1            Poslovni broj: 1 Us I-541/2022-12

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-541/2022-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz S., ..., kojeg zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica S. J. K., radi obustave isplate mirovine, 31. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/01137049364, URBROJ: 341-99-05/3-22-1871 od 31. ožujka 2022. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 140-02/22-01/01137049364, URBROJ: 341-06-05/3-22-1093 od 17. veljače 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

             

1st  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 140-02/22-01/01137049364, URBROJ: 341-06-05/3-22-1093 od 17. veljače 2022. donesenim po službenoj dužnosti tužitelju je obustavljena isplata mirovine s danom 30. svibnja 2019. s obrazloženjem da je tužitelju rješenjem istog tijela od 29. rujna 2014. priznato pravo na starosnu mirovinu s danom 1. rujna 2014., a da je tužitelj kao korisnik starosne mirovine dana 31. svibnja 2019. počeo obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja.

 

2nd  Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/22-01/01137049364, URBROJ: 341-99-05/3-22-1871 od 31. ožujka 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3rd  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome, da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da se je on zaposlio ili da je počeo obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja dana 31. svibnja 2019. te pojašnjava da je on nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu ostao samo deklaratorno upisan u sudskom registru trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj kao član uprave trgovačkog društva P. d.o.o. S. i da je stoga prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje. Navodi da je on još dana 21. ožujka 2015. dostavio skupštini navedenog društva i svim nadležnim tijelima sva potrebna financijska izvješća u ime tog trgovačkog društva za 2014. kao zadnju godinu poslovanja tog društva i da je istoga dana podnio ostavku na mjesto člana uprave tog trgovačkog društva te da nakon toga više nije bio zaposlenik tog trgovačkog društva niti je više obavljao bilo kakvu funkciju  pa niti člana uprave (direktora) tog trgovačkog društva. Ukazuje još i kako ga je prvostupanjsko tijelo prije donošenja prvostupanjskog rješenja trebalo pozvati radi izjašnjenja o činjenicama koje su navodno „službenim putem“ utvrđene. Također smatra i da ga je prvostupanjsko tijelo prilikom priznanja prava na starosnu mirovinu, a najkasnije prije donošenja prvostupanjskog rješenja trebalo upozoriti na postojanje odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO), odnosno na posljedice koje nastaju za umirovljenu osobu ukoliko stekne status osigurane osobe po drugoj osnovi. Pored toga još ukazuje kako je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra po službenoj dužnosti dana 21. ožujka 2019. i to iz razloga što tri godine uzastopce nije obavljalo nikakvu poslovnu djelatnost i da stoga nije moguće da mu se dva mjeseca nakon brisanja tog trgovačkog društva utvrđuje postojanje obveze osiguranja po osnovi člana uprave brisanog trgovačkog društva. Stoga smatra da se ovdje trebaju uzeti u obzir i odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a ne isključivo odredbe ZOMO. Smatra da se radi o formalističkoj primjeni propisa te se poziva na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Slijedom navedenog, predlaže da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka čija je imena naveo u tužbi na okolnost da je on samo deklaratorno ostao upisan u sudskom registru kao izvršni direktor trgovačkog društva P. d.o.o. S. i da nije bio aktivni član uprave tog trgovačkog društva, a u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da mu se naknade troškovi ovog upravnog spora.

 

4th  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5th  U tijeku spora održana je rasprava dana 20. siječnja 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.

 

6th  Na navedenoj raspravi stranke su ustrajale kod navoda iznesenih u tijeku spora.

 

7th  Dakle, u sporu nije sporno da je tužitelj nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu ostao i dalje upisan u sudskom registru trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj kao član uprave trgovačkog društva P. d.o.o. S.

 

8th  Sporno je, je li odlučno za rješenje ove upravne stvari da li je taj upis bio samo deklaratorne naravi ili je tužitelj zaista bio aktivni član uprave navedenog trgovačkog društva.

 

9th  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

 

10th  Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi (njegovo saslušanje i saslušanje svjedoka) jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za rješenje ove upravne stvari iz razloga koji će se nastavno više obrazložiti.

 

11th  Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

12th  Čl. 99. st. 1. ZOMO propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja.

 

13th  Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 31. svibnja 2019. donesenim po službenoj dužnosti tužitelju priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje na temelju čl. 12. ZOMO s danom donošenja tog rješenja 31. svibnja 2019. jer je tužitelj bio upisan u sudski registar trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj s danom 15. studenim 1995. u svojstvu izvršnog direktora trgovačkog društva P. d.o.o. S., o čemu nije podnio propisanu prijavu na osiguranje radi čega mu je dan priznavanja svojstva osiguranika određen sukladno čl. 119. ZOMO s danom donošenja tog rješenja. Navedeno rješenje potvrđeno je presudom ovog Suda poslovni broj 2 UsI-1325/19 od 17. prosinca 2019. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj  Usž-1014/20 od 17. prosinca 2019.

 

14th  Dakle, u navedenim sporovima je pravomoćno odlučeno da je tužitelju pravilno utvrđeno svojstvo osiguranika s danom 31. svibnja 2019. Stoga se u ovom postupku više ne mogu ispitivati navodi tužitelja o njegovom svojstvu osiguranika s navedenim datumom jer je o tome pravomoćno odlučeno.

 

15th  Također je iz obrazloženja navedene presude ovog Suda poslovni broj 2 Us I-1325/19 razvidno da je tužitelj iste navode kao i u ovom sporu isticao i u tom sporu i da mu je na te navode odgovoreno na način da zbiljska poslovna (ne)aktivnost  trgovačkog društva, odnosno faktično (ne)obavljanje upravljačkih poslova, ne utječe na svojstvo osiguranika po čl. 12. ZOMO, te da je na članovima uprava da vode brigu o implikacijama svojeg statusa i da, kad to ocjene potrebnim, promijene taj status. U spomenutoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1014/20 navedeno je da je za javnopravno tijelo mjerodavno stanje upisa u sudski registar i da se stoga tužitelj ne može pozivati na to da se stvarno stanje razlikuje od stanja upisa u sudski registar, odnosno da na dan donošenja rješenja o starosnoj mirovini više nije bio član uprave trgovačkog društva jer je prije tog trenutka dao ostavku, a koja promjena nije upisana u sudski registar.

 

16th  S obzirom da je tužitelju od dana 31. svibnja 2019. utvrđeno svojstvo osiguranika na obvezno mirovinsko osiguranje kao član uprave trgovačkog društva, to mu je pravilno od toga dana obustavljena isplata starosne mirovine.

 

17th  U odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno da se izjasni u upravnom postupku o činjenicama koje su utvrđene službenim putem, navodi se da je tužitelju omogućeno da se izjasni u žalbi i u ovom sporu, ali njegovi navodi nisu doveli do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

 

18th  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

19th  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

20th  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 31. prosinca 2022.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).