- 1 -              III Kr 9/2023-3

Broj: III Kr 9/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. G. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2022. broj Kv-Us-3/2021-5 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. broj Kž-Us-1/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2022. broj Kv-Us-3/2021-5 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. broj Kž-Us-1/2022-8, u postupku tzv. neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19), preinačena je u odluci o kazni presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. travnja 2014. broj K-Us-7/2012., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenog 2014. broj Kž-Us-4/2014-6 te potom u odnosu na točku 1. izreke ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj U-III-780/2015., na način da je osuđeniku M. G. izrečena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine, u koju je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 4. svibnja 2011. do 12. srpnja 2011.

2. Osuđenik M. G. je pravovremeno po braniteljici V. D. L., odvjetnici iz O. U. D. L. sa sjedištem u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene člankom 469. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19. i 80/22. – dalje ZKP/08), povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 2. ZKP/08, povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi a što je moglo utjecati na presudu, a sve sukladno čl. 517. ZKP/08.“. U zahtjevu se predlaže „Da VSRH uvaži navode ovog zahtjeva te da: I ukine presudu OKSZ broj „ Kv-Us-3/21-5 od 25. veljače 2022. te ŽSZ broj 11 Kž-Us-1/2022-8 od 20 rujna 2022. te vrati prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje. II prihvati prijedlog podnositelja i privremeno do donošenja odluke o zahtjevu odgodi nastup na izdržavanje kazne.“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19. i 80/22.;  dalje: ZKP/08-22).

4. Zahtjev osuđenika M. G. nije osnovan.

5. Nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinili povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika jer da je u trenutku donošenja, kako prvostupanjske presude, tako i drugostupanjske presude, nastupila zastara svake od pojedinačnih kazni na koju je osuđenik osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. travnja 2014. broj K-Us-7/12, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenog 2014. broj Kž-Us-4/14-6 pa da te kazne ne mogu biti izvršene.

5.1. Naime, u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2013. broj Su-IVk-3/2013-25, pojedinačne kazne utvrđene u izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora gube svoju samostalnost pa se zastara izvršenja tako izrečene kazne računa od trenutka pravomoćnosti presude kojim je izrečena jedinstvena kazna. Tim je pravnim shvaćanjem djelomično izmijenjeno pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda od 6. prosinca 1989. na koje se osuđenik poziva u svom zahtjevu. Doduše, pravno shvaćanje iz 2013. se odnosi na presude donesene u postupku tzv. neprave obnove u kojima su pojedinačne kazne zapravo kazne iz pravomoćnih presuda koje, prema pravnom shvaćanju, objedinjenjem gube svoju samostalnost i zastara se računa od donošenje objedinjavajuće presude. No, ako takve kazne iz objedinjenih presuda gube svoju samostalnost, onda tim prije samostalnost gube i pojedinačno utvrđene kazne zatvora iz jedinstvene kazne u odnosu na koje zastara izvršenja nikada niti nije tekla, nego je tekla od donošenja pravomoćne presude samo u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora.

5.2. Budući da u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, u skladu s odredbama članka 83. stavka 1. alineje 5. KZ/11., zastara izvršenja nije nastupila do njezinog preinačenja, to u pobijanoj pravomoćnoj presudi nije počinjena povreda iz članka 469. točke 3. ZKP/08-19 na koju osuđenik upire u svom zahtjevu.

6. Pogrešno osuđenik u zahtjevu smatra i da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19 jer da su teško povrijedili osuđenikovo pravo na pravično suđenje u vidu povrede prava na obrazloženu odluku, čime upire na povredu navedenu u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08-19.

6.1. Naime, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom Odlukom od 21. travnja 2016. broj U-III-780/2015. ukinuo u odnosu na osuđenika jednu točku iz pravomoćne presude, nesporno je da je u odnosu na preostale točke presuda ostala pravomoćna, samo što jedinstvena kazna zatvora u jednom dijelu (koja je utvrđena za ukinuto kazneno djelo) ne može biti izvršena. Upravo zbog toga je i donesena pobijana pravomoćna presuda, kojom je u skladu s člankom 498. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08-19, preinačena izrečena jedinstvena kazna na način da je izrečena nova jedinstvena kazna. Pritom je navedenom zakonskom odredbom propisano da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka u situaciji kada se pravomoćna presuda kojoj je za više kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga. Slijedom toga, nije bilo potrebno obrazlagati da se u konkretnoj situaciji radilo o pravomoćnoj presudi. Stoga ovaj navod nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

6.2. Jednaka je situacija i s upiranjem na pravomoćno rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je obustavljeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. travnja 2014. broj K-Us-7/12, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenog 2014. broj Kž-Us-4/14-6 te potom u odnosu na točku 1. izreke ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj U-III-780/2015., pri čemu nije jasno na koji bi način u toj situaciji došlo do povrede načela ne bis in idem, na koje se načelo upire u podnesenom zahtjevu. Naime, s obzirom na to da se pravomoćna presuda u jednom dijelu nije mogla izvršiti, Županijski sud u Zagrebu obustavio je njezino izvršenje te je pobijana pravomoćna presuda sada dostavljena sucu izvršenja radi upućivanja osuđenika na izvršenje nove pravomoćno mu izrečene jedinstvene kazne zatvora. Budući da navedeno nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost pobijane presude, nije ni od kakvog utjecaja ni okolnost da navedeno nije obrazloženo u toj presudi.

6.3. U odnosu na zastaru izvršenja pojedinačno utvrđenih kazni prije donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude, očitovali su se, kako prvostupanjski sud (odlomak 6.3.), tako i drugostupanjski sud (odlomak 7.3.) pa ni u tom dijelu osuđenik nije u pravu jer je navedena okolnost obrazložena.

6.4. Jednako je tako Općinski kazneni sud u Zagrebu prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude od 25. veljače 2022. broj Kv-Us-3/2021-5 naveo razloge zbog izostanka kojih je u dva navrata ukinuta prvostupanjska presuda od strane drugostupanjskog suda pa ni u tim dijelu nije počinjena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19.

7. Osuđenik u zahtjevu smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu prava osuđenika na obranu na raspravi, a da je bilo od utjecaja na presudu, jer da je pobijanu presudu donio na sjednici vijeća o kojoj nisu bile obaviještene stranke pa da je time također počinio povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19. Pritom upire na odredbu članka 498. stavka 6. ZKP/08-19, u skladu s kojom novu presudu ili rješenje iz stavka 5. članka 498. ZKP/08-19 sud donosi u sjednici vijeća na prijedlog državnog odvjetnika, ako je postupak vođen na njegov zahtjev ili na zahtjev osuđenika, a nakon ispitivanja protivne stranke.

7.1. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu jer se presude u postupku tzv. neprave obnove mogu donijeti na sjednici vijeća o kojoj nisu obaviještene stranke pod pretpostavkom da je protivna strana prethodno upoznata sa sadržajem zahtjeva za obnovu postupka. Budući da je iz stanja spisa predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-Us-3/2021. vidljivo da je zahtjev Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za obnovu kaznenog postupka po članku 498. stavku 1. točki 3. ZKP/08-19 dostavljen osuđeniku na znanje, a u skladu s navodima u podnesenom zahtjevu, sa sadržajem navedenog zahtjeva upoznata je i osuđenikova braniteljica. Stoga osuđeniku postupanjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zbog nepozivanja osuđenika i njegove braniteljice na sjednicu vijeća na kojoj je donesena pobijana prvostupanjska presuda nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Pritom na ovo utvrđenje nisu ni od kakvog utjecaja navodi iz zahtjeva koji se odnose na povredu članka 51. stavka 1. KZ/11. jer se u konkretnoj situaciji radi o izricanju nove jedinstvene kazne zatvora u postupku tzv. neprave obnove, u kojem se postupku ne utvrđuju nove okolnosti vezane za počiniteljevu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, nego se na temelju ranije utvrđenih okolnosti izriče nova jedinstvena kazna zatvora, vodeći računa konkretno i o broju kaznenih djela za koja je osuđeniku u novoj presudi izrečena kazna zatvora, što su i prvostupanjski i drugostupanjski sud učinili i valjano obrazložili u svojim presudama.

8. Slijedom svega navedenog, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-22, odlučiti kao u izreci. S obzirom na takvu odluku, nije bilo osnova za odgodu izvršenja pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08-22, što je također predloženo u zahtjevu.

Zagreb, 31. siječnja 2023.