1

Poslovni broj: 2 Us I-1126/2022-6

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-1126/2022-6

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja Z. Č. iz P., OIB:…, koga zastupa opunomoćenik D. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Z., OIB: 66486182714, koga zastupa službena osoba M. D., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 31. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 560-01/22-01/219, Urbroj: 512-2501-22-2 od 19. kolovoza 2022.  i rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I 560-01/22-01/79, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 29. lipnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II 560-01/22-01/219, Urbroj: 512-2501-22-2 od 19. kolovoza 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I 560-01/22-01/79, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 29. lipnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ A., za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (točka 1.).
3. Točkom 2. je utvrđeno da je potvrdom Ureda za obranu P., Klasa: 561-01/97-92/82, Urbroj: 512-120/2-97-079 od 3. prosinca 1997. i potvrdom Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Personalne uprave Klasa: 560-01/98-01/02, Urbroj: 512-20-07-98-715 od 9. lipnja 1998. neistinito potvrđena činjenica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 3. siječnja 1992.
4. Tužitelj u tužbi navodi kako se prema članku 4. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata uz zahtjev prilažu sljedeći dokazi: dokaz da je vojne ili druge dužnosti obavljao po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske, dokaze o tome na koji način je pridonio obrani suvereniteta Republike Hrvatske i druge dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Stoga je vidljivo da određeni dokazi ne moraju biti materijalni ili nematerijalni niti kakva forma dokaza mora biti. U skladu s navedenim vidljivo je kako je podnio dovoljan broj dokaza uz svoj zahtjev u vidu toga što je ispitan svjedok T. P. te je priložena pisana izjava Z. K., a koji su sa tužiteljem bili na obnašanju dužnosti i isti su direktni očevici svih događaja, kao što je predana i dokumentacija u vidu potvrde Ureda za obranu P. i potvrde Personalne uprave tuženika. Iz navedenih dokaza je vidljivo kako je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u traženom razdoblju u smislu članka 2. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., nastavno: ZOHBDR) u razdobljima od 1. srpnja 1991. do 3. siječnja 1992., od 4. siječnja 1992. do 30. travnja 1992. i od 1. svibnja 1992. do 31. svinja 1993., ukupno 23 mjeseca i 11 dana. Naglašava i kako je tužitelj originalnu potvrdu u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu predao tuženiku pa ima samo kopiju te predlaže da se službenim putem zatraži dostava originala te potvrde. Zatim navodi da tuženik osporava valjanost tih potvrda budući nemaju uporište u službenim evidencijama i dostupnom arhivskom gradivu, iako je vidljivo da navedene potvrde nisu falsificirane, već se originali nalaze kod tuženika. U provedenom postupku pogrešno je utvrđeno kako je saslušani svjedok T. P.od 20. listopada 1991. bio pripadnik sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske pa da nije mogao sudjelovati u aktivnostima odreda Narodne zaštite MZ A.i, budući tužitelj u prilogu tužbe dostavlja dokaze  u vidu popisa članova i stranica knjige pripadnika Narodne zaštite MZ A. i iz koje je vidljivo kako je zapovjednik Narodne zaštite MZ A.i bio upravo T. P.. Predlaže da se tijekom upravnog spora T. P.ć sasluša kao svjedok te da se sasluša i svjedok Z. K.. Smatra da se radi o nezakonitom postupanju na njegovu štetu te da je isto u suprotnosti sa relevantnom sudskom praksom ovoga suda iz presude poslovni broj: 4 UsI-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te navodi da tužitelj ne ispunjava dva kumulativna zakonska uvjeta za priznanje predmetnog statusa, jer se ne nalazi na popisu pripadnika i ne posjeduje originalnu iskaznicu. Ponavlja kako T. P. u spornom razdoblju nije bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ A., budući je od 20. listopada 1991. bio pripadnik pričuvnog sastava 123. brigade Hrvatske vojske P.. Ukazuje kako dužnosti koje je tužitelj obavljao, u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, ne predstavljaju pružanje izravnog oružanog otpora agresoru niti djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Zbog toga je mišljenja i da je u spornim potvrdama neistinito potvrđena činjenica pripadnosti tužitelja naoružanom odredu Narodne zaštite MZ A. u spornom razdoblju. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Dana 31. siječnja 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama  u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
7. Podneskom od 30. siječnja 2023. tužitelj je po opunomoćeniku predložio odgodu rasprave, budući u vrijeme održavanja rasprave ima zakazan pregled u Općoj županijskoj bolnici P., obzirom da je srčani bolesnik koji je doživio srčani infarkt te je neophodno da obavi navedeni pregled. Zatim je navedeno i kako opunomoćenik tužitelja ne može nazočiti raspravi budući ima zakazano vanjsko uredovanje na Općinskom sudu na Pagu.
8. Sud nije usvojio prijedlog tužitelja za odgodu rasprave, budući je isti neosnovan. Prvenstveno je potrebno naglasiti kako navodi tužitelja o bolesti i odlasku na pregled u bolnici nisu dokumentirani medicinskom dokumentacijom. Nadalje, vidljivo je kako je opunomoćenik tužitelja poziv za raspravu primio 4. studenog 2022. pa je isti imao dovoljno vremena eventualno organiziranje zamjene za zastupanje, kao što u prilogu prijedloga nije dostavljen poziv za vanjsko uredovanje pri drugom sudu niti je vidljivo da je isti poziv opunomoćenik zaprimio prije poziva za raspravu kod ovoga suda. Kako nazočnost tužitelja i njegovog opunomoćenika nije nužna za održavanje rasprave, to je i sud na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i njegovog opunomoćenika, kao i uredno pozvanog tuženika koji svoj nedolazak nije opravdao.
9. Tijekom rasprave sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka T. P. i Z. K., obzirom da je svjedok T. P. dao odgovarajući iskaz o relevantnim činjenicama ove upravne stvari tijekom upravnog postupka, kao što je i izjava svjedoka Z. K. zaprimljena kod prvostupanjskog tijela i ocijenjena prilikom donošenja odluke pa je njihovo saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno. Isto tako sud je odbio i dokazni prijedlog za pribavom originala potvrda u svezi statusa tužitelja, budući smatra da pribava originala potvrda nije relevantna za predmetni upravni spor, uzimajući u obzir sadržaj navedenih potvrda i činjenicu da je u postupku utvrđeno kako se radi o neistinitom potvrđivanju činjenica putem spornih potvrda.
10. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem predmetnog statusa, a u kojem zahtjevu tužitelj tvrdi kako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A. i to u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu tužitelj navodi kako je izvršavao zapovijedi i zadatke kao stražar-vojnik, a koji se sastojali od čuvanja straže, naoružanih ophodnji, kontrole prometa, blokade vojarne i zaustavljanja kolone vojnih vozila prema vojarni. Kao svjedoke koji mogu potvrditi njegove navode, isti je naveo T. P., Z. K. i G. K. te priložio njihove izjave na te okolnosti.
13. Člankom 3. stavkom 1. Zakono o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
14. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
15. Člankom 179. točkom a. ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
16. Postupajući po zahtjevu tužitelja, prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u službenu evidenciju te je utvrdilo da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali ne po traženoj osnovi niti za traženo razdoblje. Ujedno je utvrđeno i da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik odreda Narodne zaštite, jer to ne proizlazi iz službene evidencije niti je isti na popisima tih odreda.
17. Nadalje, povodom navedenog zahtjeva proveden je daljnji upravni postupak te je tužitelj saslušan na predmetne okolnosti, a što je vidljivo iz zapisnika KLASA: 561-01/20-01/186, URBROJ: 512M2-79-21-3 od 10. prosinca 2021.
18. U svom iskazu tužitelj je naglasio kako je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A. od ljeta 1991. te je izvršavao zadaće kao vojnik-stražar, tako što je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa, izgradnje punktova i minsko-eksplozivnih sredstava te sudjelovao u blokadi vojarne i zaustavljanju kolone vojnih vozila bivše JNA. Zapovjednik odreda je bio T. P.. Navedene dužnosti obavljao je u kontinuitetu, bio je naoružan puškom M-48, a tijekom straži i ophodnji su vršili i kontrolu ljudi. Predmetne dužnosti obavljao je u grupama od tri do pet ljudi, a ophodnje su vršila dva čovjeka. Stražu i ophodnje držali su kod vitalnih objekata za grad P.. Naglašava kako je sudjelovao u blokiranju i zaustavljaju vojne kolone bivše JNA te u primopredaji vojarne, kada je obavljao dužnosti sortiranja i čuvanja naoružanja i vojne opreme, a sve prema rasporedu i zapovjedi Narodne zaštite, dok je na raspolaganju bio 24 sata. Navedene dužnosti obavljao je sa zapovjednikom T. P. i suborcima Z. K. i G. K.. Ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne  zaštite već potvrde tuženika u svezi svog statusa i spomenicu Domovinskog rata.
19. Iz izjave svjedoka T. P. sa istog zapisnika proizlazi da je tužitelj bio stražar i da je obavljao zadaće tako što je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa, vježbe gađanja, kao što je sudjelovao u izgradnji punktova i minsko-eksplozivnih sredstava te je bio u pripravnosti prilikom opsade i osvajanja vojarne u P.i, dok je sudjelovao u akciji zaustavljanja i blokade vojne kolone, a nakon zauzimanja vojarne je sudjelovao u raspodjeli oružja.
20. Isto su potvrdili i svjedoci Z. K. i G. K. u svojim pisanim izjavama.
21. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama, potvrđuju navode tužitelja kako je isti u svojstvu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A.i izvršavao zadaće tako što je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa, sudjelovao u izradi punktova i minsko – eksplozivnih sredstava, kao što je sudjelovao i u zaustavljaju vojne kolone bivše JNA te je sudjelovao u raspodjeli oružja nakon zauzimanja vojarne u Požegi.
22. Isto tako, u provedenom postupku je nesporno utvrđeno, izvršenim uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane P., Klasa: 561-01/20-01/186, Urbroj: 512M2-79-22-5 od 5. siječnja 2022., kako se tužitelj u službenim evidencijama ne vodi kao pripadnik Narodne zaštite niti se nalazi na objedinjenom popisu pripadnika Narodne zaštite.
23. Tužitelj osobno, kao i navedeni svjedoci, nemaju saznanja o tome zašto se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama, a isti ima utvrđen status branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP .P. – … brigada Hrvatske vojske P. u razdoblju od 4. siječnja 1992. do 30. travnja 1992., VP … Centar za odgoj i obuku vojnika P. od 1. svibnja 1991. do 2. siječnja 1994. i VP … – MORH od 3. siječnja 1994. do 30. lipnja 1996.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             
24. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i navedenih svjedoka to i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ A., budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR.
25. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A. te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne  zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima, dok preslike koje su priložene spisu, nisu odgovarajući dokazi po toj osnovi.
26. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj niti ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A. pa je  prema tome tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i u vezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja po toj osnovi.
27. Navodima tužbe, kao i tijekom rasprave, tužitelj nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka, dok je u pogledu pozivanja tužitelja na drugačiju sudsku praksu ovoga suda potrebno naglasiti kako je presuda ovoga suda poslovni broj: 4 UsI-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019. donijeta na temelju utvrđene činjenice da postoje odgovarajući materijalni dokazi u svezi pripadnosti osobe naoružanim odredima Narodne zaštite, koji nisu cijenjeni u tom slučaju. Dakle, radi se o različitoj činjeničnoj situaciji koja nije primjenjiva na konkretni slučaj, budući su dokazi kojima tužitelj raspolaže u potpunosti ocijenjeni tijekom upravnog postupka. Nadalje, na ovaj upravni spor nemaju utjecaja činjenična utvrđenja iz drugih upravnih postupaka, a posebno utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja u odnosu na T. P., budući  su okolnosti u svezi njegovog statusa utvrđene na temelju podataka iz službene evidencije. Dakle, za predmetnu upravnu stvar su relevantne činjenice koje su utvrđene tijekom predmetnog postupka i dokazi koji se odnose na samog tužitelja, a koji su prema stajalištu suda pravilno utvrđeni tijekom postupka.
28. Ovaj sud ne nalazi niti nezakonitosti u pogledu utvrđenja da su neistinito potvrđene činjenice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 3. siječnja 1992. u potvrdi Ureda za obranu P., Klasa: 561-01/97-92/82, Urbroj: 512-120/2-97-079 od 3. prosinca 1997. i potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Personalne uprave Klasa: 560-01/98-01/02, Urbroj: 512-20-07-98-715 od 9. lipnja 1998. te je sud stajalište kako je i u tom dijelu postupak proveden pravilnom primjenom relevantnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP).
29. Prvenstveno treba ukazati da prijave stradavanja i potvrde nisu upravni akti i nemaju značaj odluke donesene u upravnom postupku pa se ne mogu na temelju ZUP niti poništavati. Po svojoj pravnoj prirodi potvrde su dokazi kojima se potvrđuje i u kojima se navode neke činjenice. Dokaz (potvrda) ne može postati pravomoćan kao što to može upravni akt zbog čega se dokazi (potvrde) u upravnom postupku ne mogu poništavati, oglašavati ništavim i slično.
30. Stoga, ako javnopravno tijelo smatra da postoji sumnja u vjerodostojnost isprava može nakon provedenog postupka donijeti rješenje kojim će deklarirati (utvrditi) da su činjenice u ispravama neistinito potvrđene (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Us-4633/2011-4 od 2. listopada 2014., Usž-4163/16-2 od 21. prosinca 2017. i Usž-2518/17-2 od 15. studenog 2017.).
31. Vezano pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prvostupanjsko tijelo je temeljem traženja i navoda iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane P., Klasa: 561-01/20-01/186, Urbroj: 512M2-79-22-5 od 5. siječnja 2022., kao i podataka arhivske građe, odnosno popisa pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A. posumnjalo u vjerodostojnost predmetnih isprava (potvrda) te nakon provedenog postupka deklariralo kako je neistinita činjenica navedena u predmetnim ispravama da je tužitelj bio pripadnik tih odreda u traženom razdoblju, slijedom čega je odlučilo kao u točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja.
32. Time je zapravo prvostupanjsko tijelo utvrdilo da predmetne isprave (potvrde) gube svoju dokaznu snagu, jer u tom dijelu nisu vjerodostojne.
33. Prema tome, u konkretnom slučaju nije riječ o obnovi ranije okončanog upravnog postupka,  već o posebnom postupku ispitivanja vjerodostojnosti odnosno dokazne snage predmetnih isprava (potvrda).
34. Člankom 60. stavkom 3. ZUP propisano je da ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.
35. Dokazivanje da su činjenice neistinito potvrđene u javnoj ispravi provodi se u postupku koji je za to posebno propisan, u pravilu kod tijela koje je javnu ispravu i izdalo. U slučaju da takav postupak nije propisan, onda se to čini kod nadležnog javnopravnog tijela i prema općim pravilima ZUP. Tuženik je izdao navedene potvrde i ima mogućnost, ako smatra da postoji sumnja u vjerodostojnost tih isprava, provesti posebni postupak i donijeti rješenje kojim će deklarirati (utvrditi) da su činjenice navedene u potvrdama neistinito potvrđene.
36. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje ovaj sud je stajališta kako je u potvrdama pobliže opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja neistinito potvrđena činjenica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 3. siječnja 1992., kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ A., a pod okolnostima pružanja oružanog otpora agresoru, odnosno pod okolnostima djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom, u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Zbog navedenog je tuženik, u odgovarajućem postupku, a smisleno odredbi članka 60. stavka 3. ZUP donio rješenje kojim je utvrdio da su činjenice navedene u predmetnim potvrdama neistinito potvrđene.
37. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.
38. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.
39. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
40. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II izreke presude.

 

U Osijeku 31. siječnja 2023.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.