Poslovni broj: 9 UsI-1252/20-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji
Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz I., protiv tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa opunomoćenica L. L., radi statusa HRVI, 31. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske
KLASA: UP/II-562-02/19-01/1195, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-4 od 9. travnja 2020. i
rješenje Ureda državne uprave u međimurskoj županiji, Službe za društvene
djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo KLASA: UP/I-562-02/17-01/14,
URBROJ: 2109-01-04-02/6-19-27 od 7. listopada 2019. te se predmet vraća na
ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-
562-02/19-01/1195, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-4 od 9. travnja 2020. odbijena je
žalba tužitelja protiv rješenja Ureda državne uprave u međimurskoj županiji, Službe
za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo KLASA: UP/I-562-
02/17-01/14, URBROJ: 2109-01-04-02/6-19-27 od 7. listopada 2019. kojim je odbijen
njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu po osnovi bolesti PTSP i psorijaze.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da mu je nesporno utvrđen
status kao hrvatskog branitelja, budući da je kao aktivni pripadnik MUP-a RH
sudjelovao u obrani RH na ratištu u T. te se je našao u egzistencijalno
ugroženoj situaciji. Dodaje da je također nesporno da je kod njega prisutan PTSP,
kojega je Vijeće vještaka Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba sa invaliditetom te Vijeće viših vještaka procijenilo u postotku sa
manje od 20% oštećenja organizma, dok nije našlo posljedičnu vezu između bolesti
psorijaze sa uzrokom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iznosi da je
drugostupanjsko rješenje prije svega rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, a nezakonito je i iz jednostavnog razloga, što se konstatacije iz
Poslovni broj: 9 UsI-1252/20-8
obrazloženja toga rješenja ne mogu ispitati. Smatra da se sadašnja i cjelokupna
dosadašnja formulacija da je kod njega nastupilo oštećenje organizma manje od 20%
i to samo po jednoj osnovi (PTSP) ne može preispitati. Nadalje smatra da je pri tome
pogrešan i zaključak Vijeća viših vještaka o nepostojanju veze bolesti psorijaze sa
sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Opisuje da se ta bolest kod njega pojavila
nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu odnosno da su prve kožne promjene kod
njega prisutne od tada te da su kod njega tegobe vezane uz tu bolest manje više
stalno prisutne i iziskuju kontinuirano liječenje. Navodi da su u konačnici kod njega
kontinuirano prisutne promjene na koži, na noktima te je prisutna i kontinuirana bol u
zglobovima. Dodaje da je sve to posljedica na ratištu proživljenog i trajno prisutnog
psihičkog stresa te da te činjenice proizlaze iz nalaza specijalistice dermatologa
Š. K.-B.. Zaključuje da je zbog svega toga, a na temelju gornjeg
stručnog mišljenja, jasno da je i bolest, psorijaza, posljedica sudjelovanja u stresnoj
situaciji u Domovinskom ratu te da ima i mora imati svoju težinu i doprinos kod
ocjene stupnja njegovog tjelesnog invaliditeta. Ističe da je čak i u situaciji da to nije
tako za zakonitost pobijanog rješenja bilo potrebno provesti odgovarajuće
vještačenje vještaka dermatološke struke, koji bi kvalitetno i stručno mogao procijeniti
vezu ove bolesti i proživljenog stresa. Iznosi da je kako pak iz sadašnjeg nalaza Viših
vještaka ne proizlazi da je bilo tko od njih specijalist dermatološke struke, jasno da u
tom pravcu činjenično stanje nije niti potpuno niti pravilno utvrđeno, a što je nužno za
zakonitost drugostupanjskog rješenja. Opisuje da se u svakom slučaju on koji je kao
pripadnik policije, prije ratišta bio potpuno psihofizički zdrava osoba, odmah nakon
sudjelovanja na ratištu, započinje liječiti u psihijatrijskom smislu. Dodaje da se
dokumentacija o liječenju na odjelu Psihijatrije Ž. bolnice u Č. nalazi u
spisu. Ističe da je dijagnoza njegove bolesti izražena u najnovijem nalazu i mišljenju
dr. med A. M. (Fg.F43.1., F 43.2, F41.0 i F 60.3) te se kod njega radi o
trajno ireperabilnim psihičkim poremećajima, prema gornjim dijagnozama. Iznosi da
doda li se tome da je posljedično kod njega prisutno i stanje psorijaze zbog
traumatizacije te da je doživio stanje infarkta miokarda uz implantaciju stenta, postaje
jasno da je postotak oštećenja organizma kod njega daleko više od 20%, a nikako
manje od tog postotka i to u nepoznatom obimu. Smatra da je stoga neprihvatljiva i
pogrešna sadašnja ocjena oštećenja organizma kod njega, sa postotkom manjim od
20% i to samo po jednom osnovu. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je u
postupku povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo kompletiralo spis predmeta
(ratni put, raspoloživa medicinsku dokumentaciju iz spisa predmeta, potvrda o
priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uputnica, cjeloviti
zdravstveni karton i ostala raspoloživa medicinska dokumentacija) te je isti upućen
na stručnu procjenu u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu radi stručne procjene o
postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između psihičke bolesti i
sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dodaje da je prema
pribavljenom obrascu stručne procjene doneseno mišljenje o postojanju uzročno-
posljedične veze između psihičke bolesti PTSP-a sa sudjelovanjem tužitelja u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, kao i mišljenje koje je
isključilo uzročnu povezanost bolesti psorijaze (L 40) s njegovim sudjelovanjem u
Domovinskom ratu (mišljenje stručne procjene OB Č. od 17. prosinca 2018.)
dano na uniformiranom obrascu naziva "Stručna procjena uzroka oštećenja
organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog
rata na temelju bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice
sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske". Iznosi da je, nadalje, tužitelj
Poslovni broj: 9 UsI-1252/20-8
upućen u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom, Područni ured Zavoda u Z., čije je Vijeće vještaka 30. svibnja
2019. dalo nalaz i mišljenje na osnovi obavljenog pregleda te medicinske
dokumentacije u dostavljenom spisu predmeta o postojanju rane, ozljede, bolesti,
postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj
oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rala
(nastavno: nalaz i mišljenje), kojim je nakon izvršenog osobnog pregleda ocijenjeno
da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnove psihičke bolesti PTSP-a, koje
iznosi manje od 20% za stalno, te da je bolest psorijaza nepoznate, odnosno
nedovoljno poznate etiologije, a prve pojave te bolesti nisu nastupile pod okolnostima
utvrđenim propisima o pravima hrvatskih branitelja, niti se pod tim okolnostima bolest
znatno pogoršala, odnosno pojava navedene bolesti nije uzročno povezana s
sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 38. stavci 1. i 3.
Uredbe). Nastavlja da je oštećenje organizma temeljem bolesti PTSP-a ocijenjeno
prema točki 238 a) Liste II. Ističe da je proveo revizijsko vještačenje te je pribavio
nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Vijeća viših vještaka od 26. rujna
2019., u kojem je Vijeće viših vještaka utvrdilo da kod tužitelja postoji bolest koja se
uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP T 238. a)
pri čemu oštećenje organizma iznosi manje od 20%, stalno, te isključilo uzročnu
povezanost bolesti psorijaze s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra
da svoj nalaz Vijeće viših vještaka potkrjepljuje jasnim obrazloženjem egzaktnih
medicinskih činjenica koje se nalaze u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a u
smislu članka 54. stavka 2. (ratni put) kao i članka 44. (posljedice starenja). Navodi
da je u postupku nakon žalbe pribavio nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u
Z. od 10. ožujka 2020. kojim je nakon izvršenog osobnog pregleda ocijenjeno
da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnove psihičke bolesti PTSP-a, koje
iznosi manje od 20% za stalno. Dodaje da žalbeno Vijeće viših vještaka u postupku
žalbe također smatra da bolest psorijaze nije uzročno povezana s sudjelovanjem u
Domovinskom ratu. Ističe da je oštećenje organizma ocijenjeno temeljem točke 238
a) Liste II, a sukladno odredbi članka 24.-27. te 30.-45. Uredbe, odnosno članka 52.
Uredbe (u korelaciji s opisom ratnog puta). Smatra da je predmetnim nalazom i
mišljenjem potpuno, jasno, nedvosmisleno i valjano prikazano i obrazloženo
činjenično stanje u skladu s člankom 31. stavak 3. Uredbe te da su sa stručno
medicinskog stajališta izvedeni zaključci prema kojim tužitelj temeljem osobnog
pregleda i priloženih dokaza (medicinskih nalaza) ne ispunjava uvjete iz članka 12.
stavka 1. točke c) ZPHB-a/17 za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata.
Opisuje da je navedeno vještačenje suglasno sa stručnom procjenom,
prvostupanjskim vještačenjem te vještačenjem provedenim u revizijskom postupku te
da se na navedenom vještačenju bazira u osnovi osporavano rješenje. Napominje da
je Vijeće vještaka zaposlenih u Zavodu izvedene dokaze ocijenilo sveobuhvatno i
temeljito te da je njihov nalaz i mišljenje sačinjen lege artis na temelju relevantne
priložene medicinske dokumentacije, da je analizirana i obrađena sva medicinska
dokumentacija i zdravstveno stanje tužitelja, te opis ratnog puta, a tužitelj je i osobno
pregledan. Navodi da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju osoba s invaliditetom, kojima je uređen način i djelokrug rada
navedenog Zavoda, proizlazi kako se ovdje radi o stručnom i neovisnom tijelu
zaduženom za provođenje vještačenja o postojanju oštećenja organizma kao osnove
za utvrđivanje postotka oštećenja organizma. Dodaje da činjenica što navedeni
Poslovni broj: 9 UsI-1252/20-8
Zavod ex lege ima status javne ustanove i što se između ostaloga financira i iz
državnog proračuna, ne upućuje na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost
danog nalaza i mišljenja vještaka te da je navedeno pravno shvaćanje izraženo u
odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-5598/2016 od 3. svibnja
2018. Naglašava da se tužitelj u tužbi poziva na medicinsku dokumentaciju koja je
bila predmet vještačenja u provedenom upravnom postupku te da sudu nije predložio
nikakvu novu medicinsku dokumentaciju, a putem koje bi se dovela u dvojbu
činjenična utvrđenja iz provedenog postupka. Iznosi da tužitelj svojim paušalnim
tužbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje stručno-medicinska utvrđenja
Žalbenog vijeća vještačenja jer se doista nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan
medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti odnosno ne daje uvjerljive
razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrali stručnim i objektivnim.
Ističe da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Nastavlja da je u
zapisniku o vještačenju predsjednik vijeća dao iscrpno i cjelovito obrazloženje u
pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke, a koje je
prihvatio jer je utemeljeno na konkretnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu
(analizirana je sva medicinska dokumentacija, zdravstveno stanje tužitelja i ratni put,
a tužitelj je osobno pregledan). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj 15. prosinca 2017. podnio zahtjev za priznavanje
statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu
invalidninu po osnovi bolesti PTSP i psorijaze.
7. Sporno je, je li pravilno taj njegov zahtjev odbijen.
8. Člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj:
47/09.) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu
moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje
upravne stvari.
9. U obrazloženju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka o postojanju rane,
ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe o
razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja
iz Domovinskog rata Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 10. ožujka 2020., a na
kojem se temelji osporavano rješenje, navedeno je da se psorijaza ne uzima u obzir
kao temelj za ocjenu ratnog oštećenja organizma (HRVI), jer nije nastala niti se
značajno pogoršala u ratu.
10. Prema mišljenju ovog suda za sada se takvo obrazloženje ne može prihvatiti.
Naime, iz nalaza Privatne dermatovenerološke ordinacije Š. K.-B.,
dr. med. spec. derm., od 18. srpnja 2017. proizlazi da tužitelj više godina boluje od
psorijaze te da su se prve kožne promjene pojavile za vrijeme Domovinskog rata.
11. Stoga će se u ponovnom postupku utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su
bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu članka 8. Zakona o
općem upravnom postupku. Ukoliko je potrebno pribavit će se zdravstveni karton
tužitelja te će se iz njega pokušati utvrditi kada je tužitelju prvi puta dijagnosticirana
psorijaza te tijek njezinog liječenja pa će se nakon ponovnog vještačenja u kojem će
se jasno obrazložiti je li bolest psorijaze nastala pod okolnostima utvrđenim
propisima o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji
donijeti novo zakonito rješenje.
Poslovni broj: 9 UsI-1252/20-8
12. Slijedom navedenog osporavana rješenja se nisu mogla ocijeniti zakonitim te
je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“
broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 31. siječnja 2023.
Sutkinja
Vanja Crnković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).
