- 1 -              Rev-x 737/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 737/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. N. iz Sjedinjenih Američkih Država, i 2. M. T. iz Sjedinjenih Američkih Država, zastupanih po punomoćniku mr. T. S., odvjetniku iz R., protiv tuženika I. K. iz M. L., zastupanog po punomoćniku V. G., odvjetniku iz Z., radi poništenja darovnog ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2903/2012-4 od 4. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-172/07-211 od 28. ožujka 2012., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2903/2012-4 od 4. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-172/07-211 od 28. ožujka 2012. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugo vijeće.

 

II.              O troškovima parničnog postupka nastalim povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i da je bez pravnog učinka Ugovora o darovanju od 12. srpnja 1997. sklopljenog između pokojne A. N. kao darovateljice s jedne strane i tuženika I. K. kao daroprimca s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom u M. L. pod brojem: OU-150/97 (točka I. izreke) te na nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (točka II. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev za utvrđenje da su tužitelji nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela te zahtjev za upis prava vlasništva svakog tužitelja u 1/2 idealnih suvlasničkih dijelova na navedenoj nekretnini (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke (točka I. izreke). Nadalje je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke na način da je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 72.502,80 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.769,60 kuna (točka II. izreke). Ujedno su odbijeni zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog. Predložili su prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuju trošak revizije u ukupnom iznosu od 4.687.50 kuna.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 12. srpnja 1997. (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je A. N. (majka tužitelja) darovala nekretninu tuženiku te posljedično navedenom uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja nad tom nekretninom te utvrđenje da su je tužitelji stekli nasljeđivanjem.

 

6.1. Tužitelji svoj zahtjev temelje na činjenici da njihova majka nije potpisala predmetni darovni ugovor te na činjenici da je u to vrijeme bila nesposobna za rasuđivanje obzirom da je bila u terminalnoj fazi bolesti pred samu smrt.

 

7. Prvostupanjski je sud vezano uz utvrđivanje sporne činjenice je li pokojna majka tužitelja potpisala Ugovor proveo tri grafološka vještačenja i to po sada pokojnom vještaku Ž. S. te vještakinjama Ž. T. i L. Z., koji svi vještaci su u svojim nalazima iskazali da potpis na prijepornom Ugovoru nije pisan rukom pokojne A. N.. Nadalje je sud vezano uz tu činjenicu saslušao i svjedoke te tuženika kao stranku u postupku, koji su svi prisustvovali zaključenju Ugovora, a koji su iskazivali suprotno od nalaza vještaka da je pokojna majka tužitelja potpisala Ugovor.

 

7.1. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski je sud ocijenio da nalazi i mišljenja vještaka S. i T. nisu istiniti i vjerodostojni jer svi svjedoci koji su prisustvovali zaključenju Ugovora kao i tuženik, potvrđuju da je majka tužitelja potpisala isti. Svoju ocjenu o vjerodostojnosti nalaza vještaka, odnosno o ne prihvaćanju istih, sud dodatno obrazlaže i time da je vještak S. preminuo te ga nije bilo moguće saslušati na primjedbe tuženika vezane uz njegov nalaz, a osim toga da su njegov nalaz, kao i nalaz vještakinje Ž. T. sačinjeni na temelju samo jednog nespornog potpisa pokojne A. N. predočenog im u izvorniku (kartona potpisa osobne iskaznice iz 1992.) te nema dokaza da bi se na drugim ispravama na temelju kojih su ti vještaci vještačili nalazili nesporni potpisi navedene osobe. Nadalje, vezano uz nalaz i mišljenje vještakinje Z., prvostupanjski sud zaključuje da je isti nedovoljan dokaz za utvrđenje da pokojna A. nije potpisala Ugovor, jer s obzirom na neprihvaćanje nalaza vještaka S. i T., prihvaćanje njezinog nalaza značilo bi da su svi svjedoci koji su kazivali o potpisivanju Ugovora lagali, o čemu ne postoje dokazi u spisu, kao niti indicije zbog čega bi isti to učinili, kao i zbog čega bi javni bilježnik (B. M.) davanjem neistinitog iskaza doveo u pitanje svoju službu i egzistenciju.

 

7.2. Svoju ocjenu obrazlaže i činjenicom da nije u postupku utvrđeno, a niti je predloženo provođenje dokaza na okolnost tko je, ako nije A. N., potpisao sporni Ugovor.

 

7.3. Nadalje, vezano uz utvrđivanje sporne činjenice da li je pokojna A. N. u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila nesposobna za rasuđivanje, od strane suda naložena je provedba tri vještačenja po vještacima psihijatrima P. A., J. P. i M. B. te su saslušani svjedoci te stranke u postupku.

 

7.4. Sud ne prihvaća nalaz vještaka A. koji je zaključio da pokojna majka tužitelja nije bila u stanju shvatiti niti povezati uzroke i posljedice, te lučiti bitno od nebitnog, odnosno slobodno i racionalno upravljati svojom voljom i shvatiti značenje svojih postupaka, prvenstveno iz razloga što zaključuje da je vještak navedeno mišljenje nije mogao dati sa sigurnošću s obzirom na nedostatak relevantne dokumentacije kojom je raspolagao, a sve s obzirom da iz iskazivanja određenih svjedoka, kojima poklanja vjeru, proizlazi suprotno. Nadalje i iz razloga jer je tuženik istaknuo primjedbe na nalaz vještaka, a vještak je u međuvremenu umro, pa se nije mogao očitovati na iste.

 

7.5. Ujedno se poziva na pisano očitovanje vještaka P. koji je naveo kako nema dostatnih elemenata za procjenu psihičkog stanja pokojne A. u vrijeme potpisivanja Ugovora, pa da u tom smislu ne može odgovoriti da li je ista u to vrijeme bila sposobna za rasuđivanje.

 

7.6. Sud ne prihvaća nalaz vještaka M. B. koji je u svom nalazu zaključio da pokojna A. N. u vrijeme sklapanja spornog Ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje niti za slobodno izražavanje vlastite volje, jer ocjenjuje da isti nije mogao sa potpunom sigurnošću utvrditi spornu činjenicu, već sa dovoljno visokom razinom sigurnosti, s obzirom da u tom smislu ne postoje nikakvi relevantni podaci koji bi potvrdili da je ona sigurno bila nesposobna za rasuđivanje, kao i jer iz iskaza određenih svjedoka, kojima sud poklanja vjeru, proizlazi suprotno.

 

7.7. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je A. N. na dan sklapanja Ugovora bila nesposobna za rasuđivanje.

 

8. Polazeći od toga da tužitelji nisu predložili novo vještačenje po vještaku grafologu, pozivom i na odredbu čl. 221. ZPP, zaključuje da nisu dokazali ništavost prijepornog Ugovora u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), te odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka Ugovora, a posljedično tome i zahtjev za nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te zahtjev za utvrđenje da su tužitelji nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

9. Drugostupanjski sud, postupajući po žalbi tužitelja, utvrđuje da je u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suda da su nalazi i mišljenja vještaka grafologa sačinjeni na temelju samo jednog nespornog potpisa pokojne A. N. predočenog im u izvorniku.

 

9.1. Naime, drugostupanjski sud utvrđuje da iz nalaza vještaka dr. Ž. S. proizlazi da je isti svoj zaključak o tome da pokojna A. N. nije potpisala sporni Ugovor, između ostalog utemeljio, kako na nespornom potpisu iste na kartonu njezine osobne iskaznice od 6. listopada 1992., tako i na nespornom potpisu te osobe na ugovoru o kupoprodaji od 11. lipnja 1996. i zabilježbi o izdavanju otpravka javnobilježničkog akta od istog dana, a da je na temelju istih isprava sačinjen i nalaz i mišljenje vještakinje Ž. T., dok je vještakinja L. Z. svoj nalaz i mišljenje također utemeljila na izvorniku gornjeg kartona i ugovora o kupoprodaji od 11. lipnja 1996., kao i na izvornicima punomoći od 14. svibnja 1997. i zapisnika Ov-1291/97 od istog dana, na kojim ispravama se također nalaze potpisi pokojne A., što tuženik nije osporavao tijekom postupka.

 

9.2. Stoga, ocjenjuje da navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda o ispravama na kojima se nalaze nesporni potpisi pokojne A. N. u izvorniku, a na temelju kojih su sačinjeni nalazi vještaka grafologa, u suprotnosti s samim tim nalazima i mišljenjima.

 

9.3. Međutim, unatoč navedenom, zaključuje da ta okolnost ne predstavlja sama po sebi razlog zbog kojeg bi valjalo ukinuti pobijanu presudu, a to stoga jer je neovisno o tim činjenicama pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima svjedoka, a ne nalazima vještaka, kada je utvrdio da je pokojna A. N. potpisala Ugovor, jer niti po stajalištu drugostupanjskog suda ne postoje razlozi koji bi doveli u sumnju istinitost odnosno objektivnost njihovih navoda.

 

9.4. Nadalje, ocjenjuje pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da je pokojna majka u vrijeme zaključivanja ugovora bila nesposobna za rasuđivanje, a sve iz razloga jer su vještaci koji su u svojim nalazima to utvrdili, raspolagali oskudnom medicinskom dokumentacijom, a svjedoci su iskazivali upravo suprotno nalazima vještaka.

 

10. Stoga drugostupanjski sud primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP potvrđuje prvostupanjsku presudu.

 

11. Po ocjeni ovoga suda, osnovano tužitelji tvrde da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP koju je počinio drugostupanjski sud kada je ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suda da su nalazi i mišljenja vještaka grafologa sačinjeni na temelju samo jednog nespornog potpisa pokojne A. N. predočenog im u izvorniku, međutim da ta okolnost ne predstavlja sama po sebi razlog zbog kojeg bi valjalo ukinuti pobijanu presudu, jer je pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima svjedoka, a ne nalazima vještaka, kada je utvrdio da je pokojna A. N. potpisala Ugovor, jer niti po stajalištu toga suda ne postoje razlozi koji bi doveli u sumnju istinitost odnosno objektivnost njihovih navoda.

 

11.1. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Obrazloženje suda da ne prihvaća nalaz vještaka samo iz razloga što bi prihvaćanje nalaza značilo da su svi svjedoci saslušani u ovom postupku koji su iskazivali da je pokojna A. N. potpisala Ugovor lagali, po ocjeni ovoga suda ne predstavlja uvjerljiv i logičan razlog za neprihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka kao stručnih i objektivnih osoba, koje su raspolagale svom potrebitom dokumentacijom te na temelju nje izradili svoj nalaz i mišljenje. Pogotovo sagledavajući navedeno kroz činjenice da su vještaci nepristrane osobe imenovane od strane suda i da su sva tri vještaka u svojim nalazima imali isto mišljenje (da pokojna majka tužitelja nije potpisala sporni Ugovor), kao i činjenicu da su svjedoci potpisivanja Ugovora, a koji su iskazivali suprotno, bili pozvani na potpisivanje tog Ugovora od strane tuženika i njegove supruge. Navedeno treba sagledavati i kroz činjenicu da je pokojna A. N. imala dvoje odrasle djece s kojima je, unatoč tome što su živjeli daleko, održavala normalne obiteljske odnose te su oni skrbili i brinuli se o njoj. Stoga ocjena dokaza u pobijanoj odluci nije opravdana jasnim i uvjerljivim razlozima, pa je ne može prihvatiti ovaj sud.

 

12. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 394. st.1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugo vijeće prvostupanjskog suda.

 

13. U ponovljenom će postupku sudovi otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti nove, na zakonu osnovane odluke, uzimajući u obzir gore navedeno.

 

14. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.