1

Poslovni broj: 2 Us I-1135/2022-6

Poslovni broj: 2 Us I-1135/2022-6

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja S. G. iz S.B., OIB: …., koga zastupa opunomoćenik D. H., odvjetnik iz Odvjetničkog društva H. d.o.o. S. B.,  protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., OIB: …, koga zastupa službena osoba D. J., radi invalidske mirovine, 31. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/22-01/03392769257, Urbroj: 341-99-05/3-22-909, broj spisa: 348918 od 31. kolovoza 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., Klasa: UP/I 141-02/21-01/03392769257, Urbroj: 341-16-05/3-21-18696, broj spisa: 57911 od 28. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem Klasa: UP/II 141-02/22-01/03392769257, Urbroj: 341-99-05/3-22-909, broj spisa: 348918 od 31. kolovoza 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., Klasa: UP/I 141-02/21-01/03392769257, Urbroj: 341-16-05/3-21-18696, broj spisa: 57911 od 28. siječnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, počevši od 13. kolovoza 2021., priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 20% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u svezi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21., nastavno: ZOHBDR), a 30% kao posljedica ozljede izvan rada i 50% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti, u svoti od 3.925,15 kn mjesečno.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je omjer uzroka invalidnosti utvrđen na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka, a da je uzrok gubitka radne sposobnosti većim dijelom ozljeda izvan rada i bolest, koje nisu u vezi sa člankom 30. ZOHBDR. Smatra kako tuženik nije otklonio nepravilnosti na koje je tužitelj ukazivao u uloženoj žalbi, iako je nesporno da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu te da ima trajno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Zbog toga je tužitelj stajališta da su sve priznate ozljede i bolesti tužitelja nastale prilikom obrane suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Ukazuje kako je uzrok njegovih ozljeda i bolesti koje se odnose na postotke 30% i 50% ozljeda vrata i kralježnice koju je isti zadobio 19. siječnja 1996. na planski izvođenim padobranskim skokovima u mjestu Grbe kod Nina. U svezi navedenog prilaže odgovarajuće potvrde i izvješće o stradavanju, kao i medicinsku dokumentaciju te predlaže izvođenje dokaza njegovim saslušanjem, kao i provođenje medicinskog vještačenja na okolnost zadobivenih ozljeda, posljedica tih ozljeda te mogu li se iste dovesti u vezu s navedenim padobranskim skokom tužitelja. Citira odredbe članka 3. stavka 2. i članka 30. stavka 1. ZOHBDR te je mišljenja kako sukladno tim odredbama jasno proizlazi da su ozljeda i njezine posljedice nastale prilikom planski izvođenih padobranskih skokova 19. siječnja 1996., kao posljedica sudjelovanja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno za vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, budući je ozljeda nastala u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a kako to propisuje članka 3. stavak 2. ZOHBDR. Radi navedenog mišljenja je kako su sve priznate ozljede i bolesti trebale biti svrstane pod članak 30. ZOHBDR, a obzirom da to nije učinjeno, tužitelju je priznato samo 20% bolesti PTSP, kao posljedica ratnih zbivanja. Slijedom navedenog predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi pobijane odluke, uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su pobijane odluke donijete u skladu sa činjeničnim stanjem u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te da navodi tužbe nisu osnovani, budući se u istima ponavljaju žalbeni navodi. Zbog navedenog predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
5. Dana 24. siječnja 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste.
7. Službena osoba je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.
8. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i provođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti ozljede zadobivene tijekom planski izvođenih padobranskih skokova dana 19. siječnja 1996. i njezine veze s bolestima i posljedicama te bolesti radi kojih je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno na okolnosti da li se radi o ozljedi zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatke u Domovinskom ratu. Naime, sud je stajališta kako ta ocjena ne može biti predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, budući se ista ne utvrđuje u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu, a o čemu će sud dati dodatno obrazloženje u nastavku presude. Stoga, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti dokaze koji nisu potrebni za pravilno rješenje upravnog spora.
9. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi zahtjeva tužitelja od 28. srpnja 2021. za utvrđenje potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja i priznanja prava na invalidsku mirovinu.
12. Među strankama je nesporno kako kod tužitelja postoji invalidnost zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, a koja je uzrokovana dijelom bolešću u svezi ZOHBDR i dijelom u svezi ozljede izvan rada i bolesti izvan tih okolnosti.
13. Sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi ZOHBDR te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka, a posebno u dijelu koji se odnosi na ozljedu tužitelja koju je zadobio dana 19. siječnja 1996. prilikom planski izvođenih padobranskih skokova pri Ministartvu obrane Republike Hrvatske.
14. Iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj ima ostvaren status HRVI i to 20% stalno s naslova PTSP, po T 238b, od 12. srpnja 2021.
15. Uzimajući u obzir tužbene navode tužitelja, iz njegove tužbe proizlazi kako isti smatra da je kod njega, pogrešno utvrđen omjer uzroka invalidnosti, od onoga koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava utvrđenja liječničkog povjerenstva, budući smatra da je uzrok invalidnosti nastupio isključivo zbog bolesti i posljedica bolesti nastalih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
16. Povodom zahtjeva tužitelja provedeno je vještačenje po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti tužitelja broj evidencije: 638468 od 13. kolovoza 2021.
17. Uvidom u nalaz i mišljenje utvrđeno je kako su ovlašteni vještaci u prvom stupnju utvrdili da je tužitelj star 49 godina i da se nalazi u invalidskoj mirovini zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti s uzrokom ozljeda izvan rada 30% i bolest 70% od 2004. godine. Ima ostvaren status HRVI po osnovi psihičke bolesti PTSP s 20% oštećenja organizma za stalno od 12. srpnja 2021. Ostvario je i status mirnodopskog vojnog invalida IX. skupine sa 30% oštećenja organizma od 16. siječnja 2003. za stalno, s osnove bolesti kralježnice T 204a. Intenzivno se liječi po psihijatru i to ambulantno i hospitalno u razdoblju od 2018. do 2021. Uvidom u ukupnu medicinsku dokumentaciju zaključeno je da je kod tužitelja dana 13. kolovoza 2021. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti i to s uzrokom invalidnosti 20% bolest u svezi ZOHBDR, 30% ozljeda izvan rada i 50% bolest izvan tih okolnosti.
18. U skladu s odredbom članka 53. ZOHBDR navedena ocjena upućena je nadležnom Povjerenstvu za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske.
19. Navedeno Povjerenstvo je svojim nalazom i mišljenjem Klasa: 141-02/04-01/125, Urbroj: 522-4/4-21-5 od 15. rujna 2021. iskazalo suglasnost s utvrđenim uzrokom i omjerom uzroka invalidnosti kod tužitelja.
20. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja te ocjene revizije donijeto je prvostupanjsko rješenje od 28. siječnja 2022. putem kojega je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, s navedenim uzrokom invalidnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno članku 133. stavku 3. Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15.,120/16.,18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., nastavno: ZOMO) naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod tužitelja.
21. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, broj evidencije: 741497 od 6. travnja 2022. vidljivo je da je tužitelj rođen 1972. i da se od 2004. godine nalazi u invalidskoj mirovini zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, s uzrokom 30% ozljeda izvan rada i 70% bolest. Ima ostvaren status HRVI 20% stalno po osnovi bolesti PTSP prema T 238b od 12. srpnja 2021. Uvidom u medicinsku dokumentaciju vještaci su utvrdili kako je tužitelj 1996. zadobio trzajnu ozljedu vrata te je liječen po fizijatru i neuropsihijatru te su u nastavku liječenja evidentirane tegobe u sklopu kroničnog cervikalnog i LS sindroma, uzrokovane degenerativnim promjenama vratne i slabinske kralježnice. Vidljivo je i da je tužitelj 1985. imao operaciju lijevog koljena, nakon ozljede na skijanju te stanje nakon distorzije desnog koljena 2000. godine, koje je zahtijevalo opetovane punkcije, nakon čega su zaostali povremeni bolovi, nestabilnost i nesigurnost koljenskog zgloba. Posljedično je prisutna obostrana posttraumatska gonartroza. Psihijatar i psiholog evidentirali su kod tužitelja anksiozno – depresivni poremećaj i kronificirani PTSP, radi kojeg se diskontinuirano javljao psihijatru, a intenzivnije liječenje nastavlja 2018. godine, od kada je u redovitom tretmanu, ambulantno i višekratno bolnički u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“. Liječenje se vodi pod dijagnozom PTSP s trajnim promjenama osobnosti i povratni depresivni poremećaj, a psihologijsko testiranje upućuje na prosječnu razinu intelektualnog funkcioniranja kod jednostavnije strukture osobnosti sklone naglašavanju psihičkih smetnji. Podaci sugeriraju dugogodišnje smetnje iz kruga PTSP, uz autoagresivni potencijal. Stoga Vijeće viših vještaka utvrđuje da je pravilna ocjena kako je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, a koji je uzrokovan s 20% u svezi ratnog PTSP, a većim dijelom ozljeda izvan rada i bolest, koje su se razvile izvan okolnosti sudioništva u Domovinskom ratu te nisu u svezi s člankom 30. ZOHBDR. Vještaci prihvaćaju omjer uzroka invalidnosti koje je utvrdilo vijeće vještaka u prvom stupnju, a koja ocjena je potvrđena i nalazom i mišljenjem Povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja, koje je nadležno za utvrđivanje uzroka vezanog za sudioništvo u Domovinskom ratu.
22. Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod tužitelja je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu potpunog gubitka radne sposobnosti s uzrokom u omjeru 20% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u svezi ZOHBDR, a 30% kao posljedica ozljede izvan rada i 50% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti.
23. Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti, tako i u ocjeni potpunog gubitka radne sposobnosti i njenog uzroka.
24. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), budući su ista jasna po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.
25. Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu.
26. Postupak ostvarivanja predmetnog prava propisan odredbama članka 123. do 129. ZOMO te je istim odredbama propisano da se nalaz i mišljenje donosi od strane ovlaštenih vještaka. Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije te su uzeli u obzir činjenicu da tužitelj ima ostvaren status HRVI iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP, kao što je nadležno Povjerenstvo Ministarstva hrvatskih branitelja iskazalo suglasnost u svezi utvrđenog uzroka invalidnosti vezanog za sudioništvo u Domovinskom ratu.
27. Također nema nikakvih nepravilnosti u utvrđenju vještaka, odnosno tuženika u pobijanoj odluci u svezi ozljede prilikom planski izvođenih padobranskih skokova dana 19. siječnja 1996.
28. Člankom 181. stavkom 1. ZOHBDR određeno je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.
29. U skladu s navedenim potrebno je naglasiti i kako tužitelj status HRVI iz Domovinskog rata nije niti ostvario u svezi ozljede, već isključivo na temelju bolesti PTSP te sud ponavlja kako je takvu ocjenu potvrdilo i nadležno Povjerenstvo Ministarstva hrvatskih branitelja.
30. Pri tome je vidljivo kako je tužitelj u pogledu nastanka te ozljede u spis predao izvješće o stradavanju izdano od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera Hrvatske vojske, Hrvatskog vojnog učilišta P. Z. Klasa: 813-07/96-02/01, Urbroj: 3068/II-03-96-15 od 4. srpnja 1996., potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, II ZP OSRH Đ., Vojna pošta …. Klasa: 560-01/00-01/02, Urbroj: 1113-05-00-123 od 7. srpnja 2000. i otpusnicu Opće bolnice Z. od 22. siječnja 1996.
31. Stoga proizlazi da tužitelj tim dokazima i predloženim vještačenjem ustvari traži utvrđivanje uzročno – posljedične veze između ozljede i sadašnjeg zdravstvenog stanja te utvrđenje da je ista nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskog ratu, kako to određuje članak 3. stavak 2. ZOHBDR.
32. Ovaj sud je stajališta kako nema zakonske mogućnosti da se ta činjenica glede uzročno posljedične veze stradavanja tužitelja i njegovog sudjelovanja u obrani utvrđuje u ovom postupku, a navedene isprave mogu poslužiti kao eventualni dokazi u postupku radi ostvarenja prava kako to propisuje članak 181. ZOHBDR..
33. Zatim sud ukazuje da iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka jasno proizlazi kako je uzeta u obzir činjenica ostvarenja prava na status HRVI sa oštećenjem organizma od 20% za stalno i to po T238b te da su vještaci bili vezani tom ocjenom prilikom utvrđenja postotka oštećenja organizma s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu. Dakle, viši vještaci su se u svom nalazu i mišljenju očitovali na način da su uzeli u obzir prethodno navedeno oštećenje organizma kada je tužitelju utvrđen status HRVI te je vidljivo da zbog toga što se kod tužitelja radi o bolesti PTSP po T 238b, da isti ne može ostvariti veći postotak oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, dok mu druge bolesti ili ozljede nisu priznate kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
34. Stoga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Tužitelj svojim navodima nije sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, u svezi svog zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga suda pravilnoutvrđen i valjano obrazložen od strane ovlaštenih vještaka.
35. Na kraju sud naglašava kako tužitelj navodima tužbe ne osporava utvrđeni izračun mirovine, a sud isti smatra pravilnim, jer je valjano obrazložen, odnosno utemeljen odgovarajućom primjenom relevantnih odredbi ZOMO i ZOHBDR.
36. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
37. S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. ZUS, sud je odlučio kao u točki I izreke presude.
38. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnoga spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 31. siječnja 2023.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.