REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                           Poslovni broj: Pr-2199/2021 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B., iz H., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. L.-V.&P., S., protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo, OIB: …, zastupane po ODO u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. M., odvjetnika u S. i zakonske zastupnice tuženice M. P., zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u S., objavljene dana 31. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

„Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.728,68 EUR / 13.024,76 kn, uz zakonske zatezne kamate, i to:

 

-              na iznos od 51,26 € počev od 15.06.2015.godine

-              na iznos od 42,56 € počev od 15.08.2015.godine

-              na iznos od 60,58 € počev od 15.09.2015.godine

-              na iznos od 66,73 € počev od 15.10.2015.godine

-              na iznos od 66,73 €  počev od 15.11.2015.godine

-              na iznos od 65,24 €  počev od 15.12.2015.godine

-              na iznos od 55,33 € počev od 15.01.2016.godine

-              na iznos od  62,88 €  počev od 15.02.2016.godine

-              na iznos od 62,88 €  počev od 15.03.2016.godine

-              na iznos od 22,07 € počev od 15.04.2016.godine

-              na iznos od 68,01 €  počev od 15.05.2016.godine

-              na iznos od 66,82 €  počev od 15.06.2016.godine

-              na iznos od 19,09 € počev od 15.07.2016.godine

-              na iznos od 50,02 €  počev od 15.08.2016.godine

-              na iznos od 63,94 € počev od 15.09.2016.godine

-              na iznos od 62,05 € počev od 15.10.2016.godine

-              na iznos od 70,02 € počev od 15.11.2016.godine

-              na iznos od 62,05 € počev od 15.12.2016.godine

-              na iznos od 62,05 € počev od 15.01.2017.godine

-              na iznos od 68,17 €  počev od 15.02.2017.godine

-          na iznos od 69,64 €  počev od 15.03.2017.godine

-          na iznos od 65,22 € počev od 15.04.2017.godine

-          na iznos od 69,95 € počev od 15.05.2017.godine

-          na iznos od 51,48 €  počev od 15.06.2017.godine

-          na iznos od 19,57 € počev od 15.07.2017.godine

-          na iznos od 71,74 €  počev od 15.08.2017.godine

-          na iznos od 71,60 €  počev od 15.09.2017.godine

-          na iznos od 78,39 € počev od 15.10.2017.godine

-          na iznos od 69,85 €  počev od 15.11.2017.godine

-          na iznos od 71,25 € počev od 15.12.2017.godine

-          na iznos od 69,30 €  počev od 15.01.2018.godine

-          na iznos od 72,26 €  počev od 15.02.2018.godine

-          na iznos od 31,53 € počev od 15.03.2018.godine

-          na iznos od 53,96 € počev od 15.04.2018.godine

-          na iznos od 68,13 € počev od 15.05.2018.godine

-          na iznos od 67,39 € počev od 15.06.2018.godine

-          na iznos od 59,62 €  počev od 15.08.2018.godine

-          na iznos od 25,92 € počev od 15.09.2018.godine

-          na iznos od 17,89 €  počev od 15.10.2018.godine

-          na iznos od 25,92 €  počev od 15.11.2018.godine

-          na iznos od 48,78 € počev od 15.12.2018.godine

-          na iznos od 22,71 € počev od 15.01.2019.godine

-          na iznos od 53,40 €  počev od 15.02.2019.godine

-          na iznos od 12,28 €  počev od 15.03.2019.godine

-          na iznos od 35,09 € počev od 15.04.2019.godine

-          na iznos od 32,18 €  počev od 15.06.2019.godine

-          na iznos od 30,84 € počev od 15.07.2019.godine

-          na iznos od 59,00 €  počev od 15.08.2019.godine

-          na iznos od 67,28 € počev od 15.09.2019.godine

-          na iznos od 47,94 €  počev od 15.10.2019.godine

-          na iznos od 65,64 €  počev od 15.11.2019.godine

-          na iznos od 47,93 €  počev od 15.12.2019.godine

-          na iznos od 68,63 €  počev od 15.01.2020.godine

-          na iznos od 66,94 € počev od 15.02.2020.godine

-          na iznos od 32,08 € počev od 15.03.2020.godine

pa do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.“

 

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva koji glasi na isplatu razlike plaće za razdoblje od 15.1.2015. do 15.10.2015. u ukupnom iznosu od 15.844,94 kn / 2.102,98 EUR i u dijelu zahtjeva koji glasi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 1.728,68 EUR / 13.024,76 kn.

 

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.725,00 kn / 228,95 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 20.1.2021. tužitelj navodi, da je rješenjem Ministarstva, PU S.-d., kao policajac raspoređen u Ispostavu granične policije T., na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, a kojim rješenjem mu je utvrđena plaća za opisane poslove. Tužitelj obavljajući opisane poslove da dolazi na posao pola sata ranije, a odlazi sa posla pola sata kasnije, a koji rad ima tretman rada u turnusima, odnosno rada dužeg od punog radnog vremena, koji rad tužitelj po osnovu rada u smjenama i u turnusima stvarno obavlja, a koji rad tužitelju nije plaćen, a što je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno odredbi čl. 44. st. 1. Stoga tužitelj traži isplatu naknade za razdoblje od 15.1.2015. do 15.2.2020. Cijena jednog sata rada da iznosi 35,00 kuna pa tužitelj s navedenog osnova od tužene zahtjeva isplatu od 750,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 45.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa pa do isplate.

 

2. U odgovoru na tužbu od 18.2.2021. tužena djelomično osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 139. u svezi odredbe čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), a kod činjenice da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen dana 28. veljače 2020., ističe se prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 28. veljače 2020. Nadalje, tužitelj da je u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na granične prijelaze za pogranični promet (GPZPP) te na međunarodne granične prijelaze (MNGP) kao i na zaštiti državne granice (grupe I, II i III). U odnosu na MNGP tužena ističe  kako u navedenom razdoblju ne postoji obveza kako ranijeg dolaska na posao tako ni kasnijeg odlaska s posla. Naime, za te prijelaze da je postojala samo obveza dolaska pola sata ranije i to za razdoblje do 14. listopada 2013. od kada se primopredaja službe vrši na samom graničnom prijelazu, zbog čega policijski službenici u smjenu dolaze točno na njezinom početku, a istu napuštaju po njezinom završetku. Isto tako, da nije postojala obveza ranijeg dolaska u službu niti kasnijeg odlaska iz službu kada je tužitelj bio raspoređen na rad u grupama II i III za zaštitu državne granice dok je u slučaju kad je tužitelj bio raspoređen na rad u grupi I za zaštitu državne granice, postojala obveza dolaska pola sata ranije zbog otpreme službe i to do 12.-og mjeseca 2015. odnosno službenog otvaranja graničnog prijelaza „C.-V.“ kada ta obveza prestaje. Što se tiče GPZPP, da nije sporno da je tužitelj imao obvezu doći na posao pola sata ranije odnosno u PGP T., sve radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilima do graničnog prijelaza na kojem je obavljao službu. Međutim, podnositelj zahtjeva da nije imao obvezu da se nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima vraća u PGP T.. Stoga, vrijeme koje isti provede u vožnji po završetku smjene od graničnog prijelaza do PGP T. bez obveze zadržavanja u policijskoj postaji, da se ne može smatrati radom za koji bi mu pripadala zatražena naknada.

 

3. Podneskom podnesenim 11.10.2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tužene na način, da je izračun za pola sata duljeg rada pomnožio sa dva pa je dobio izračun za sat vremena duljeg rada za razdoblje od 15.1.2015. do 15.2.2020.  pa je tužitelj, na ime razlike plaće, zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 28.869,70 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa tj. od 15-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

 

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dopisa tužene od 10.6.2020. i 15.6.2020., izračun tužene za pola sata dužeg rada tužitelja u utuženom razdoblju (list 9-10 spisa), pregleda sati za izradu izračuna (list 11-14 spisa), rješenja MUP-a od 28.7.2012., obračunskih lista tužitelja, pročitana je spisu ostala priložena dokumentacija, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke te je pročitan zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Splitu br. Pr-906/17 od 13.4.2018., br. Pr-21/18 od 5.11.2018. i br. Pr-22/18 od 28.11.2018. sa sadržanim iskazima svjedoka S. B., M. B., J. V., A. R., P. L. i S. U..

 

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj rješenjem MUP-a, PU S.-d. kao policajac raspoređen u Ispostavu granične policije T., na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, da je tužitelj radio u turnusima i da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja izvršila izračun bruto naknade za odrađeni rad izvan radnog vremena odrađenog u turnusu, ali samo za pola sata, a što proizlazi iz izračuna tužene (list 11-14 spisa).

 

6.1. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na naknadu za vrijeme provedeno na radu dulje za jedan sat od propisanog radnog vremena za utuženo razdoblje od 15.1.2015. do 15.2.2020. te je sporno je li potraživanje tužitelja dospjelo do 28.2.2020. zastarilo.

 

7. Prigovor zastare je djelomično osnovan. Odredbom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

 

7.1. Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:  53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP),  propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavaka 1. toga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje. Prema stavku 5. citiranog članka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

7.2. Prema odredbi čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kada prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

7.3. Stoga, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe iz čl. 186.a ZPP-a ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a u ovom slučaju taj zastoj iznosi tri mjeseca, budući među strankama nije sporno da je zahtjev podnesen 28.2.2020. i da unutar roka od tri mjeseca tužena nije prihvatila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, a što proizlazi iz dopisa tužene od 10. i 15.6.2020. i iz stanja spisa.

 

7.4. S obzirom na navedeno, a da je u konkretnom slučaju do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 20.1.2021., to bi u zastari bile sve tražbine starije od pet godina, odnosno prije 20.1.2016., a kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a koji zastoj je trajao tri mjeseca, to rok od tri mjeseca dana treba pribrojiti navedenom roku od pet godina, te su prema tome, u zastari sva potraživanja tužitelja dospjela do 20.10.2015., a to su potraživanja od 15.1.2015. do 15.10.2015. u ukupnom iznosu od  15.844,94 kn / 2.102,98 EUR pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

8. U nastavku odluke za odlučiti je o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 15.10.2015. do 15.2.2020. u bruto iznosu od 1.728,68 EUR / 13.024,76 kn (28.869,70 kn - 15.844,94 kn = 13.024,76 kn).

 

9. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog, propisanog radnog vremena treba se honorirati tužitelju pozivom na odredbe čl. 41. st. 1. i 3. i čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08., 89/12., 104/13, dalje KU/08) i čl. 35. st. 1. i 3. i čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17), a  koje odredbe propisuju da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća i da će se osnovna plaća službenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje 2 radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Za napomenuti je da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 39/01., 42/01., 22/03., 21/04., 187/04., 77/06., 142/06., 4/07., 60/08., 28/09., 79/09., 27/10., 26/11. i 129/11.) te da su tužitelju dodaci na plaću priznati rješenjem MUP RH, PU S.-d. od 10.5.2010., gdje su označeni kao "ostali dodaci".

 

10. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da je u utuženom razdoblju uglavnom radio na graničnim prijelazima za pogranični promet-GPZPP (C. i D.), da u autoophodnji-GRUPA I, II i III nije radio, a na međunarodnom graničnom prijelazu-MCGP da je radio svega nekoliko puta. Tako proizlazi i iz Pregleda sati za izradu računa koji je izradila tužena (list 11-14 spisa). Tužitelj navodi da je rad na GPZPP karakterističan po tome što si na tom prijelazu jedini policijski službenik za graničnu kontrolu pa da si samim time i voditelj smjene, a što znači da bi se na kraju smjene odvezao službenim vozilom u policijsku postaju gdje bi razdužio vozilo, radne naloge i preostalu dokumentaciju. Inače, u policijsku postaju da bi po zapovjedi načelnika dolazio u 6,30 tj. pola sata prije početka radnog vremena gdje bi se izvršila predaja smjene, zadfužilo bi se službeno vozilo, radni nalog i upoznao bi se s obavijestima. Na navedeni način tužitelj je postupao u cijelom utuženom razdoblju pa tako i onih nekoliko puta kada je radio na MCGP, a sa kojeg se također imao obvezu vratiti u policijsku postaju nakon završetka smjene, gdje bi se javio dežurnom šefu smjene i nakon toga otišao kući. Tužitelj napominje da je na GPZPP radio sve dok policijski službenici iz iduće smjene ne bi došli na prijelaz, a to da bi u pravilu bilo do 7,15-7,20, dakle, sve do tada je radio poslove svog radnog mjesta iako mu je formalno radno vrijeme završavalo u 7,00, a nakon čega bi se službenim vozilom prevezao u policijsku postaju u koju bi došao tek oko 8,00 sati.

11. Suglasnošću stranaka sud je u dokazne svrhe ovog postupka pročita iskaze svjedoka S. B., M. B., J. V., A. R., P. L. i S. U. koje su svjedoci dali u drugim postupcima koji se vode pred ovom sudom.

 

11.1. Svjedok S. B., policijski službenik za zaštitu granice, raspoređen u utuženom razdoblju u Ispostavu granične policije T., navodi da su u utuženom razdoblju na radno mjesto trebali doći pola sata ranije pa tako, ako se radi od 7,00 sati, da su bili dužni doći u policijsku postaju u T. u 6,30 sati, a nakon završetka smjene na graničnom prijelazu, da su se po zapovjedi načelnika trebali vratiti u postaju i donijeti radne naloge, pismena i bilješke sačinjene tog radnog dana. Svjedok navodi, da ukoliko rade na graničnom prijelazu za pogranični promet, da se vrate u postaju tek oko 20,30 navečer, iako je radno vrijeme bilo od 07 do 19,00 sati. Pri povratku u postaju, da su se dužni javiti šefu smjene ili dežurnoj osobi, predati knjižicu vozila s popisanim kilometrima. Kada se iz bilo kojih razloga ne bi vratili u postaju nakon obavljenog posla, da bi bili sankcionirani.

 

11.2. Svjedok  M. B., također navodi, da su prije početka radnog vremena bili dužni doći u postaju u T. pola sata ranije, u 6,30 sati (kada radno vrijeme traje od 7 do 19 sati), a gdje se nalazila dežurna osoba koja im daje zadaće. Nakon toga, da bi otišli na granične prijelaze, ovisno gdje je tko raspoređen i da nakon što bi im završila smjena na graničnom prijelazu, da su bili dužni vratiti se u Postaju granične policije T., javiti se dežurnome i predati sva izvješća od toga dana i razdužiti dokumentaciju. Za povratak sa graničnog prijelaza u Postaju granične policije T. da im je bilo potrebno od pola sata do 45 minuta.

 

11.3. Svjedok A. R. navodi, da je postojala zapovijed načelnika J. da nije dopušteno osobnim vozilom ići direktno na granični prijelaz niti se vraćati kući sa graničnog prijelaza. U protivnom, da bi trebao pisati službeno očitovanje svojim nadređenima. On da je u utuženom razdoblju uglavnom radio na graničnim prijelazima za pogranični promet: A. – P., D., C. i B. b..  Ujutro kada bi se našli u policijskoj postaji pola sata prije početka smjene, da bi im šef smjene pročitao što se sve dogodilo u proteklom razdoblju od trenutka od kada nisu bili na graničnom prijelazu – službi. Također, da bi ih rasporedio na određene prijelaze i da bi se općenito vršila otprema službenika (gledala se urednost, opremljenost policijskih službenika i dr.). Na pogranični prijelaz da je vozio jedan kombi s tim, da bi se obilazio prijelaz po prijelaz i na svakom od njih ukrcali bi se službenici kojima je završila smjena na određenom prijelazu. Dakle, primopredaja da se vršila na svakom prijelazu, jedni policijski službenici da bi ulazili, a drugi izlazili. Prijelaze nisu smjeli napuštati dok na njih ne dođu policijski službenici koji preuzimaju smjenu.

11.4. Svjedok J. V. navodi da su svi na radnom mjestu policijski službenici za zaštitu granice trebali biti pola sata prije početka radnog vremena radi otpreme službe, da je radno vrijeme u utuženom razdoblju bilo od 7,00-19,00 sati, da su organiziranim službenim prijevozom odlazili na granične prijelaze na koje su bili raspoređeni (pogranični i međunarodni) te da su svi policijski službenici nakon obavljenog posla na graničnim prijelazima, bili dužni vratiti se u postaju T., neovisno o tome jesu li bili voditelji smjene ili samo službenici. Prilikom povratka u postaju, svjedok navodi da policijski službenici predaju ključeve službenog vozila i knjižicu vozila iz koje se može vidjeti dan, sat, vrijeme polaska i povratka u policijsku postaju te prijeđena kilometraža.

 

11.5. Svjedok P. L., navodi da svi policijski službenici, neovisno radi li se o voditelju smjene ili o drugim službenicima, nakon što im završi radno vrijeme na graničnim prijelazima, bili dužni vratiti se u policijsku postaju u T., predati dokumentaciju i razdužiti vozilo (oni koji su upravljali službenim vozilom), javiti se šefu smjene i tek nakon toga, da su mogli otići kući.

 

11.6. Svjedok S. U. navodi, da policijski službenici koji su raspoređeni na rad na međunarodni granični prijelaz, od 1.10.2013. više nisu bili u obvezi dolaziti pola sata prije početka smjene u policijsku postaju već da se „otprema smjena“ vršila na graničnom prijelazu. Međutim iskaz tog svjedoka, sud ne smatra vjerodostojnim jer je u suprotnosti s iskazima svih naprijed navedenih svjedoka i sa iskazom tužitelja.

 

12. Dakle, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju u većini slučajeva radio na graničnim prijelazima za pogranični promet, a tek nekoliko puta na međunarodnom graničnom prijelazu, da je u oba slučaja u cijelom utuženom razdoblju imao obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka službenog radnog vremena koje je počinjalo u 7,00 sati dakle, da je bio u obvezi doći u postaju u 6,30 sati radi preuzimanja službe, da je imao obvezu nakon rada na graničnom prijelazu vratiti se službenim vozilom natrag u Policijsku postaju u T., da je po smjeni radio najmanje sat vremena duže od propisanog radnog vremena, a koje vrijeme mu je bilo potrebno za doći iz policijske postaje, gdje bi se izvršila predaja smjene, na granični prijelaz sa službenim vozilom i za vratiti se sa prijelaza u policijsku postaju, da je tužitelj na graničnim prijelazima za pogranični promet kao jedini policijski službenik bio ujedno i voditelj smjene pa da je imao obvezu voditi čitavu službu, dokumentaciju i radni nalog predati šefu smjene u policijskoj postaji pri povratku u T. i razdužiti vozilo, dakle radi se o faktičnom radu, koji je tužitelj obavio u okviru poslova njegovog radnog mjesta voditelja smjene.

 

13. Stoga, sud smatra, da tužitelju pripada pravo na naknadu za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena i to, za pola sata prije i za pola sata nakon obavljenog posla, sve pozivom na odredbe čl. 44. st. 1. KU/08 i čl. 38. st. 1. KU/17. Kako tužena nije imala primjedbi na matematičku ispravnost uređenog tužbenog zahtjeva (ročište od 1.12.2022.), valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu bruto iznosa od  1.728,68 EUR / 13.024,76 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 15.10.2015. do 15.2.2020. prihvatiti kao osnovan.

 

14. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedina mjesečne iznose u eurima, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

 

15. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s  odredbom članka 29. ZOO i odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Naime, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04, dalje: ZPD) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07dalje: PPD), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Dakle, u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate nije osnovan pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev kao takav odbijen.

 

16. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka.

 

16.1. Potrebno je utvrditi u kojem postotku je svaka od stranaka uspjela, a zatim će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u ovom postupku uspio za 58% (70% osnov + 46% visina = 116 : 2 = 58%), a tuženik za 42% pa kada se 42 oduzme od 58 dobije se 16% pa će se tužitelju odmjeriti naknada ukupnih troškova u tom postotku.

 

16.2. Tužitelju je prema popisanom trošku, vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 27.2.2020.-100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 3.2.2022., 4.10.2022. i 1.12.2022.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 27.2.2020.-100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 26.4.2022. i 7.7.2022.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podneska od 11.10.2022.-25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 10.781,25 kn od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknadu u postotku od 16% pa se dobije iznos od 1.725,00 kn / 228,95 EUR koliko je naloženo tuženoj da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

16.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Split, 31. siječnja 2023.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

 

 

 

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis