1              Poslovni broj: I Kž-uv-7/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-7/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. P., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., i 57/11. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-486/2022-10 od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika Z. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021. – dalje: ZIKZ/21.) odbijen je prijedlog zatvorenika Z. P. za uvjetni otpust sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i jedanaest mjeseci koju izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj III Kv-38/2022-61 od 26. srpnja 2022., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97., prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97. i teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.). Početak izdržavanja kazne zatvora je 9. lipnja 2021., a predviđeni istek 5. lipnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijano rješenje na način da mu se odobri uvjetni otpust".

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ/21. u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Zatvorenik u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadržava dostatne razloge te da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti odlučne okolnosti, uslijed čega smatra da se pobijano rješenje ne može ispitati, a čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Nadalje, zatvorenik navodi da je sud propustio uzeti u obzir pozitivne okolnosti na strani zatvorenika kao i da je pogrešno utvrdio da nije ispunjena svrha kažnjavanja, s obzirom da se prema mišljenju zatvorenika radi o "vrlo malom" neizdržanom dijelu kazne, a čime osporava utvrđeno činjenično stanje.

6. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/2022. - dalje: KZ/11.), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja opravdano zaključio da prijedlog za uvjetni otpust nije osnovan, a za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne i valjane razloge, pa stoga nisu ostvarene povrede na koje zatvorenik upire u žalbi.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu što je zatvorenik u izvršavanju programa kazne zatvora ocijenjen uspješnim, činjenicu da priznaje kaznena djela, da prihvaća kaznu, kao i da nije stegovno tretiran te se protiv njega ne vode drugi postupci, stoga nije osnovana tvrdnja da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir pozitivne okolnosti koje postoje kod zatvorenika.

7.1. Prema stanju spisa proizlazi da je zatvorenik ukupno jedanaest puta osuđivan zbog raznih imovinskih kaznenih djela, povrede dužnosti uzdržavanja te prijevare u gospodarskom poslovanju. Nadalje, prema izvješću kaznionice zatvoreniku nisu odobrene izvankaznioničke pogodnosti zbog visokog rizika zlouporabe, jednako tako postoji visok rizik od kriminalnog povrata, a zatvorenik je kriminalizirana osoba koja nema realističnih planova za budućnost, živi stihijski i nema stabilnu podršku, dok je mogućnost njegovog postpenalnog prihvata kod brata prema izvješću probacijskog ureda, privremena s obzirom na zdravstvenu situaciju bratove supruge i zatvorenika. Prema zaključnom mišljenju kaznionice prijedlog za uvjetni otpust bi trebalo odbiti jer kazna zatvora u odnosu zatvorenika nije postigla svoju svrhu.

8. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. dužan cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi, a pritom je dužan voditi računa o svrsi kažnjavanja propisanoj odredbom 41. KZ/11.

9. Slijedom navedenog, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je imajući u vidu sve navedene okolnosti koje postoje kod zatvorenika, a koje je ocijenio u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., propisanu svrhu kažnjavanja, kao i pribavljena mišljenja kaznionice i probacijskog ureda opravdano zaključio kako nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

9.1. Pritom nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbena tvrdnja da se kod zatvorenika radi o "vrlo malom" neizdržanom dijelu kazne pa da je iz tog razloga prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije ispunjena svrha kažnjavanja. Naime, točno je da je zatvoreniku u trenutku donošenja pobijanog rješenja ostalo za izdržati manje od šest mjeseci kazne zatvora u odnosu na izrečenu kaznu u trajanju tri godine i jedanaest mjeseci, međutim preostali neizdržani dio kazne nije razlog zbog kojeg kod zatvorenika nije ostvarena svrha kažnjavanja niti to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, već prvostupanjski sud ispravno navodi da svrha nije ostvarena zbog višestruke osuđivanosti zatvorenika te procijenjenog visokog rizika od kriminalnog povrata.

9.2. Nije od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu niti zdravstveno stanje zatvorenika, međutim, ono može predstavljati razlog za odobravanje prekida izvršavanja kazne zatvora ako nema uvjeta za liječenje u zatvorskom sustavu, a u skladu s člankom 163. stavkom 2. ZIKZ/21.

10. Kako žalba nije osnovana te ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2023.