Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 117/2022-5

R. H.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 117/2022-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavaka 1. i 2. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 84/21.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022. broj K-317/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 21. srpnja 2022. broj Kž-208/2022, u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 21. srpnja 2022. broj Kž-208/2022 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

II. Na temelju članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) protiv osuđenog N. N. prekida se izvršenje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022. broj K-317/2022., potvrđenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 21. srpnja 2022. broj Kž-208/2022., optuženici A. H. i N. N. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, i to optuženi A. H. zbog dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavaka 1. i 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 1. i 2., tri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 3., 4. i 5. i dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 6. i 7., a optuženi N. N. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavaka 1. i 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. Nakon što su optuženom A. H. za kaznena djela opisana pod točkama 1. i 2., na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 godine za svako, za kazneno djelo opisano pod točkom 3., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, za kaznena djela opisana pod točkama 4. i 5., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., kazne zatvora u trajanju od po 8 mjeseci za svako i za kaznena djela opisana pod točkama 6. i 7., na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci za svako, taj je optuženik uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2021. pa nadalje. Optuženi N. N. je za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke, na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. odlučeno je da su optuženi A. H. i optuženi N. N. dužni solidarno nadoknaditi štetu oštećenom poduzeću „H. s. i m.“ d.o.o. u iznosu od 83.994,00 kn. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. odlučeno je da je optuženi A. H. dužan nadoknaditi štetu oštećenim poduzećima, i to J. d.o.o. u iznosu od 99.869,50 kn, H. t. d.d. u iznosu od 31.994,00 kn, E. d.o.o. u iznosu od 10.740,00 kn, H. s. d.o.o. – D. d.o.o. u iznosu od 14.692,00 kn te oštećenom L. Š. u iznosu od 4.500,00 kn. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeno poduzeće G. upućeno je da svoj imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženom A. H. i optuženom N. N. naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.500,00 kn, a optuženom A. H. i troškove obrane po službenoj dužnosti o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem nakon pribave podataka.

 

2. Protiv ove pravomoćne presude osuđeni N. N. podnio je zahtjeve za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po branitelju, odvjetniku Z. R. te po braniteljici, odvjetnici J. S.. U zahtjevu podnesenom po branitelju, odvjetniku Z. R. naznačeno je da se isti podnosi „temeljem odredbe čl. 517. st. 1. ZKP-a u vezi s odredbom čl. 469. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP-a te odredbe čl. 469. st. 5., 2. odredbe čl. 517. st. 2. ZKP-a u vezi s tj. odredbe čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP-a", a predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske taj zahtjev prihvati i ukine "sporne ovopredmetne presude." U zahtjevu podnesenom po braniteljici, odvjetnici J. S. naznačeno je da se isti podnosi "temeljem članka 517. stavak 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP-a",  a predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je predloženo da se odgodi izvršenje pravomoćne presude. Budući da se ovi zahtjevi sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, razmotreni su kao jedinstveni zahtjev osuđenog N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

3. Zahtjevi osuđenog N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude su sa spisom, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Ono je u odgovoru na zahtjev osuđenog N. N. podnesenom po branitelju, odvjetniku Z. R. predložilo da se isti odbije kao neosnovan, dok je u odgovoru na zahtjev osuđenog N. N. po braniteljici, odvjetnici J. S. predložilo da se isti odbaci kao nepravovremen. Oba ova odgovora dostavljena su osuđenom N. N. i njegovim braniteljima, odvjetniku Z. R. i odvjetnici J. S..

 

4. Zahtjev je osnovan.

 

5. Uvodno treba istaknuti da je zahtjev osuđenog N. N. podnesen po braniteljici, odvjetnici J. S., protivno tvrdnjama iz odgovora državnog odvjetnika, pravovremen jer je podnesen u roku propisanom odredbom članka 518. stavka 1. ZKP/08. Naime, drugostupanjsku je presudu osuđeni N. N. primio 2. kolovoza 2022., a njegova braniteljica, odvjetnica J. S. 1. rujna 2022. (dostavnice na listu 345 spisa). Prema Obavijesti o primitku elektroničkog podneska Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na listu 374 spisa potvrđeno je da je odvjetnica J. S. 3. listopada 2022. u 16:04:30 sati u svojstvu "Odvjetnik" sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronski putem predala pošiljku i to zahtjev osuđenog N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Taj se trenutak, u skladu s odredbom članka 79. stavka 3. ZKP/08., smatra trenutkom njegova zaprimanja na tom sudu. Imajući na umu navedeno, kao i odredbu članka 518. stavka 1. ZKP/08. u vezi s odredbom članka 90. stavci 5. i 6. ZKP/08., proizlazi da je posljednji dan roka za podnošenje konkretnog zahtjeva bio 3. listopada 2022. (ponedjeljak), a to znači da je taj zahtjev pravovremen, odnosno da je podnesen u roku propisanom odredbom članka 518. stavka 1. ZKP/08.

 

6. Podnositelj zahtjeva ističe da je u žalbi protiv prvostupanjske presude isticao da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja ujedno predstavlja i povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., odnosno povredu prava na pravično suđenje, no da je drugostupanjski sud te njegove žalbene prigovore otklonio samo paušalno, odnosno arbitrarno, podvodeći ih pod žalbene prigovore o odlučnim činjenicama.

 

6.1. Odlučujući o žalbi tada optuženog N. N. protiv prvostupanjske presude, a u dijelu koji se odnosi na u toj žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. ZKP/08. (točka 13. drugostupanjske presude), drugostupanjski je sud zaključio da žalitelj "tu žalbenu osnovu ne obrazlaže niti konkretizira, već samo paušalno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio" da je on bio supočinitelj kaznenog djela teške krađe zajedno s optuženim A. H.. Drugostupanjski sud je zaključio da je riječ o činjeničnim pitanjima o kojima se potom i očitovao u nastavku obrazloženja svoje presude u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao i u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pri čemu nije našao ni da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (točka 22. drugostupanjske presude). Prema tome, drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode tada optuženog N. N. istaknute protiv prvostupanjske presude u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

7. Podnositelj zahtjeva nadalje navodi da je neprimjeren pristup sudova prema njemu vidljiv u činjenici da mu je prilikom izbora kazne otegotnom okolnošću cijenjena dosadašnja kažnjavanost (uvjetnom kaznom zatvora), kao i u činjenici da je osuđeni A. H. za počinjenje sedam kaznenih djela i štetu od ukupno 285.987,49 kuna osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i deset mjeseci, dok je on za jedno kazneno djelo i štetu od 121.992,00 kuna osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci pa da je to nejednak kriterij.

 

7.1. Istaknutim navodima zahtjeva zapravo se osporava pravilnost ocjene okolnosti odlučnih za izbor vrste i mjere kazne. Međutim, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može se preispitivati pravilnost i potpunost vrednovanja okolnosti koje su od utjecaja za vrstu i mjeru kazne. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda zakona izrijekom propisanih odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08., no ne i zbog odluke o kazni, osim ako je riječ o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. kada sud kod odlučivanja o kazni prekorači ovlast koju ima po zakonu. No, kako je podnositelj zahtjeva osuđen na kaznu koja je u zakonom predviđenim okvirima, očito je da sudovi nisu prekoračili ovlasti u odnosu na odluku o kazni.

 

8. Osuđeni N. N. je, međutim, u pravu kada u zahtjevu podnesenom po braniteljici, odvjetnici J. S. upire na to da je u žalbenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka koja je mogla utjecati na presudu u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08. On, naime, ističe da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP/08. na način što je u obrazloženju svoje presude propustio dati ocjenu relevantnih navoda žalbe protiv prvostupanjske presude, a u odnosu na neke žalbene razloge naveo je sasvim druga činjenična utvrđenja i tako utvrđeno činjenično stanje podveo pod iste zaključke kao i prvostupanjski sud. Konkretizirajući navedeno, navodi da je drugostupanjski sud u točki 15. obrazloženja svoje presude naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji supočiniteljstvo optuženog A. H. i optuženog N. N. u odnosu na počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., međutim, da je potom u pogledu tog supočiniteljstva dao u potpunosti drukčije činjenična utvrđenja, zaključak i obrazloženje od prvostupanjskog suda u točkama 14. i 15. obrazloženja prvostupanjske odluke. Naime, prema zaključku prvostupanjskog suda „obojica su od samog početka bila u dogovoru oko svih okolnosti teške krađe i potom prodaje ukradenih bicikala“, dok je zaključak drugostupanjskog suda da se optuženi N. N. „… pridružio radnji počinjenja I optuženika H., te u smislu čl. 36. st. 2. KZ/11 u bitnoj mjeri doprinio počinjenju kaznenog djela.“ Podnositelj zahtjeva smatra da drugostupanjski sud u biti ne prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, nego da iz utvrđenog činjeničnog stanja izvodi sasvim drugačije zaključke. Osvrčući se na obrazloženje drugostupanjske presude iz točke 16., podnositelj zahtjeva ističe i to da drugostupanjski sud na potpuno drugačiji način od prvostupanjskog suda utvrđuje odlučnu činjenicu postojanja zajedničke odluke kao bitnog obilježja supočiniteljstva navodeći „U trenutku kada se II optuženik N. pridružuje I optuženiku H. u odvoženju bicikala stvorena je zajednička odluka.“

 

8.1. Razmatrajući prethodno iznesene navode zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i pri tome imajući na umu obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu bitnih elemenata supočiniteljstva u konkretnom slučaju (točke 14. i 15. obrazloženja prvostupanjske presude), kao i obrazloženje presude drugostupanjskoga suda u odnosu na žalbene navode tada optuženog N. N. kojima je osporavao prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (točke 15. i 16. obrazloženja drugostupanjske presude), proizlazi da je drugostupanjski sud tek deklarativno naveo da je „prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji supočiniteljstvo“ (prva rečenica u točki 15. obrazloženja drugostupanjske presude). Međutim, iz razloga koje je drugostupanjski sud potom iznio proizlazi da u biti nije odgovorio na žalbene tvrdnje tada optuženog N. N. kojima se osporavala pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu postojanja supočiniteljstva, nego je iznio svoje zaključke o odlučnim činjenicama iz kojih proizlazi potpuno drukčije činjenično utvrđenje od onog na kojemu je utemeljena prvostupanjska presuda.

 

8.2. Budući da je na opisani način drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja je mogla utjecati na presudu, zahtjev osuđenog N. N. utemeljen na osnovi iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08. trebalo je prihvatiti i drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovnu odluku.

 

8.3. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će savjesno i pažljivo ocijeniti navode žalbe ovdje osuđenog N. N. protiv prvostupanjske presude koji se odnose na osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi. U obrazloženju svoje odluke potom će iznijeti jasne i valjane razloge o njihovoj osnovanosti ili neosnovanosti imajući na umu primjedbe koje su prethodno iznesene u pogledu obrazlaganja prihvaćanja zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na činjenična utvrđenja kako su ona iznesena u ovdje pobijanoj drugostupanjskoj presudi. Pri tome će osobitu pozornost posvetiti obrazlaganju onih žalbenih tvrdnji koje se odnose na trenutak donošenja zajedničke odluke kao bitnog elementa supočiniteljstva u odnosu na kazneno djelo iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisano u točki 1) izreke prvostupanjske presude. Naime, upravo o pravilnom utvrđenju te odlučne činjenice ovisi je li u konkretnom slučaju uopće ostvareno supočiniteljstvo N. N. i A. H. u počinjenju tog kaznenog djela, a posljedično tome i je li pravilno primijenjen kazneni zakon.

 

9. Kako je, dakle, za pravilnu primjenu kaznenog zakona prije svega potrebno pravilno utvrditi sve činjenice koje su odlučne za pravilno utvrđenje svih elemenata kaznenog djela, nisu razmatrani navodi zahtjeva osuđenog N. N. kojima se upire na povredu kaznenog zakona.

 

10. Budući da se osuđeni N. N. prema podacima u spisu (dopis Ministarstva, Uprave, Centra  u Z. od 3. studenog 2022. – list 382 spisa) nalazi na izdržavanju kazne koja je predmetom ovdje ukinute pravomoćne presude, trebalo je, sukladno članku 518. stavku 5. ZKP/08., prekinuti izvršenje pravomoćne presude (točka II. izreke ove odluke).

 

11. Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08. i člankom 518. stavkom 5. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu