1

Poslovni broj: UsI-984/22-10

 

                     

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. D. T. iz Z., OIB: …, 2. B. Š. iz Z., OIB: …, 3. Z. T. iz Z., OIB: …i 4. K. T. iz Z., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica M.M.B, odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, OIB: …, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Ž. državnog odvjetništva u Z., OIB: …, Z., i 2. G. Z., OIB: …, Z., , radi naknade oduzete imovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/291, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 22. veljače 2022. i zaključka G. Z., G. ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu G., S. za upravno-pravne poslove, O. za naknade i izvlaštenja, P. područni odsjek (D.), KLASA: UP/I-942-01/09-04/9, URBROJ: 251-14-11-6/04-19-38 od 20. svibnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/19-01/291, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 22. veljače 2022. odbijena je žalba D. T., B. Š., Z. T. i V. T. izjavljena protiv zaključka G. Z., G. ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu G., S. za upravno-pravne poslove, O. za naknade i izvlaštenja, P. područni odsjek (D.), KLASA: UP/I-942-01/09-04/9, URBROJ: 251-14-11-6/04-19-38 od 20. svibnja 2019., kojim je odbačen zahtjev za naknadu oduzete imovine i to nekretnina označenih kao kč.br. 2742, 2743, 2464 i 504 k.o. D. (točka I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. izreke).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navode da se tuženik uopće nije osvrnuo na argumentaciju tužitelja iz žalbe iz koje proizlazi da se ne radi o podnošenju zahtjeva izvan zakonskog roka, već o pojašnjenju zahtjeva koji su pravovremeno podnijele pravno neuke osobe (laici), a tako je i definirano podneskom tužitelja od 28. rujna 2011. predanom u upravnom postupku. Smatraju da tijela su povrijedila odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Naglašavaju da su u vrijeme oduzimanja 1964. godine k.č. 2741, 2742 i 2743, sve k.o. D., sve odgovarale jednoj zemljišnoknjižnoj čestici – zk.č. br. 3565/3 k. o. R.. S obzirom na tu činjenicu da su sve tri katastarske čestice u vrijeme oduzimanja odgovarale jednoj zemljišnoknjižnoj čestici, a i zbog činjenice da je od deposedacije do podnošenja zahtjeva prošlo 30 godina, tužitelji koji su zahtjev podnijeli sami, kao pravni laici, u zabludi su u zahtjevu za povrat naveli samo k.č. br. 2741 k.o. D., misleći da zapravo podnose zahtjev za cijelu raniju zemljišnoknjižnu česticu 3565/3 k.o. R., pov. 821 čhv. Ističu da je za tužitelje kao pravne laike situacija bila jasna - oduzeta je cijela parcela, svakome od braće njegov dio kako su se realno i po katastru podijelili, te su upravo zato i sva trojica odnosno pravni sljednici trojice braće i podnijeli zahtjev, a da bi u suprotnom zahtjev podnio samo ovlaštenik k.č. br. 2741 k.o. D. - V. T. (kao nasljednik pok. T. J. (Đ.)). Navode da su iz tih razloga tijekom postupka precizirali svoj zahtjev na način da traže povrat u vlasništvo nekretnine oduzete navedenim rješenjima o deposedaciji i to: k.č. br. 2741 k.o. D. pov. 1038 m2, koja po staroj izmjeri odgovara zk.č. br. 3565/3 k.o. R., k.č. br. 2742 k.o. D., pov. 1020 m2, koja po staroj izmjeri odgovara zk.č. br. 3565/5 k.o. R. i k.č. br. 2743 k.o. D., pov. 1019 m2, koja po staroj izmjeri odgovara zk.č. br. 3565/6 k.o. R.. Predlaže poništiti osporavano rješenje i zaključak prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja i predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja na zakonu osnovani. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se protivi tužbu i priklanja navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te 31. siječnja 2023. održao javnu i usmeni raspravu. Na raspravi je opunomoćenica tužitelj ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknula da upravna tijela nisu samo povrijedila članak 7. ZUP-a (načelo materijalne istine), već i načelo iz članak 8. ZUP-a – načelo saslušanje stranke i načelo iz članka 14 ZUP-a – načelo pomoći neukoj stranci. Navela je da je tek uslijed deposedacije čestica zkčbr. 3565/3 k.o. R. cijepana na tri čestice, da su podnositelji zahtjeva bili u zabludi misleći da podnose zahtjev za cijelu tu osnovnu česticu pa su zato i podnijela zahtjev sva trojica braće odnosno njihovi pravni sljednici a ne samo V. T. kao nasljednik pok. J. (Đ.) T.. Smatra da upravna tijela postoje da rješavaju zahtjeve građana odnosno realiziraju njihova prava a ne da ih onemogućavaju u ostvarivanju tih prava pa da su upravna tijela trebala saznati odnosno shvatiti pravu volju podnositelja zahtjeva koji su bili u zabludi kad su podnosili zahtjev misleći da kčbr. 2741 k.o. D. odgovara osnovnoj zkčbr. 3565/3 ko R. po staroj izmjeri. Ponavlja da to proizlazi iz činjenice da svu sva trojica braće odnosno njihovi nasljednici podnosili zahtjev a ne samo V. T.. S obzirom da to upravna tijela nisu učinili podnositelji zahtjeva bili su prisiljeni angažirati odvjetnika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da su prednici tužitelja podnijeli 30. lipnja 1997. zahtjev za naknadu oduzete imovine za građevinsko zemljište k.č.br. 2463, površine 4946 m2 i k.č.br. 2741, površine 1038 m2, obje k.o. D.;

- da su podneskom od 3. listopada 2011. D. T., B. Š., Z. T. i V. T., proširili svoj zahtjev i na nekretnine označene kao kč.br. 2742, 2743, 2464 i 504 k.o. D..

              9. Na temelju tih činjenica prvostupanjsko tijelo je zahtjev odbacilo pozivom na članak 65. stavak 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi) jer je podnesen istekom roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi, a drugostupanjsko tijelo je žalbu imajući na umu stajalište izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz 4/2013-6 od 9. lipnja 2020.

10. Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine iz članak 65. stavak 3. Zakona o naknadi je prekluzivni rok. Kako se zahtjev za naknadu može podnijeti samo unutar prekluzivnog roka, javnopravno tijelo treba utvrditi je li prošireni zahtjev koji se odnosi na nove nekretnine, koje nisu bila predmet prvobitno podnesenog zahtjeva, istaknut prije ili poslije isteka prekluzivnog roka. Pravodobnost proširenog zahtjeva prosuđuje se prema trenutku isticanja proširenog zahtjeva, a ne prema trenutku isticanja prvobitnog zahtjeva. Nakon proteka prekluzivnog roka nije moguće proširenje zahtjeva na način da se zahtjev odnosi na nove nekretnine, koje nisu bile predmet pravodobno podnesenog zahtjeva, već je takav zahtjev zapravo novi zahtjev podnesen nakon proteka prekluzivnog roka (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj U-zpz-4/2013-6 od 9. lipnja 2020.).

11. U konkretnom slučaju nekretnine označene kao kč.br. 2742, 2743, 2464 i 504 k.o. D. nisu bile sadržane u zahtjevu koji je podnesen 30. lipnja 1997., već je zahtjev za naknadu za njih podnesen 3. listopada 2011., očito nakon proteka prekluzivnog roka (1. srpnja 1997.), zbog čega je takav zahtjev osnovano odbačen.

12. Ovaj Sud ne nalazi da je u upravnom postupku na štetu tužitelja povrijeđeno načelo materijalne istine iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96., dalje ZUP) jer je točno utvrđen sadržaj podnesenog zahtjeva i okolnost da su sporne nekretnine obuhvaćane tek zahtjevom iz 2011. godine. Upravna tijela nisu povrijedila niti načelo pomoći neukoj osobi iz članka 14. ZUP-a jer se ne može očekivati od tijela da upozorava podnositelje da nisu obuhvatili sve oduzete nekretnine jer to implicira da tijelo u trenutku podnošenja zahtjeva treba znati zna koje su sve nekretnine oduzete podnositeljima zahtjeva, a što je neutemljeno. Pritom Sud primjećuje da je zahtjev tužitelja podnesen na pisanom obrascu prvostupanjskog tijela koji sadrži i upute za sastavljanje zahtjeva. Potpuno su neosnovane tvrdnje da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke iz članka 8. ZUP-a jer je tužiteljima u upravnom postupku omogućeno izjašnjavanje.

13. Ovaj Sud je ocijenio neosnovanim prigovore koje su tužitelji iznijeli u žalbi protiv zaključka, a sada ih ponavljaju u upravnom sporu, s obzirom da njima tužitelji zahtijevaju da se zanemari sadržaj pisanog zahtjeva podnesenog u zakonskom roku i uzme u obzir koje su nekretnine prednici tužitelja zapravo mislili obuhvatiti svojim zahtjevom za naknadu oduzete imovine, ali ih nisu naveli u predmetnom zahtjevu.

14. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

16. Tužitelji su izgubili spor u cijelosti pa nemaju pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 31. siječnja 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.