1                            Poslovni broj I Kž-467/2022-9

 

Poslovni broj: I Kž-467/2022-9

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i  2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 2022., broj K-69/2022.-11, u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika V. S.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog D. G. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik, za kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. srpnja 2022., pa na dalje.

 

III. U ostalom dijelu žalba optuženika, kao i žalba državnog odvjetnika u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Zagrebu optuženog D. G. proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojnička krađa iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11. te ga je na temelju istog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a u izrečenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. srpnja 2022. pa na dalje.

 

2. Na temelju članka 79. KZ/11., od optuženika je oduzet jedan preklopni nož srebrene boje ukupne dužine 18 cm, koji će, po pravomoćnosti presude, biti uništen.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), oštećeni A. Č. s imovinskopravnim zahtjevom je upućen u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

5. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

6. Žalbu je podnio i optuženi D. G., po branitelju B. K., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

 

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženik po branitelju odvjetniku B. K., te je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik B. K., koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio prisutan odvjetnik V. S., u zamjenu za branitelja optuženika, odvjetnika B. K., dok je prisutnost optuženika, koji se nalazi u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, osigurana putem audio-video veze, kojim je rukovala stručna osoba informatičke struke, a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je uredno izvješten.

 

10. Žalba optuženika je djelomično osnovana i to zbog odluke o kazni, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

11. Nije u pravu optuženik kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer je pogrešno primijenio odredbu članka 421. stavka 1. točke 4 ZKP/08., a budući da je neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog da se odredi novo psihijatrijsko vještačenje, ocijenivši da je taj prijedlog usmjeren na odugovlačenja postupka, pa je time povrijeđeno njegovo pravo obrane, što je utjecalo na presudu.

 

11.1. Suprotno naprijed iznesenom stavu optuženika, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., na koju optuženik upire u žalbi, jer u skladu s odredbom članka 421. ZKP/08., a iz razloga koji su propisani u točkama 1. do 4. te odredbe, sud je ovlašten da odbije izvođenje dokaza koje neka od stranka predloži, kako je u konkretnom slučaju ispravno postupio prvostupanjski sud, koji je tu svoju odluku, u smisli članka 421. stavka 2. ZKP/08., i valjano obrazložio, pa se ne radi o navedenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog zakona. Naime, navedenu povredu optuženik u žalbi povezuje s utvrđenjima psihijatrijskog vještaka dr. A. L., navodeći da nalaz i mišljenje vještaka nije napravljen po pravilima struke, te je radi toga predložio novo vještačenje po drugom psihijatrijskom vještaku, što upućuje da time dovodi u pitanje pravilnost zaključaka do kojih je došao vještaka u svezi njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, pa prvostupanjsku presudu zapravo pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na koju žalbenu osnovu će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u  nastavku.

 

12. Također, nije u pravu optuženik kad u žalbi, samo paušalno, ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon, ne navodeći pri tome konkretno o kojoj se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. radi. Međutim, kako iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da optuženik smatra da je sud pogrešno utvrdio da je prilikom počinjenja djela prijetio nožem oštećeniku, što je činjenično pitanje, time neizravno upire na to da je sud, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno kvalificirao inkriminirano kazneno djelo, pa se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, međutim, kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo koje taksativno propisane povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. do 6. ZKP/08., njegova žalba u tom dijelu također nije osnovana.

 

13. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kako je to i naprijed navedeno, optuženik vidi u tome što prvostupanjski sud neutemeljeno, kao vjerodostojnu nije cijenio njegovu obranu u kojoj je priznao da je od oštećenika otuđio mobitel, ali je porekao da je nakon toga, u cilju da zadrži otuđeni predmet, istom prijetio nožem.

 

13.1. Na okolnost počinjenja inkriminiranog kaznenog djela sud je kao svjedoka ispitao oštećenog A. Č., koji je iskazao da mu je optuženik, za vrijeme dok je ležao na klupi na tramvajskoj stanici S., H. cesta bb, uzeo mobitel koji se nalazio na njegovim prsima. Zbog toga se ustao i krenuo za optuženikom, tražeći od njega da mu vrati mobitel, na što mu je optuženik rekao da šuti, a kad su u tom kretanju došli do jednog semafora, optuženik je iz džepa izvukao nož i zaprijetio mu njime, govoreći: „nemoj da te iščakijam“. U tom trenutku je od optuženika bio udaljen za oko dva metra, a kako je prijetnja koju mu je optuženik uputio kod njega izazvala osjećaj straha za život, prestao je dalje ići za njim jer se bojao da će ga tim nožem ozlijediti.

 

13.2. Sadržaj naprijed navedenog svjedočkog iskaza oštećenika prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, cijeneći da je taj iskaz jasan, dosljedan i uvjerljiv, te potkrijepljen i materijalnim dokazom, jer je optuženik nakon počinjenog kaznenog djela uhićen te je, kako to proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kod njega pronađen nož koji je oštećenik u svom iskazu vrlo detaljno opisao. Slijedom takvog utvrđenja, opravdano prvostupanjski sud nije prihvatio dio obrane optuženika u kojoj isti tvrdi da kritične zgode nije upotrijebio nož i da njime nije prijetio oštećeniku, jer je takva obrana, kako je to ispravno sud obrazložio, usmjerena na umanjenje kaznene odgovornosti.

 

13.3. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika kojim se osporava pravilnost provedenog psihijatrijskog vještaka, a time i utvrđenja vještaka sadržana u njegovom pisanom nalazu i mišljenju, i to iz razloga jer je vještak dr. A. L., za potrebe vještačenja, s njim obavio razgovor na hodniku u Zatvoru Zagreb, za koje drži da nije primjereno mjesto jer je imao osjećaj nelagode i straha da će ga čuti drugi zatvorenici. Naime, samo mjesto na kojem vještak, u svrhu vještačenja, obavlja razgovor s optuženikom, nije odlučno za kvalitetu nalaza i mišljenja vještaka, a s tim u vezi vještak je naveo da je razgovor s optuženikom obavljen na hodniku jer treći zatvorski odjel nema posebnu prostoriju u kojoj bi se takav razgovor mogao obaviti, međutim, na tom je mjestu razgovor s optuženikom mogao nesmetano obaviti.

 

13.4. Kako iz sadržaja razgovora vještaka i optuženika, koji je u nalazu reproduciran pod točkom 3., proizlazi da je vještak od optuženika tom prilikom dobio sve relevantne anamnestičke podatke koji su, uz podatke iz medicinske dokumentacije, bili relevantni za utvrđenja sadržana u mišljenju vještaka glede optuženikove ubrojivosti, suprotno žalbenim navodima optuženika, mjesto na kojem je vještak s njim obavio razgovor nije ni na koji način nije utjecalo na ono što je vještak naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. srpnja 2022., niti je zbog toga vještak postupio protivno pravilima struke.

 

13.5. Zbog naprijed navedenih razloga, ispravno je prvostupanjski sud odbio prijedlog optuženika za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja kao odugovlačeći, jer isti nije argumentirano doveo u pitanje pravilnost provedenog psihijatrijskog vještačenja niti zaključke do kojih je vještak došao u svom mišljenju od 27. srpnja 2022., kao i onom što je vještak naveo u svom dopunskom iskazu na raspravi od 3. studenog 2022. Također, neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da vještak u svom nalazu nije uzeo u obzir njegovu alkoholiziranost u vrijeme počinjenja djela, budući da je neposredno nakon počinjenja djela optuženik uhićen te je mjerenjem kod njega utvrđena koncentracija alkohola od 0,79 g/kg, za koju koncentraciju je vještak naveo da nije bitno utjecala na njegovo shvaćanje, rasuđivanje i djelovanje.

 

13.6. Prema tome, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da se u postupanju optuženika stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim.

 

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

14. Optuženog D. G. za kazneno djelo iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11. prvostupanjski je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

 

14.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je kao olakotno optuženiku cijenio to što je izrazio žaljenje i kajanje za počinjeno kazneno djelo, a kao otegotno raniju višestruku osuđivanost zbog istih istovrsnih kaznenih djela (razbojničke krađe, teške krađe i krađe), i drugih kaznenih djela.

 

14.2. Protiv odluke o kazni žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

14.3. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, pri odmjeravanju kazne, optuženiku precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a istodobno nije dovoljno vrednovao činjenica da je optuženik u razdoblju od 2010. do 2021. u sedam navrata pravomoćno osuđen, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela, te djela koja uključuju nasilno ponašanje, a također je propustio kao otegotno mu vrednovati upornost koju je iskazao pri počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, te je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

14.4. Nasuprot tome, optuženik u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu i da mu je propustio kao olakotno cijeniti njegovo zdravstveno stanje, te je predložio da mu se izrekne blaža kazna.

 

14.5. U kontekstu naprijed iznesenih suprotstavljenih stavova stranaka u pogledu visine kazne koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za inkriminirano kazneno djelo, i ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je ta kazna zatvora u trajanju od četiri godine koju je sud izrekao optuženiku, prestrogo izrečena kazna.

 

14.6. Prvostupanjski je sud pri odmjeravanju kazne ispravno optuženiku kao otegotno cijenio raniju višestruku osuđivanost, uglavnom radi imovinskih, ali i drugih kaznenih djela, međutim, osim toga, sud je trebao uzeti u obzir i neke druge važne činjenice i okolnosti koje proizlaze iz izvedenih dokaza, a daju jasniju sliku o ličnosti optuženika, kao i razlozima njegovih ranijih kriminalnih djela i postupaka.

 

14.7. Naime, postupanje optuženika potrebno je sagledati i u svjetlu činjenica njegova odrastanja i uvjeta u kojima je živio, kao i osoba koje su se o njemu u to vrijeme brinule, jer iz sadržaja onog što je navedeno pod točkom 3. u pisanom nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. A. L., koji dokaz je sud izveo i poklonio mu vjeru, proizlazi da je optuženik u H. došao kao prognanik iz B. i H., da su mu se roditelji rastali kad je imao dvije godine, nakon čega je on pripao majci koja ga je napustila, a kasnije je živio s ocem koji je poginuo u ratu 1992., a nakon toga brigu o njemu je preuzela baka, međutim, već vrlo rano, s 9 ili 10 godina, počeo je bježati od kuće, opijati se i drogirati, te činiti kaznena djela.

 

14.8. Prema tome, sve naprijed iznesene životne okolnosti optuženika, od najranijeg djetinjstva, pa i kasnije, upućuju da je odrastao u izrazito nepovoljnim socijalnim i obiteljskim prilikama koje su, između ostalog, svakako doprinijele da njegovu ličnost, kako je to utvrdio psihijatrijski vještak d. A. L., primarno karakterizira dissocijalnost, a radi se o ličnosti slabih etičkih načela, kod koje se, osim toga, razvile i značajke teške ovisnosti o opijatskim sredstvima.

 

14.9. Slijedom svega onog što je prethodno navedeno, a polazeći od načela individualizacije kazne, bez obzira na činjenicu optuženikove ranije višestruke osuđivanosti za različita kaznena djela, što je samo jedna od okolnosti iz članka 47. KZ/11. koja utječe da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, imajući u vidu utvrđenja o prijašnjem životu optuženika vezane uz njegovo odrastanje u vrlo teškim okolnostima, lišen roditeljske brige i skrbi u formativnim godinama, sve to su razlozi zbog kojih je ovaj drugostupanjski sud prihvatio kao opravdanu žalbu optuženika za ublažavanje kazne te ga za kazneno djelo iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

14.10. S druge pak strane, a imajući pri tome u vidu svrhu kažnjavanja i ono što je prethodno navedeno, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod državnog odvjetnika da bi, s obzirom da se radi o višestrukom povratniku te s obzirom na „pogibeljnost“ djela, optuženiku trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, pa je ta žalba ukazuje kao neosnovana.

 

14.11. Slijedom svega naprijed iznesenog, mišljenje je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima djela, te će se tom kaznom ostvariti sva one u članku 41. KZ/11. predviđene svrhe kažnjavanja koje se odnose na generalnu i specijalnu prevenciju, ali i pravednost kao jednu od temeljnih svrha kažnjavanja.

 

15. Na temelju članka 478. ZKP/08., povodom žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno, na temelju članka 79. KZ/11., od optuženika oduzeo sredstvo izvršenja kaznenog djela – preklopni nož ukupne dužine oko 18 cm.

 

16. Budući da ovaj drugostupanjski sud povodom izjavljenih žalbi nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženika kao osnovanu te je, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u točki I. u izreci, a budući da žalba optuženika u ostalom dijelu, kao i žalba državnog odvjetnika, nisu osnovane, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u točki III. u izreci.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.