1

Poslovni broj 15 Gž-4676/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 15 Gž-4676/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja L. M. iz V., …, OIB: … i 2. tužiteljice N. M. iz V., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv tuženika R. L., eGen B. 2, …, R. A., koju zastupaju punomoćnici K. H., T. Z. i K. B. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u V., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-49/2022-4 od 7. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba 1. tužitelja L. M. i 2. tužiteljice N. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-49/2022-4 od 7. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 112.537,50 kuna / 14.936,30 Eur[1].

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. odbio tužbeni zahtjev pod 1., 2. i 3. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetan ugovor između tuženika kao vjerovnika, tužitelja ad/ 1 i ad/2 kao dužnika, i to baš Ugovor o davanju kredita - broj računa 10.477.578 od 13. svibnja 201 1.g, ovjeren kod Javnog bilježnika Z. R. - K. pod poslovnim brojem OV- 5612/1 1 od 14.06.2011. godine, kao što su ništetne odredbe gdje se s navodi da je založni dužnik (tužitelj ad/2), radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku, suglasan da se na njegovoj nekretnini zasnuje založno pravo uknjižbom prava zaloga, i to na nekretnini upisanoj z.k.ul. 2351, kao V., označene kao:

- kat. čest. br. 97/7, zgr. poslovno stambena zgrada, površine 122 m2,

1.                Etaža: 230/426, poslovni prostor oznake PP (na kč. br. zgr. 97/7) ukupne površine 230,15 m2, kojeg sačinjava: podrum kao skladišni prostor, površine 84,33 m2 , prizemlje kao dio poslovnog prostora, WC, predprostor i tri WC površine 83,29 m2, dio prvog kata kao djela poslovnog prostora, površine 62,53m2, u elaboratu etažiranja označen kao samostalna uporabna cjelina broj 1,

2.                Etaža: 16/426 garsonijera oznake G (na kč. br. zgr. 97/7), površine 15,79m2 koju sačinjava dio prvog kata kao kuhinja, dnevni boravak i kupaonica površine 15,79m2, u elaboratu etažiranja označenog kao samostalna uporabna cjelina br. 2,

3.                Etaža: 180/426 trosobni stan oznake S (na č. zgr. 97/7) ukupne površine 179,98 m2 koji se nalazi na drugom katu a sastoji se od kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, 3 sobe, ostave, kupaonice i hodnika, ulaznog prostora, ukupne površine 84,07m2, potkrovlje kao ostava, površine 95,91 m2 u elaboratu etažiranja označenog kao samostalna uporabna cjelina br. 3.“

„2.Nalaže se uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog prava, kako je to bilo prije upisa zaloga, te se određuje brisanje hipoteke upisane u korist tuženog R. L. eGen, B. 2, …, R. A., OIB … za iznos od 90.000,00 EUR glavnice s pripadajućim redovnim i zateznim kamatama, a sve to upisano u predmetu zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću u predmetu Z-164/2011 i to sve na nekretninama tužiteljice upisanim u zk. ul. br. 2351 , kao V., označene kao:

- kat. čest. br. 97/7, zgr. poslovno stambena zgrada, površine 122 m2,

1.                 Etaža: 230/426, poslovni prostor oznake PP (na kč. br. zgr 97/7) ukupne površine 230,15 m2, kojeg sačinjava: podrum kao skladišni prostor, površine 84,33 m2, prizemlje kao dio poslovnog prostora, WC, predprostor i tri WC površine 83,29 m2, dio prvog kata kao djela poslovnog prostora, površine 62,53 m2, u elaboratu etažiranja označen kao samostalna uporabna cjelina broj 1,

2.                 Etaža: 16/426 garsonijera oznake G (na kč. br. zgr. 97/7), površine 15,79m2 koju sačinjava dio prvog kata kao kuhinja, dnevni boravak i kupaonica površine 15,79m2, u elaboratu etažiranja označenog kao samostalna uporabna cjelina br. 2,

3.                 Etaža: 180/426 trosobni stan oznake S ( na č. zgr. 97/7) ukupne površine 179,98 m2 koji se nalazi na drugom katu a sastoji se od kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, 3 sobe, ostave, kupaonice i hodnika, ulaznog prostora, ukupne površine 84,07m2, potkrovlje kao ostava, površine 95,91 m2 u elaboratu etažiranja označenog kao samostalna uporabna cjelina br. 3.“

„3.Nalaže se tužiteljima da plate tuženiku preostali iznos glavnice 68.500 Eura kojeg su primili temeljem nedopuštenog pravnog posla (toč. 1.), s pripadajućom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate.”

 

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 112.537,50 kuna u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 79.382,11 kuna tuženikov zahtjev za naknadnu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 112.537,50 kuna / 14.936,30 Eur žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 Eur i pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 Eur.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu 9.375,00 kuna / 9.375,00 Eur.

 

4. Žalba 1. i 2. tužitelja je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o davanju kredita broj računa 10.477.578 od 13. svibnja 2011. sa Ispravom o zasnivanju založnog prava od 18. svibnja 2011. ovjerene kod Javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz Varaždina pod brojem OV-5612/11 od 3. ožujka 2009. sklopljenih između 1. i 2. tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita te zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišno-knjižnog prava kakvo je bilo prije upisa zaloga i brisanje hipoteke upisane u korist tuženika.

 

6. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 96/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja.

 

8. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

 

- da je između L. M. i N. M. kao primatelja kredita i tuženika kao davatelja kredita 13. svibnja 2011. u R. H. sklopljen ugovor o davanju kredita broj računa 10.477.578 na iznos od 90.000,00 Eur, sa Ispravom o zasnivanju založnog prava od 18. svibnja 2011. koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. pod brojem OV-5612/11 od 3. ožujka 2009., iz koje proizlazi da je na temelju predmetnog Ugovora o davanju kreditu založni dužnik Nada Majić dozvolila da se radi osiguranja potraživanja banke od 90.000,00 Eur na njenoj nekretnini u V. upiše pravo zaloga (hipoteka),

-  da tuženik kao kreditna institucija nije imao ovlaštenje Hrvatska narodna banka za rad u R. H..

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da neovisno što tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga da se ne radi o ništetnom pravnom poslu, jer to tako ne bi proizlazilo po odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) budući da sklapanje ugovora nije bilo dopušteno samo jednoj strani, te je ugovor od strane tuženika kao davatelja kredita u cijelosti ispunjen.

 

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno otklonio primjenu Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17., dalje: Zakon o ništetnosti) utvrđujući da je ugovor zaključen u Republici Hrvatskoj  te pozivom na odluku Suda Europske unije u Luksemburgu u predmetu broj C-630/17, a povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: UFEU).

 

11. Sud Europske Unije  u predmetu C-630/17 M. protiv R. S.. S.-J.-W. eGen od 14. veljače 2019. donio je tzv. inerpretativnu odluku po prethodnom pitanju postavljenu od strane Općinskog suda u Rijeci te je istom odlučivao o usklađenosti Zakona o ništetnosti sa člankom 56. Ugovora o funkcioniranju EU te je utvrdio da predmetni Zakon nije u skladu sa pravnom stečevinom Europske Unije. Takve odluke Europskog suda pravno su obvezujuće ne samo za sud pred kojim se vodi postupak u kojem je postavljeno prethodno pitanje već i za sve kako nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda ali i na sve ostale nacionalne sudove država članice, čime postaju dio zakonodavstva Europske unije. Kako je Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji R. H. preuzela u svoj pravni poredak i Ugovor o funkcioniranju Europske Unije (UFEU) čije odredbe zabranjuju ograničavanje slobode pružanja usluga unutar Unije a čije su odredbe iznad nacionalnog zakonodavstva.

 

12. Odredbom članka 3. stavka 1. već navedenog Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima propisano je da su ugovori s međunarodnim obilježjem sklopljeni u R. H. između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni dok je člankom 4. ovog Zakona određeno kako je i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan. No, presudom Suda Europske unije od 14. veljače 2019., u predmetu C-630/17, a na koju se poziva i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, presuđeno je kako je Zakon o ništetnosti protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

 

13. Naime, u toj odluci presuđeno je da članak 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

 

14. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

 

15. Upravo akceptirajući označenu presudu Suda Europske unije donesenu u predmetu C-630/17, Vrhovni je sud R. H. u odluci od 9. listopada 2019., broj Rev 1564/2018, pored ostalog naveo kako se ne može više govoriti o tome da bi predmetni ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u R. H. s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.

 

16. Za navesti je i to kako je potom Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovnog broja U-I-3678/2017 i dr. 3. studenog 2019. donio odluku kako se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te kako se ukida Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u R. H. s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17.).

 

17. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se ne može više govoriti o tome da bi ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što bi bio sklopljen u R. H. s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.

 

18. Prvostupanjski sud je u odnosu na prigovor ništetnosti javnobilježničkog akta pravilno utvrdio da je sporno očitovanje u odnosu na tužitelje sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta. Očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom članku 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., dalje: ZJB), u vezi sa člankom 54. ZJB.

 

19. Naime, odredbom članka 59. stavka 1. ZJB je propisano da ako nisu u pitanju poslovi iz članka 53. ZJB (a izvjesno je da nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Upravo u daljnjem izmijenjenom tekstu navedene odredbe izričito je propisano da je "… za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik (u ovom slučaju tužitelji)", a što su oni i učinili.

 

20. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da potvrđena isprava kada ispunjava pretpostavke iz odredbe članka 54. ZJB ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, time da pod pretpostavkama iz članka 59. stavka 4. ZJB potvrda će se izvršiti sastavljanjem posebnog javnobilježničkog akta. Radi navedenog javnobilježnički akt nije ništetan  jer je sastavljen suglasno ZJB.

 

21. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

22. Odluka o parničnom trošku iz točke 2. izreke pobijane presude donesena je sukladno sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

23. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu tužitelji  to je valjalo žalbu 1. i 2. tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža