1

Poslovni broj: UsI-1568/2022-27

 

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-1568/2022-27

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. L. iz M. G., OIB: …, kojega zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u Đ., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na promet nekretnina, 31. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/954, URBROJ: 513-04/17-2 od 16. svibnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/14-01/954, URBROJ: 513-04/17-2 od 16. svibnja 2017., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda K., Ispostave Đ., KLASA: UP/I-410-20/2013-001/00402, URBROJ: 513-007-06-01-2013-0003 od 11. ožujka 2013., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 306.034,00 kuna te porez na promet nekretnina u iznosu 15.301,70 kuna.

2.              Sud je presudom poslovni broj: UsI-1924/17-13 od 22. svibnja 2019. poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje zbog nastupa relativne zastare prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze, koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3486/19-2 od 18. veljače 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: U-zpz 78/2021-5 od 11. svibnja 2022. ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje, s obrazloženjem da zastara nije nastupila.             

3.              Tužitelj u tužbi navodi da suprotno navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja, porezna obveza u smislu članka 8. stavka 1. u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina koji je bio na snazi u to vrijeme, nije nastala 13. veljače 2013. kako to pogrešno smatra tuženik, nego 29. studenoga 2012., što je vidljivo iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a 13. veljače 2013. je samo izvršena ovjera toga ugovora pred sudom u smislu Zakona o obveznim odnosima. Ističe da na dan 29. studenoga 2012. predmetne nekretnine nisu mogle ni u kojem slučaju imati tržišnu vrijednost od čak 306.034,00 kn, a u prvostupanjskom postupku nije na transparentan način utvrđena tržišna vrijednost, jer je obvezno trebalo provesti vještačenje, s obzirom da se radi dijelom o nekretninama karaktera poljoprivrednog zemljišta, različitog boniteta, a dijelom se radi o građevinskom zemljištu, stambenim i gospodarskim objektima, u odnosu na koje ne može osnov za procjenu biti fotografija, niti usporedna vrijednost sukladno članku 6. Zakona. Ističe da je u žalbenoj fazi ukazao i na činjenice da je svojim radom i ulaganjima predmetnim nekretninama dao novu vrijednost koje one ranije nisu imale, što tuženik smatra da nije dokazao, niti argumentirao, no nije mu dana prilika da te tvrdnje dokaže, jer ga je prvostupanjsko tijelo nakon izjavljene žalbe moralo pozvati da svoje tvrdnje dokumentira prilaganjem npr. građevinske dozvole i druge dokumentacije ili da provede vještačenje. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.              Sud je raspravu 13. ožujka 2019. i 14. svibnja 2019. proveo u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

8.              Tužitelj je u tužbi predložio vještačenje po građevinskom, gospodarskom i geodetskom vještaku. Potom nije pristupio na prvo ročište te je rješenjem od 13. ožujka 2019. pozvan na uplatu predujma za predloženo vještačenje. Tužitelj se podneskom zaprimljenim 17. travnja 2019. očitovao da smatra kako nije dužan predujmljivati troškove za provođenje dokaza vještačenjem, već da taj trošak treba snositi tuženik ili sud treba usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti prvostupanjskom tijelu provođenje vještačenja. Stoga sud nije izvodio daljnje dokaze, jer tužitelj nije uplatio predujam za predloženo vještačenje, a saslušanje stranaka, koje je također predloženo u tužbi, sud nije smatrao svrsishodnim za utvrđivanje relevantnih činjenica u ovoj upravnoj stvari.

9.              Tuženik u osporenom rješenju navodi da je porezna obveza nastala temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, pod brojem: 17 R2-1273/12 dana 13. veljače 2013. godine. Ugovor je sklopljen između tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i P. i S. L. iz M. G., kao primatelja uzdržavanja, a ugovorom P. i S. L. ostavljaju tužitelju sve nekretnine upisane u zk.ul.br. 696, 5033, 5991, 2578, 4081, 4529, 1338, 5721, 3289, 6469, 2880, 6105, 2548, 4029, pl: 2644, 1992, oranice u D., oranica i pašnjak u B., livada i oranica u G., kuća, dvorište, gospodarske zgrade u G., oranica i livada u G. te izvanknjižno vlasništvo. Nastanak porezne obveze prijavljen je Poreznoj upravi dana 28. veljače 2013. godine.

9.1.              Tuženik obrazlaže da je zapisnikom od 11. ožujka 2013. izvršena procjena vrijednosti nekretnina upisanih u k.o. M. G., z.k.ul.br. 696, 5033, 5991, 2578, 4081, 4529, 1338, 5721, 3289, 6469, 2880, 6105, 2548, 4029 te je uvažavajući tržišne vrijednosti koje se mogu postići u prometu na navedenom području, na temelju postojećih podataka, kao i cijene iz isprave, utvrđena porezna osnovica u iznosu od 306.034,00 kuna te porez na promet nekretnina u iznosu 15.301,70 kuna.

9.2.              Tuženik zaključuje da tužitelj u žalbenom postupku nije na vjerodostojan način dokumentirao svoje navode iz žalbe radi kojih smatra da predmetna nekretnina ima manju tržišnu vrijednost u odnosu na onu koja je iskazana u ispravi o stjecanju i koju je prihvatila Porezna uprava kao tržišnu vrijednost nekretnine.

10.              Sud je uvidom u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrdio da u istome nije iskazana vrijednost nekretnina koje su predmet ugovora te nije točan navod tuženika da je Porezna uprava prihvatila kao tržišnu vrijednost nekretnine onu vrijednost koja je iskazana u ispravi o stjecanju, već je tržišnu vrijednost utvrdila procjenom na temelju zapisnika od 11. ožujka 2013.

11.              Prema članku 9. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine br. 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11) osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (st. 1).

Pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (st. 2.).

Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (st. 3.).

Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (st. 5.).

Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme (st. 6.).

12.              Nadalje, člankom 9.a istoga Zakona propisano je da ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. ovoga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave (st. 1.).

Vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan je ovlaštenoj osobi iz stavka 1. ovoga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine (st. 2.).

13.              Budući da u konkretnom slučaju u ispravi o stjecanju nije iskazana vrijednost nekretnina koje su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prvostupanjsko tijelo je bilo ovlašteno procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme sukladno čl. 9. Zakona.

14.              S obzirom da spisu tuženika prileže usporedni podaci o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, to nije bilo potrebno da se procjena tržišne vrijednosti provodi vještačenjem stručne osobe u smislu čl. 9.a Zakona, jer se ne radi o nekretninama za koje nema usporednih podataka.

15.              Tako iz zapisnika od 11. ožujka 2013. proizlazi da je procjena izvršena na način da je za kuću utvrđena vrijednost 500,00 kn/m2, za štalu 350,00 kn/m2, za štagalj 200,00 kn/m2, za građevinsko zemljište 35,00 kn/m2 i za poljoprivredno zemljište 4,00 kn/m2.

16.              Prema spisu priloženim usporednim podacima iz Informacijskog sustava Porezne uprave, za M. G. za 2013. godinu cijena stambenog objekta (kuće) starijeg od 15 godina iznosi 1.200,00 kn/m2, cijena građevinskog zemljišta iznosi 80,00 kn/m2, a prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta 4,85 kn/m2.

17.              Iz navedenoga je razvidno da je procijenjena vrijednost nekretnina koje su predmet oporezivanja manja od usporednih vrijednosti koje su iskazane u Informacijskom sustavu Porezne uprave te sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18.              Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, a svoje tvrdnje o manjoj vrijednosti predmetnih nekretnina nije dokazao te je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.