- 1 -              Rev 2738/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2738/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. F., B. P. V. i A. F., odvjetnici u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-883/2016-2 od 22. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1990/13-31 od 22. siječnja 2016., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-883/2016-2 od 22. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1990/13-31 od 22. siječnja 2016. te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od  85.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženici na ime troškova postupka iznos od 12.500,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- odluka USRH, dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode uz prijedlog da se revizija odbaci kao nedopuštena podredno da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelj je osnovana.

 

6. U ovoj fazi postupka između stranaka sporno pripada li tužitelj pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta nametnutih mu dok je tužitelj bio smješten u Odjelu za dijagnostiku Zatvora R. u trajanju od 9. siječnja 2012. do 6. veljače 2012., kada je premješten u Kaznionicu L.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru R. je utvrđeno:

 

- da je tužitelj od 9. siječnja 2012. do 6. veljače 2012. bio smješten u Zatvoru R., a od 6. veljače 2012. u Kaznionici L.,

 

- da smještaj u navedenim ustanovama nije odgovarao prostornim uvjetima propisanim odredbom članka 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/99, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 111/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 1/11, 48/11 i 125/11 – dalje: ZIKZ), jer je imao površinu i zapreminu ispod propisane, a prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog  zatvorenike,

 

- da je u Zavoru R. u Centru za dijagnostiku postojala mogućnost boravka na svježem zraku, u šetnjama, da je svaki zatvorenik, pa tako i tužitelj, mogao tražiti liječnički pregled prema potrebi, da je tužitelju omogućen odlazak na mise, razna predavanja, da su obavljani razgovori sa socijalnim radnikom, psihologom i pravnikom, da je tužitelj imao mogućnost odlaska liječniku i primanja posjeta u predviđenom vremenu, te da nije pronađen nikakav podatak da bi se tužitelj žalio na uvjete svog smještaja.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 19. ZOO za naknadu neimovinske štete.

 

8.1. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije bio smještan u nehumanim i ponižavajućim uvjetima, već u nešto skučenijim uvjetima do kojih je došlo zbog objektivnih smještajnih mogućnosti u neodgovarajućim spavaonicama a u odnosu na propisanu kvadraturu kako u Kaznionici L. tako i u Zatvoru R., te da je tužitelju cijelo vrijeme bila omogućena uredna i redovna zdravstvena zaštita. Sudovi su zaključili da je ograničenost prostora u spavaonici tužitelju bila nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana korištenjem drugih sadržaja, izvan ćelije, kojima se pokušavao kompenzirati nedostatak prostora u ćelijama.

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.1. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.2. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

10. Tužitelj je u reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi:

 

„Da li presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Longin protiv Republike Hrvatske doista ne obvezuje Republiku Hrvatsku, iako se odnosi na identične uvjete boravka u zatvoru tužitelja Predraga Ilića, kao i tužitelja Longin protiv Hrvatske?“

 

10.1. Tužitelj kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje ukazuje na odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Longin protiv Hrvatske.

 

11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

12. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

13. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

 

14. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:

 

„1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

 

2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.

 

3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

 

4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.

 

5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

 

6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.“

 

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru R. u bio smješten u prostorijama koje svojom veličinom bitno odstupaju od one propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ.

 

16. Prema sudskoj praksi ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2 ESLJP je ujednačio dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka, da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora.

 

17. Naime, boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Konvencije zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, a čije postojanje mora dokazati tužena i to:

 

- smanjenja potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna, - takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

 

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

 

te po ocjeni ovog suda,

 

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

 

18. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve odlučne činjenice u konkretnom slučaju je li smanjenje potrebnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega, te postoje li drugi otegotni aspekti uvjeta boravka tužitelja u zatvoru imajući u vidu navode iz tužbe da je u prostoriji u kojoj je tužitelj boravio bio smješten i WC čučavac koji je od ostatka sobe odijeljen tzv. „salonskim vratima“ kao i da se u istoj sobi posluživala i hrana.

 

18.1. Stoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

20. U nastavku postupka sud će ocijeniti i utvrditi ostale činjenice sukladno ovoj odluci, a imajući u vidu odluke ESPLJ u predmetima Muršić protiv Hrvatske i Longin protiv Hrvatske, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.