- 1 -              Rev 483/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 483/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženika N. N. iz T., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. N. i M. N. T., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-563/2017-4 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-485/2015 od 23. ožujka 2017., u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-563/2017-4 od 13. prosinca 2018. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj P-485/2015 od 23. ožujka 2017. sudio je:

»1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj J. Č. iz T., OIB: ..., vlasnik nekretnine kčbr. 691/1, livada B. p. od 2.683 m2, upisana u zk. ul. 370k.o. B. K., a to je tuženik N. N. iz T., OIB: ..., dužan priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva naime tužitelja u roku od 15 dana, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda.

              II. Nalaže se tuženiku N. N. da tužitelju J. Č. preda u posjed nekretninu kčbr. 691/1, livada B. p. od 2.683 m2, upisana u zk. ul. 370k.o. B. K. u roku od 15 dana.“«

 

1.1.Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (toč. III. izreke).

 

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.487,50 kuna.

 

2. Županjski sud u  Sisku presudom poslovni broj Gž-563/2017-4 od 13. prosinca 2018.  odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3.Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed opisane nekretnine za koju tužitelj tvrdi da je njegovo izvanknjižno vlasništvo stečeno dosjelošću putem pravnih prednika i osobno. Tužitelj tvrdi da je posjed svakog od posjednika bio zakonit, jer je stečen na temelju kupoprodajnih ugovora, a tuženik da je potajno stupio u posjed i ne želi dragovoljno vratiti nekretninu tužitelju.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj  70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj  80/22, dalje: ZID ZPP/22).

 

4.1. Tužitelj drži dopuštenom redovnu reviziju tvrdeći da je drugostupanjska presuda donesena po odredbi čl. 373.a. ZPP, iako je drugostupanjski sud u obrazloženju naveo da potvrđuje prvostupanjsku presudu po odredbi čl. 368. ZPP. Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu jer je podnesena po čl. 382. st. 1. ZPP, iako nije riječ o drugostupanjskoj presudi donesenoj po čl.373.a. ZPP. Ako revizijski sud nađe reviziju dopuštenom, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Protiv drugostupanjske presude je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, koju je tužitelj i podnio. Naime ovaj sud je utvrdio da je drugostupanjska presuda donesena po odredbi čl. 373.a. ZPP (a ne po čl. 368. ZPP kako je navedeno u obrazloženju), jer je drugostupanjski sud prema stanju spisa našao da je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome što prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, pa je sam utvrđivao odlučne činjenice.

7.1. Stoga je presuda ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. toč. 3. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, utvrđenje prava vlasništva i predaje u posjed opisane nekretnine za koju tužitelj tvrdi da je njegovo izvanknjižno vlasništvo stečeno kupnjom od upisanog posjednika D. L.. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka stjecanje prava vlasništva dosjelošću. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine", br. 53/91., dalje: ZOVO) i čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-prema podacima iz izvatka iz zemljišnih knjiga čest. broj 691 livada B. p. od 2.683 m2, upisana u zk. ul. 370k.o. B. K. površine 2683 m2 upisana je kao suvlasništvo K. Ž., i S. Ž. svaki u po 3/10 dijela, te M. B. iz V. u 4/10 dijela;

-prema potvrdi Katastra T. od 18. prosinca 2014. katastarska čestica 691/1 je bila upisana u posjedovnom listu broj 36 k.o. B. K. na ime L. L., A. K. 21/12 od revizije katastarskog operata 1954. godine (dokumentacija nije pronađena), a upisom promjena 5/70 upisana je promjena poreznog obveznika za navedenu česticu na posjednika D. L., a potom promjenom broj 7/2003 je upisan posjednik J. Č.;

-prema podacima iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 10. ožujka 2003. između prodavatelja L. D. i kupca N. Č. (prednika tužitelja) predmetom prodaje je bilo više nekretnina, među ostalim i katastarska čestica 691/1;

-presudom zbog ogluhe i na temelju priznanja Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014 od 5. studenog 2014., donesenom u sporu tužitelja N. N. protiv I-tuženika S. Ž. (osobno i kao nasljednika iza pok. K. Ž.) i II-tuženice M. B.,  N. N. je utvrđen vlasnikom nekretnine upisane u zk. ul. br. 370 k.o. B. K. čest. kat. broj 691/1 livada B. p. površine 2683 m2, a o sporu je bio obaviješten J. Č. koji se nije umiješao u parnicu;

-prema rješenju Katastra Općine V. broj ... od 9. siječnja 1983. povodom prijave N. N. i D. L. utvrđen je posjednikom D. L. iz čega slijedi da je i nakon diobe D. L. ostao posjednik predmetne čestice;

-D. L. je sklopio gore navedeni ugovor o kupoprodaji kojim je prodao nekretninu N. Č., ocu tužitelja;

-tuženik nije dokazao da bi s M. B. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. 370 k.o. B. K. čest. kat. broj 691/1, jer je u ugovoru iz 2012. navedena katastarska čestica broj 691/3;

-tuženik nije dokazao način stjecanja, a njegov posjed je trajao od 2011., dok je tužba podnesena 2014. godine,  pa on nema posjed preko 10 godina, niti kvalitetu poštenog posjeda jer ga je tužitelj opominjao pozivajući se na svoje pravo posjeda.

 

10. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva, a da tuženik ima jače pravo na posjed jer je nekretninu stekao na temelju valjanog pravnog posla. 

 

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu jer je u bitnome našao da je za rješenje ovog spora odlučna okolnost što je N. N., ovdje tuženik, presudom zbog ogluhe i na temelju priznanja Općinskog suda u Glini, donesenom u sporu tužitelja N. N. protiv I-tuženika S. Ž. (osobno i kao nasljednika iza pok. K. Ž.) i II-tuženice M. B.,  N. N. je utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine, a o sporu je bio obaviješten J. Č. koji se nije umiješao u parnicu. Presuda proizvodi pravne učinke, a pravilnost ove presude se ne može preispitivati u drugoj parnici.

 

11.1. Pored navedenog drugostupanjski sud je glede odlučnih činjenica naveo kako se tuženik, putem svojih prednika i osobno, nalazi u mirnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine još od 80-ih godina prošlog stoljeća, što da odgovara i utvrđenju iz presude Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014 od 5. studenog 2014. S druge strane tužitelj nije bio u posjedu nekretnine, na očevidu nije mogao ni identificirati o kojoj je parceli riječ, nije dokazao da bi tuženik ušao u posjed nekretnine prijevarno ili potajno, niti je, nakon što je saznao da je tuženik u posjedu, poduzeo mjere za zaštitu posjeda.

 

11.2. Stoga se drugostupanjski  sud pozvao na odredbu čl. 18. st. 5. ZVDSP prema kojoj vrijedi predmnijeva da je tuženik pošteni posjednik, pa je prema shvaćanju drugostupanjskog suda presuda donesena pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza, a tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom odredaba ZVDSP.

 

12. Tužitelj je revizijom ukazao na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP koja prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

14. Prema navodima tužitelja navedena bitna povreda je počinjena time što je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje prava vlasništva uz obrazloženje da je presudom Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014 između N. N. i trećih osoba ondje tužitelj N. N. utvrđen vlasnikom, pa da bi presuda imala učinak i u ovoj parnici.

 

15. Suprotno tvrdnji tužitelja nižestupanjski sudovi nisu u ovoj parnici utvrdili da je riječ o presuđenoj stvari, niti je u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da bi presuda Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014 imala takav učinak u ovoj parnici koji bi otklonio obvezu suda utvrditi sve odlučne činjenice. U obrazloženju drugostupanjske presude je samo navedeno da je J. Č. (ovdje tužitelj) obavješten o parnici u predmetu poslovni broj P-77/2014, a u novoj parnici sud nije ovlašten ispitivati jesu li u drugoj pravomoćno dovršenoj parnici bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i na temelju priznanja.

 

15.1. U ovom parničnom postupku je sud cijenio raniju presudu Općinskog suda u Glini samo kao jedan od dokaza, ali je odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesena ocjenom svih dokaza. Pri tome je drugostupanjski sud neke odlučne činjenice utvrdio drugačije u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda, što tvrdi i sam tužitelj u reviziji.

 

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, za koju tužitelj tvrdi da je počinjena time što je drugostupanjska presuda nejasna, pa ju nije moguće ispitati.

 

16.1. U obrazloženju ovog revizijskog razloga tužitelj tvrdi da je prvostupanjskom presudom utvrđeno kako je otac tužitelja kupio predmetnu nekretninu od izvanknjižnog vlasnika D. L., iako prvostupanjska presuda ne sadrži takvo u utvrđenje. Prema tekstu prvostupanjske presude tužitelj je dokazao da je D. L. bio upisan kao posjednik kč. br. 691/1 k.o. B. K., i da je on „izvanknjižni posjednik“, što samo po sebi ne znači da je bio izvanknjižni vlasnik.

 

17. Ostali navodi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP se sadržajno svode na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što po čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

 

18. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

19. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnine kč. br. 691/1 k.o. B. K., kako je tvrdio u tužbi, te ima li barem jače pravo na posjed u odnosu na tuženika. S tim u vezi je revizijom osporena pravilna primjena odredbe čl. 41. st. 1. i 2. ZOVO i čl. 166. st. 1. ZVDSP.

 

20. U odnosu na revizijske navode tužitelju je za odgovoriti da je presudom odlučeno o više tužbenih zahtjeva: stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva, obveznopravnog zahtjeva za izdavanje tabularne izjave i zahtjeva na predaju nekretnine po osnovi jačeg prava na posjed.

 

21. U odnosu na stvarnopravni zahtjev tužitelj tvrdi da je na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s izvanknjižnim vlasnikom nekretnine  stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na način da je njegov otac sklopio kupoprodajni ugovor s prodavateljem D. L. koji je bio izvanknjižni vlasnik i posjednik, i time da je dokazao pravnu osnovu i istinit način stjecanja posjeda.

 

21.1. Međutim prema činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji prvostupanjska presuda, a koja je djelomično prihvatio i drugostupanjski sud, D. L. je u katastru bio upisan kao posjednik zemljišta, ali su druge osobe bile upisane kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Upis posjeda u katastru ne znači predmnijevu prava vlasništva tužiteljevog prednika, pa je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je njegov prednik stekao pravo vlasništva bilo na temelju zakona (dosjelošću) ili po kojoj drugoj pravnoj osnovi. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla je upis u zemljišne knjige (čl. 33. ZOVO i 115. i 119. ZVDSP), a u ovoj parnici tužitelj nije ni tvrdio da je ishodio upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišne knjige. Tužitelj nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine, pa ne može biti riječi niti o tome da bi postao izvanknjižni vlasnik na temelju zakona (dosjelošću osobno i putem svojih prednika).

 

21.2. Stoga je stvarnopravni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

22. Glede dijela presude kojom je pravomoćno odbijen obveznopravni zahtjev koji glasi na izdavanje tabularne izjave u reviziji nije posebno obrazloženo u čemu tužitelj vidi pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

 

22.1. U odnosu na taj dio presude se upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijske odluke broj Rev-x 482/13 od 5. prosinca 2017. Naime, prema pravnom shvaćanju iz te revizijske odluke, ne postoji obveza izdavanja tabularne izjave u situaciji kada parnične stranke ne stoje ni u kakvom obveznopravnom odnosu. Osim toga, revizijski sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. lipnja 2009. zauzeo pravno shvaćanje da obveza izdavanja tabularne izjave postoji samo u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili to zakon izričito određuje. Na tom se pravnom shvaćanju temelje i presude Rev-272/13-2, Rev-714/14-3 i brojne druge.

 

22.2. Za napomenuti je da tužitelj nije ni tvrdio da je s tuženikom u obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave, niti bi prema utvrđenju nižestupanjskih sudova po nekoj drugoj osnovi postojala takva tuženikova obveza.

 

23. Nadalje, neosnovana je tvrdnja tužitelja o tome da su odbijanjem tužbenog zahtjeva na predaju nekretnine u posjed  pogrešno primijenjene odredbe čl. 41. st. 1. i 2. ZOVO i čl. 166. st. 1. ZVDSP.

 

24. Odredbe na koje se tužitelj pozvao glase:

-čl. 41. ZOVO: Osoba koja je pribavila individualno određenu stvar po pravnoj osnovi i na zakonit način, a nije znala ili nije mogla znati da nije postala vlasnik te stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo zahtijevati njezin povrat i od savjesnog posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravne osnove ili na slabijoj pravnoj osnovi (st. 1). Kada se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste stvari, ječe pravo na posjed ima osoba koja je stvar stekla naplatnim pravnim poslom u odnosu na osobu koja je stvar stekla besteretno, Ako su pravne osnove tih osoba iste jačine, prednost ima osoba kod koje se stvar nalazi (st. 2.);

-čl. 166. st. 1. ZVDSP: Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

25. Citirane odredbe se odnose na tužbu po osnovi jačeg prava na posjed (vindikacijska actio publiciana) kvalificiranog posjednika protiv posjednika stvari koji ima pravno slabiji posjed, sa zahtjevom na povrat stvari na kojoj je izgubio posjed.

 

26. Tužitelj u ovoj parnici nije dokazao jače pravo na posjed, jer nije dokazao da je on predmnijevani vlasnik, što je osnovna pretpostavka za osnovanost ovakvog tužbenog zahtjeva. Pored toga, tužitelj nikad nije stupio u posjed nekretnine, a na uviđaju nije mogao ni identificirati o kojoj je nekretnini riječ.

 

26.1. S druge strane, prema utvrđenjima drugostupanjskog suda, tuženik je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014, a pored toga se putem svojih prednika i osobno, i nalazi se u mirnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine još od 80-ih godina prošlog stoljeća, što odgovara i utvrđenju iz presude Općinskog suda u Glini poslovni broj P-77/2014 od 5. studenog 2014., pa tužitelj nema jače pravo na posjed u odnosu na tuženika.

 

27. Zbog iznijetih razloga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene odredbe čl. čl. 41. st. 1. i 2. ZOVO i čl. 166. st. 1. ZVDSP.

 

28. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tužitelj, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.