. G., a to je iznos od 20.000,00 EUR/150.690,00 kn za svakog tužitelja.

 

18. Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine," broj 156/22) izmijenjen je članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine," broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) od 1. siječnja 2023. stopa zateznih kamata za ostale odnose iznosi tri postotna poena.

 

19. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a po žalbi tužitelja prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti i tužiteljima dosuditi i daljnji iznos naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smrti majke, te presuditi kao u izreci.

 

20. Preinačenjem prvostupanjske presude i dopunske presude izmijenjen je konačan uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbi čl. 154. st. 2., 155. i 166. st. 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Konačan uspjeh tužitelja u postupku po osnovi i visini iznosi 87,80%, dok uspjeh tuženika po visini iznosi 24,40%, pa je tuženik temeljem odredbu obvezi naknaditi parnični trošak tužiteljima u omjeru od 63,40%. Tužiteljima je priznat zatraženi trošak sastava tužbi od 7.3.2006. u iznosu od 1130 boda (vps. 1.129.500,00 kn) i tužbe od 21.4.2005. iznosu od 1133 boda (vps. 1.132.500,00 kn) po Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 28.3.2007., 5.6.2007., 20.1.2009., 7.10.2009. - svako po 1133 boda po Tbr. 9./1. Tarife, za ročišta održana 12.1.2015., 18.1.2016., 18.3.2018., - svako po 1770 boda (vps. 1.770.000,00 kn), a za ročišta održana 5.2.2018. i 16.12.2020. – svako po 1993 boda (vps. 1.993.000,00 kn) po Tbr. 9./1. Tarife, zatim za sastav četiri obrazložena podneska po Tbr. 8./1. Tarife i to za podneske od 21.10.2014. i 20.3.2015. – svaki po 1770 boda, a za podneske od 28.12.2017. i 21.2.2018. – svaki po 1993 boda, te za sastav žalbe od 22.2.2018. protiv rješenja 996,5 boda po Tbr. 10./5. Tarife, ili ukupno 24.613,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn, te uvećano 50% za zastupanja više osoba po Tbr. 36./1. Tarife, i 25% na ime troška PDV-a po Tbr. 42., te plaćani trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i plaćeni trošak prijevoda u iznosu od 158,60 kn, te umanjeno za konačan uspjeh tužitelja u ovoj parnici od 63,40%, čini ukupni trošak tužitelja od 295.863,50 kn/39.267,83 EUR.

 

21. Tužiteljima nisu priznati ostali zatraženi podnesci, jer u kojima nepotrebno ponavljaju već ranije iznijete navode ili dostavljaju dokumentaciju koju su trebali dostaviti uz tužbu, kao niti zatraženi trošak ročišta od 6.12.2017., jer su stranke pisanim putem bile obaviještene o odgodi ovoga ročišta. Nije ima dosuđen niti zatraženi trošak ročišta za objavu presude, jer nitko od punomoćnika stranka nije pristupio na to ročište, niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, jer u spisu nema dokaza da su ovu pristojbu i platili.

 

22. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, i konačan veći uspjeh tužitelja odgovara postotku koji je preostao nakon obračunatog postotka u kojem su stranke uspjele u parnici, zbog čega je pobijana presuda preinačena i u toč. III. prvostupanjske presude na način da je tuženik odbijen s dosuđenih iznosom parničnog troška u iznosu od 65.469,25 kn. Utoliko se neosnovanim ukazuje žalba tuženika kojom pobija toč. IV. prvostupanjske presude.

 

23. Kako su tužitelji u cijelosti uspjeli s žalbom protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (vps. žalbe 460.810,00 kn), to im je primjenom Tbr. 10./1. Tarife i uz uvećanje po Tbr. 36. Tarife u iznosu od 50% priznat trošak žalbe u ukupnom iznosu od 11.718,75 kn/1555,34 EUR. U odnosu na dopunsku presudu (vps. žalbe 781.189,26 kn) tužitelji su uspjeli u omjeru od 37,85%, i u tom im je omjeru priznat trošak sastava žalbe na dopunsku presudu u iznosu od 6.946,06 kn/921,9 EUR ili ukupno za obje žalbe 18.664,81 kn/2.477,25 EUR.

 

24. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

25. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

   Predsjednica vijeća:

                                                                                                     Jasenka Grgić, v.r.