- 1 -              Revd 321/2023-2

Broj: Revd 321/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-969/2022-2 od 16. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4960/2019-33 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pitanja pod ii) i iii).

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na pitanja pod i) i iv).

III. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-969/2022-2 od 16. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4960/2019-33 od 29. travnja 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Ujedno je podnio prijedlog i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja pod ii) i iii) nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-a od 19. ožujka 2019., Rev-1172/2018 i dr. te pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

5. U odnosu na pitanja pod i) i iv) predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP-a.

5.1. Navodeći da u odnosu na naznačeno pitanje po iv) nema prakse revizijskog suda, tuženik nije dao dostatne razloge koji bi opravdali dopuštenje revizije u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. Tuženik u prijedlogu navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektu prava na jednakost oružja, te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. u kojoj je navedeno „u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.“,  pa da je nakon dokazivanja navedenih okolnosti trebalo provjeriti kako ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i za ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, pitanja zastare i tijeka zateznih kamata.

7. Vezano za navode tuženika o povredi navedenih ustavnih i konvencijskih prava valja ponoviti da pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u naprijed navedenim presudama ovog suda kojima je  ujednačena praksa glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. (u odnosu na pitanje savjesnosti, tijeka zateznih kamata i zastare).

8. U odnosu na pozivanje tuženika na navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske za odgovoriti je da u ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud neizvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženog od strane tuženika na okolnost obaviještenosti tužitelja  u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi nije cijenio tako da bi iznio tvrdnju da banka, na kojoj je teret dokazivanja, to nije dokazala već je ocijenio da prvostupanjski sud na tu okolnost nije bio dužan izvesti taj dokaz (u smislu da se činjenično stanje moglo potpuno utvrditi na temelju drugih predočenih i izvedenih dokaza i primjenom pravnih shvaćanja iz pravomoćno okončanog kolektivnog spora).

8.1. Stoga ovaj sud ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je neizvedeni dokaz saslušanjem svjedoka bio relevantan za ishod postupka i da bi neizvođenjem takvog dokaza bila dovedena u pitanje pravičnost postupka u cjelini i stoga povrijeđeno pravo na jednakost oružja odnosno nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja pod ii) i iii) nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a st.1. ZPP-a, odbijen je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.

10. Budući da u odnosu na pitanja pod i) i iv) nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2.  toč. 3. ZPP-a za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno je kao u toč. II. izreke.

11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i riješiti kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 31. siječnja 2023.