1              Poslovni broj: I Kž-315/2022-4

Poslovni broj: I Kž-315/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. T., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.-dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenog I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Kv I-10/2022. (K-16/2010.), od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog I. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv I-10/2022. (K-16/2010.), od 27. lipnja 2022., na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenog I. T. kao neosnovan.

 

1.1. Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj: K-16/2020. od 11. veljače 2021., preinačenom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-63/2021. od 19. svibnja 2021., I. T. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 1. i 3. KZ/97. i uz primjenu članka 54. stavka 4. točke d. KZ/97. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2010. do 9. prosinca 2010.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja o odbijanju zahtjeva za obnovu kaznenog postupka pravodobnu žalbu podnio je osuđeni I. T., po branitelju R. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., članka 468. stavka 2. te 468. stavka 3. u vezi sa odredbom članka 459. stavka 5. i 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da se preinači pobijano rješenje na način da isti sud donese rješenje kojim se dopušta obnova kaznenog postupka protiv osuđenika I. T., uz odgodu izvršenja preostale kazne zatvora, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje."

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

 

5. Naime, žalitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., članka 468. stavka 2. te 468. stavka 3. u vezi sa odredbom članka 459. stavka 5. i članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

5.1. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge te na temelju članka 507. stavka 1. ZKP/08. odbio zahtjev osuđenog I. T. za obnovom kaznenog postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

6. Sukladno članku 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kazneni postupak se može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu.

 

7. Iz sadržaja žalbe osuđenika proizlazi da on upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kada navodi da su razlozi dani u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka I. J. "pogrešni, neutemeljeni, nejasni i suprotni životnoj logici." Međutim, ispravno prvostupanjski sud navodi da se nalaz i mišljenje vještaka I. J. na kojem, između ostalog, osuđenik temelji zahtjev za obnovu kaznenog postupka, ukazujući na drugačiju dinamiku nastanka prometne nezgode od one koja je utvrđena prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. stroj. Z. T., naloženom od strane suda, ne može smatrati objektivnim, stručnim i nepristranim pa da bi se kao takav smatrao dokazom prikladnim da prouzroči oslobođenje osuđenika ili blažu osudu. Time je prvostupanjski sud, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, dao dostatne, ispravne, jasne i neproturječne razloge.

 

8. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije razmatrao nove činjenice iznesene u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, čime upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (1. da je oštećenik ubrzavao vozilo tijekom radnje pretjecanja od strane osuđenika, 2. kako je vozilo oštećenika udarilo u vozilo osuđenika, 3. da je u trenutku nesreće ususret vozilu osuđenika nailazilo teretno vozilo kamion, 4. kako je vozilo oštećenika bilo tehnički neispravno, 5. da je tehnička neispravnost vozila oštećenika značajno pridonijela zanošenju istog vozila i bočnom udaru o betonski stup, 6. kako je betonski stup u koji je udarilo vozilo oštećenika bio promjera 30 cm, odnosno 0,3 m, 7. da su zbog pogrešno utvrđenog promjera betonskog stupa pogrešno utvrđeni tragovi zanošenja vozila oštećenika, 8. da su se zračni jastuci vozila oštećenika otvorili te 9. kako je pok. I. K. prilikom inkriminiranog događaja vozilom upravljao u pijanom stanju), po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a u skladu sa utvrđenjem prvostupanjskog suda, iznesene činjenice ne predstavljaju nove činjenice, odnosno dokaze "koji su prikladni da prouzroče oslobađajuću presudu", jer se radi o okolnostima koje su bile isticane u kaznenom postupku i o kojima se raspravljalo i koje su utvrđene u tijeku prvostupanjskog kaznenog postupka.

 

8.1. Naime, provedenim prometno-tehničkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Odjel traseoloških vještačenja, te prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. stroj. Z. T., utvrđena je tehnička ispravnost vozila osuđenika, kao i funkcionalnost vozila žrtve, dinamika nastanaka inkriminiranog događaja (na način da je do nezgode došlo zbog sudara u završnoj fazi pretjecanja, odnosno preranog skretanja vozila osuđenika na desnu polovicu kolnika ispred vozila žrtve i okrznuća u prednji lijevi ugao vozila žrtve), pri čemu su uzete o obzir sve okolnosti pod brojem 1.-7. koje osuđenik navodi u zahtjevu za obnovu postupka. U odnosu na navod pod brojem 8., o istom se vještak očitovao u svom usmenom iskazu na raspravi dana 18. prosinca 2020., dok je okolnost alkoholiziranosti žrtve navedena pod točkom 9. utvrđena u nalazu provedene obdukcije, no potpuno je irelevantna u vidu eventualnog doprinosa žrtve inkriminiranom događaju, obzirom da iz utvrđene dinamike događaja proizlazi isključiva odgovornost osuđenika, pa žalbena polemiziranja u tom vidu predstavljaju osuđenikovu preocjenu činjenica, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

 

9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud "pogriješio kada je zaključio da izjava A. R. Z. nije novi dokaz u ovom postupku, navodeći kao razlog činjenicu da je dokazni prijedlog za njezinim saslušanjem kao svjedoka u ovome postupku prethodno odbijen tijekom glavne rasprave" čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da izjava svjedokinje A. R. Z. (ranije A. S.), ne predstavlja novi dokaz u postupku. Naime, kako je na raspravi održanoj 18. prosinca 2020. odbijen prijedlog da se ispita navedena svjedokinja, jer iz stanja spisa nije utvrđeno da bi imala neposredna saznanja, a tada je proteklo više od 10 godina od inkriminiranog događaja, priložena izjava imenovane iz koje proizlazi da je očevidac događaja i gdje isti opisuje, ne može, suprotno navodima žalitelja, predstavljati novi dokaz, obzirom da je dokazni prijedlog za saslušanjem A. R. Z. (ranije A. S.) odbijen.

 

9.1. Također, pozivanje žalitelja na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu te Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer se svaka odluka procjenjuje individualno sa specifičnostima konkretnog predmeta pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

10. U odnosu na prijedlog osuđenika da ga se pozove na sjednicu izvanraspravnog vijeća na kojoj će se odlučivati u povodu njegove žalbe na pobijano rješenje, valja istaknuti kako odredbe Zakona o kaznenom postupku ne propisuju takvu obavezu, sve sukladno članku 495. u svezi članka 475. stavka 1. ZKP/08.

 

11. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.