- 1 -              Rev 1041/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1041/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, protiv ovršenika T. S. d.o.o., G. H., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-368/2019-2 od 15. siječnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-218/2019-4 od 23. rujna 2019., u sjednici održanoj 31. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija ovršenika te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-368/2019-2 od 15. siječnja 2020., u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-218/2019-4 od 23. rujna 2019., kojim je ovršeniku naložena naknada troška postupka u iznosu od 11.859,49 kn, a na ime troškova zastupanja na ročištu nastalom nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga na način da se odbija zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 11.859,49 kuna, (1.574,02 eura prema fiksnom tečaju 1:7,53450), na ime troškova zastupanja na ročištu nastalog nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od donošenja ovoga rješenja do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku, između ostalog, da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 11.859,49 kuna (na ime troškova zastupanja na ročištu nastalog nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ovoga rješenja do isplate, u roku od 8 dana.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je navedeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-767/2020-2 od 2. lipnja 2020., ovršeniku je dopušteno je podnošenje revizije protiv dijela rješenja kojim je ovršeniku naložena naknada troška postupka u iznosu od 11.859,49 kn, a na ime troškova zastupanja na ročištu nastalog nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga, u odnosu na pitanje:

 

              ''Jesu li u ovršnom postupku nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga, kojim je određena obročna otplata duga, u slučaju kada porezni obveznik uredno otplaćuje taj dug te ga u konačnici i otplati, troškovi ovrhovoditelja za radnje poduzete nakon donošenja predmetnog rješenja osnovani?''.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja ovršenik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, u kojoj je predložio ukinuti pobijana rješenja. 

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet postupka su troškovi ovršnog postupka koji su nastali nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga ovršeniku od strane ovrhovoditeljice, kojim je određena obročna otplata duga, u slučaju kada porezni obveznik uredno otplaćuje taj dug te ga u konačnici i otplati.

 

8. Sporno je jesu li u ovršnom postupku nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga, kojim je određena obročna otplata duga, u slučaju kada porezni obveznik uredno otplaćuje taj dug te ga u konačnici i otplati, troškovi ovrhovoditelja za radnje poduzete nakon donošenja predmetnog rješenja osnovani.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u ovom postupku dana 27. svibnja 2011. po prijedlogu ovrhovoditeljice doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika, da je ovrhovoditelj podneskom od 27. ožujka 2019. povukao prijedlog za ovrhu te zatražio trošak ovrhe, i to trošak ročišta od 30. siječnja 2014., u iznosu od 11.859,49 kuna.

 

10. Navedeni trošak prvostupanjski sud smatra potrebnim za vođenje ovršnog postupka, pa je primjenom odredbe članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, - Odluka US RH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje OZ) isti dosudio ovrhovoditelju.

 

11. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno dosudio ovrhovoditelju i trošak ročišta od 30. siječnja 2014. u iznosu od 11.859,49 kuna (Tbr. 12. u vezi s Tbr. 7. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), kada je ono održano i kada je istom po pozivu suda nazočio ovrhovoditelj, smatrajući da su osuđeni troškovi bili potrebni za ovrhu s obzirom da u vrijeme pokretanja ovršnog postupka ovršenik nije ispunio svoju obvezu ovrhovoditelju, a činjenica da je tijekom postupka određen zastoj postupka, (jer je ovršenik podmirivao obveze sukladno odobrenom  reprogramu ispate poreznog duga), nije od utjecaja na opravdanost vođenja ovog ovršnog postupka, jer je ovršenik tek tijekom ovog postupka podmirio cjelokupno dugovanje nakon čega je ovrhovoditelj i povukao prijedlog za ovrhu.   

 

12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

13. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

14. Obrazlažući postavljeno pitanje, i pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik navodi da je predmetni trošak ovrhovoditelja (ročišta od 30. siječnja 2014.) nastao nakon donošenja rješenja o otpisu i reprogramiranju duga od 03. siječnja 2013., pa je kao takav bio nepotreban, te smatra da je pobijanom odlukom pogrešno primjenjena odredba čl. 14. st. 4. OZ-a.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda, nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 14. st. 4. OZ-a, kada su ovrhovoditelju dosudili navedeni trošak.

 

16. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke i koja je u konkretnom slučaju mjerodavna materijalnopravna odredba određeno je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

 

17. Prema citiranoj odredbi ovršenik je dužan nadoknaditi ovrhovoditelju samo troškove koji su bili potrebni za ovrhu, a ne i ostale troškove.

 

18. Stoga, u situaciji kada je upravnim rješenjem ovrhovoditelja, ovršeniku odgođena naplata duga od strane glavnog dužnika J. H. do 2019., odnosno nakon što je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec od 3. siječnja 2013. određena obročna otplata duga poreznog obveznika J. H. kao glavnog dužnika, samim tim je trebalo odgoditi i ovrhu i u ovom postupku jer je naplata tražbine ovrhovoditelja radi koje je zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini odgođeno, a u vezi čega je i rješenjem prvostupanjskog suda utvrđen zastoj postupka i odgođena ovrha do 5. veljače 2017., jer je ovršenik podmirivao obveze sukladno odobrenom reprogramu isplate poreznog dugovanja, a ovrhovoditelj je prijedlog za ovrhu povukao nakon što mu je ovršenik tijekom ovog postupka podmirio cjelokupno dugovanje, tada je doista ovrha na nekretninama i provođenje ovršnih radnji nakon 03. siječnja 2013. bilo nepotrebno. Osim toga prvostupanjski sud je 4. prosinca 2013., dao naredbu za održavanje ročišta za 30. siječnja 2014., na kome bi se utvrđivala vrijednost nekretnine, radi naplate tražbine ovrhovoditeljice. Na tome ročištu punomoćnik ovrhovoditeljice je tražio da se ročište provede, što je i učinjeno,  neovisno od toga što je prethodno ovršenik podneskom od 24. siječnja 2014., obavijestio sud o navedenom reprogramu i dostavio citirano rješenje ovrhovoditeljice. S obzirom da je činjenica reprograma duga ovršeniku morala i ranije biti poznata ovrhovoditeljici jer je sama donijela tu odluku troškovi ročišta od 30. siječnja 2014., koji su zatraženi od strane ovrhovoditeljice za radnje zastupanja nakon 03. siječnja 2013. neosnovano su dosuđeni i bez uporišta u citiranom čl. 14. st. 4. OZ-a.

 

19. Prema navedenom, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              ''U ovršnom postupku nakon donošenja upravnog rješenja o otpisu i reprogramiranju duga, kojim je određena obročna otplata duga, u slučaju kada porezni obveznik uredno otplaćuje taj dug te ga u konačnici i otplati, troškovi ovrhovoditelja za radnje poduzete nakon donošenja predmetnog rješenja nisu osnovani“.

 

20. Kako su nižestupanjski sudovi, u ovom slučaju, pogrešno primijenili odredbu članka čl. 14. st. 4. OZ-a valjalo je prihvatiti reviziju ovršenika i preinačiti pobijana rješenja i odbiti zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu navedenog troška, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.