1              Poslovni broj: I Kž-288/2022-4

Poslovni broj: I Kž-288/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19..– dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj K-23/2021-29 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optužena I. D. proglašena je krivom da je počinila kaznena djela i to, protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju, označeno i kažnjivo po članku 110. u vezi članka 34. KZ/11. i kazneno djelo protiv imovine, oštećenje tuđe stvari, označeno i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11., sve u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11., pa joj je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točke 2. u vezi članka 48. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je optužena I. D. uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženoj je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženoj je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 3. veljače 2021. do 5. veljače 2021., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. veljače 2021. do 30. travnja 2021.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. i 6 KZ/11. od optužene je oduzet metalni nož skakavac s drškom duljine 12,5 cm i oštricom duljine 9 cm, širine oštrice 2 cm s natpisom "China stainless" koji će se uništiti.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) optužena I. D. je dužna na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećenom D. T. iz T., R., …., OIB …, iznos od 500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optužena je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja zbog lošeg imovnog stanja, u cijelosti.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni.

 

2.1. Državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači te optuženoj izrekne kazna zatvora bez primjene djelomične uvjetne osude, jer da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optužene, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj postojećih otegotnih okolnosti, a posebno okolnosti počinjenja djela i subjektivni stav optužene prema počinjenom djelu i njenoj krivnji te da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja.

 

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

5. Prije svega treba istaći da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u povodu podnesene žalbe, pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., tj. postoji li povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9.-11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. te je li rasprava provedena suprotno odredbama zakona i održana u odsutnosti optužene i njenog branitelja, te da li je na štetu optužene povrijeđen kazneni zakon, te je ovaj sud utvrdio kako nije počinjena niti jedna navedena povreda, bilo formalne ili materijalne naravi.

 

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje optužene, izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, bez primjene djelomično uvjetovane osude.

 

7. Protivno žalbenim navodima, a u odnosu odluke o kazni, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optužene važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

 

8. Tako je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženoj kao olakotne okolnosti, da je optužena majka dvoje djece, do sada neosuđivana, da je priznala kazneno djelo oštećenje tuđe stvari, da je tempore criminis bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno, da je izjavila žaljenje zbog počinjenih djela i da se isto ili slično nikada više neće ponoviti, dok otegotnih okolnosti na strani optužene prvostupanjski sud nije našao.

 

9. Po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, a uz činjenicu da se radi o pokušaju kaznenog djela, opravdavaju na strani optužene odluku prvostupanjskog suda o primjeni odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. te članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., pa joj je tako za počinjeno kazneno djelo pokušaja ubojstva utvrđena kazna 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te je optužena I. D. uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a potom je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženoj izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjesece neće izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, nalazeći da će se i tako izrečenom kaznom, blažom od propisane i uz primjenu djelomične uvjetne osude, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Stoga, što se tiče žalbe državnog odvjetnika, a u pogledu prijedloga da bi trebalo preinačiti presudu, tako da se optuženu osudi na izrečenu kaznu zatvora, bez primjene djelomične uvjetne osude, ističući pri tome način počinjenja kaznenog djela, te njen subjektivni stav u odnosu na krivnju, drugostupanjski sud je uvjerenja da izrečena kazna i primijenjena djelomična uvjetna osuda, od strane prvostupanjskog suda, sadrži sve elemente koji su bitni za ocjenu pri odabiru kazne, pri čemu je bitno naglasiti da se u svakom konkretnom slučaju sud treba voditi načelom individualizacije izbora kazne.

 

10.1. Naime, pri izboru vrste i mjere kazne svrha iste treba djelovati kako na samog počinitelja, tako i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te doprinijeti shvaćanju o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način se u potpunosti ostvaruju interesi, kako specijalne, tako i generalne prevencije, što je u ovom konkretnom slučaju i ostvareno, jer je optuženoj izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, uz prethodnu ocjenu svih olakotnih okolnosti navedenih u točki 8. ove odluke, dok otegotne okolnosti, koje navodi državni odvjetnik o težini djela i subjektivnom stavu optužene u odnosu na krivnju, sadržane su, kako u zakonskom obilježju, tako i u biću kaznenih djela koje je optužena počinila.

 

10.2. Naime, žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu doveli do utvrđenja i postojanja nekih novih i drugih naročito otegotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu strožeg kažnjavanja u vidu izvršenja bezuvjetne kazne zatvora u cijelosti, pogotovo stoga što je u konkretnom slučaju na strani optužene, zbog utvrđenih olakotnih okolnosti, utvrđen visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optužena neće ubuduće činiti kaznena djela, te što se, nakon počinjenih djela odselila iz zgrade gdje je, upravo, zbog loših susjedskih odnosa, djela i počinila, čime je pokazala svijest da ubuduće promjeni svoje ponašanje, zbog čega joj je, s pravom, izrečena djelomično uvjetovana osuda.

 

11. Dakle, olakotne okolnosti nisu precijenjene, kako se to ističe u žalbi državnog odvjetnika, već će se ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izraziti prijekor društva prema počiniteljima ovakovih kaznenih djela, a djelomično izdržavanje izrečene kazne, te izrečeni rok kušnje u trajanju od 4 godine, dostatno će utjecati na optuženu da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i istom utjecati na optuženu, a i na sve druge, da ne čine kaznena djela, te da shvate, da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja ujedno i pravedno.

 

11.1. Uvažavajući naprijed iznijeto, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

12. Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.