- 1 -              Rev 1284/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1284/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz P., OIB … , zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-428/2021-2 od 17. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-155/2019-19 od 5. veljače 2021., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-428/2021-2 od 17. kolovoza 2021., i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-155/2019-19 od 5. veljače 2021., na način da se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, Z., … , OIB: … , da tužiteljici R. G. iz P., OIB: … , na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 33.300,00 kn (4.379,85 € prema fiksnom tečaju 1:7.53450) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

 

- 1.650,00 kn od 01.02.2014. do isplate,

- 1.950,00 kn od 01.03.2014. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.04.2014. do isplate,

- 2.100,00 kn od 01.05.2014. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.06.2014. do isplate,

- 1.200,00 kn od 01.07.2014. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.08.2014. do isplate,

- 2.100,00 kn od 01.09.2014. do isplate,

- 300,00 kn od 01.10.2014. do isplate,

- 1.950,00 kn od 01.11.2014. do isplate,

- 2.100,00 kn od 01.12.2014. do isplate

- 1.800,00 kn od 01.01.2015. do isplate

- 1.950,00 kn od 01.02.2015. do isplate,

- 1.200,00 kn od 01.03.2015. do isplate,

- 2.100,00 kn od 01.04.2015. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.05.2015. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.06.2015. do isplate,

- 1.500,00 kn od 01.07.2015. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.08.2015. do isplate,

- 600,00 kn od 01.09.2015. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

              2. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn (912,46 €) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.".

 

              II. Nalaže se tužiteljici R. G. OIB: … , u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB … , parnični trošak u iznosu od  995,44 €, odnosno 7.500,00 kuna.

 

              III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici iznos od 33.300,00 kuna (4.379,85 €) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose sve kako je to specificirano u izreci te presude, dok je u točki II. izreke tuženica obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. veljače 2021. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično uvažena, a djelomično odbijena žalba tuženice te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.815,18 € (36.280,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u plaći u iznosu od 4.815,18 € (36.280,00 kuna), tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-5528/2021-2 od 24. kolovoza 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              ''Obavljaju li policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, ili se njihov rad ima smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19)?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženice i predložila istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu da joj nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet spora je potraživanje tužiteljice, policijske službenice Policijske uprave Primorsko - goranske, koja je raspoređena na rad u Policijsku postaju Č., koja pokriva granične prijelaze GP P. – B. P., GP Z. – O., GP P. I. – N. K., za isplatom terenskog dodatka, u razdoblju od 01.veljače 2014. do 30.rujna 2015. prema čl. 56. KU/13.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

 

- da je tužiteljica djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Č., te da je u tuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva PP Č., a to su GP P. – B. P., GP Z. – O., GP P. 1 – N. K., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije,

 

- da je predmetni granični prijelazi lociran na teritoriju Republike Slovenije,

 

- da prethodno važeći KU (Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, ''Narodne novine'', broj 104/13 - dalje: KU/13), kao i sada važeći (''Narodne novine'', broj 112/17 - dalje: KU/17) u članku 56., odnosno sada članku 50., istovjetno reguliraju pravo na terenski dodatak i to na način da uvjetuju pravo na isplatu terenskog dodatka radom dužim od 8 sati izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka,

 

- da tužiteljica kada radi na područje Republike Slovenije, radi izvan mjesta svojeg stalnog boravka te stvarno obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada, odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14),

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 22. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55,  u svezi članka 56. KU, prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju,

- da je Zajednička komisija 11. studenog 2016. dala tumačenje da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada,

- da tužiteljici u utuženom razdoblju dnevnica niti terenski dodatak nisu isplaćivani,

- da je kod tužiteljice za vrijeme obavljanja poslova granične kontrole u utuženom razdoblju postojalo specifično ograničenje tijekom svakodnevnog rada, odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države gdje je tužiteljica upućena na rad,

 

- da za vrijeme pauze nije mogla prelaziti na teritorij RH jer joj nije bio organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij RH,

- da zbog nedovoljnog broja policijskih službenika na graničnom prijelazu te značajnog protoka vozila i osoba na istome, tužiteljica nije koristila dnevni odmor - pauzu u trajanju od jednog sata kada je na to imala pravo (ako su radila u smjeni od 12 sati), već je na svom radnom mjestu konzumirala dnevni obrok u trajanju od 10 do 15 minuta i odmah nastavljala s radom,

- da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili  tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje: KU/13) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. Sudovi su pritom ocijenili da je tužiteljica bila inače zaposlena u sjedištu Policijske postaje M. S., ali je svoj rad obavljala na području državnog teritorija Republike Slovenije, što je, prema ocjeni sudova, značilo da je tužiteljica svoj rad obavljala izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada.

 

11. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik  obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (članak 56. stavak 2. ranijeg KU). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužiteljice na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato što lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužiteljice prema međudržavnom sporazumu budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika MUP RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima RH, odnosno KU.

 

12. 1. Nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase, a da Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima  sadrži samo odredbe o zajedničkom reguliranju međunarodnopravnog statusa pojedinih područja i reguliranju pitanja ovlasti službenih osoba ugovornih strana koji obavljaju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu na službenim mjestima na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države, pa on nije relevantan jer ne regulira pravo na terenski dodatak policijskih službenika, već navedene odnose dviju država, pa se davanje statusa nekom području u tom smislu odnosi na navedeno pitanje pravnog statusa tog područja u međunarodnopravnim odnosima država, a ne na dužnosti koje te države imaju prema svojim službenicima vezano uz obavljanje njihova rada .

 

12. 2. pri tome smatra da u ovom slučaju ne dolazi u primjenu ni odredba čl. 25. st. 3. i čl.37. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), jer je tužiteljica kao policijska službenica upućena na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlena i izvan mjesta njezina stalnog boravka.

 

13. 1. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016., koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza D. u R. S. ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna (KU/13), a kasnije od 170,00 kuna (KU/17) ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, sudovi ocjenjuju da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučna, te smatraju da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 1/50 od 4. veljače 2019. jer tumačenje odredaba KU koje daje Zajednička komisija obvezuje potpisnike KU od dana primjene KU, ali za slučaj da se tumačenjem mijenja ranije dano tumačenje istih odredaba KU, novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnike KU od dana kada je to tumačenje dano.

 

13. 2. Podredno smatraju, ako bi se navedeno tumačenje od 4. veljače 2019. i primijenilo na ovaj slučaj, (a prema kojem policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije, prema dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, uvođenjem zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, lociranim na teritoriju Republike Slovenije, nemaju pravo na terenski dodatak iz članka 50. KU/17, s tim da se pravo na terenski dodatak može iznimno ostvariti ako u vrijeme pauze ne mogu samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije organiziran prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske uz daljnji uvjet da udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 m ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze, te s obzirom na utvrđenja iz pobijane odluke), zaključuju da su takve specifične nemogućnosti u konkretnom slučaju upravo i ostvarene (tužiteljica nije mogla samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije bio organiziran prijevoz službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske, te se nije mogla samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta na način da bi koristila mogućnosti u svezi s vremenom pauze).

 

14. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

 

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice zato što su taj pojam u slučaju tužiteljice tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice konkretne policijske postaje ( Č., koja pokriva granične prijelaze GP P. – B. P., GP Z. – O., GP P. I. – N. K.).

 

16. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. ZNDG-a propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom  članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

 

17. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

18. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

19. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

 

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

21. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i GP P. – B. P., GP Z. – O., GP P. I. – N. K., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (stavak 1. točka 1. Dogovora).

 

22. Prema odredbi čl. 54. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska postaja Č. je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Č., a obuhvaća Grad Č.. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 58 km.

 

23. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

 

24. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet P. – B. P., Z. – O., P. I. – N. K..

 

25. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Č., jer je u tuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva PP Č., a to su GP P. – B. P., GP Z. – O., GP P. 1 – N. K., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

26. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, pogrešnim smatra zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijske službenice za zaštitu granice u policijskoj postaji Č., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice P. – B. P., GP Z. – O., GP P. 1 – N. K., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji radila izvan stalnog radnog mjesta u kojemu je zaposlena. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Č., a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezina radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

 

27. Slijedom iznesenog pogrešan je zaključak  nižestupanjskih sudova prema kojem je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućena na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl.77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

 

28. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno  mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezina rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

 

29. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

 

30. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

 

31. Osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje  za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

 

32. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijske službenice za zaštitu granice u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Postaja Č., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza P.,  Z. i P. 1 u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza B. P., O. i  N. K., u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

 

33. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

 

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički  smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje M. S. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. S. u R. H. i graničnog prijelaza P. u R. S. te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

34. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

 

              Policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19).

 

35. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

36. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 4.815,15 € (33.300,00 kuna), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu 132,72 €, odnosno 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 16. rujna 2020., 23. studenoga i 18. siječnja od po 132,72 €, (od po 1.000,00 kuna  (Tbr. 9. točka 1. Tarife), troška zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr. 9.t. 3. Tarife) od 66,40 € (500,00 kuna), za sastav žalbe 132,72 €, odnosno 1.000,00 kuna (Tbr. 10. točka 1. Tarife), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije od po 132,72 €, (odnosno od po 1.000,00 kuna) (Tbr. 10. točka 6. Tarife), odnosno ukupno 995,44 €, odnosno 7.500,oo kuna ,koliko je tuženici dosuđeno jer je ona u cijelosti uspjela u parnici.

 

37. Tužiteljici nije priznat trošak sastava revizije, jer nije uspjela u sporu.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.