- 1 -              Rev 470/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 470/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d. u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB:, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-389/2020-2 od 29. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3462/2018-49 od 15. siječnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3462/2018-67 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 177,35 EUR/ 1.336,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za prekovremeni rad i u odluci o troškovima postupka, preinačuje se točka III./1. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-389/2020-2 od 29. svibnja 2020. i točka I. (ispravno: točka IV.) presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-389/2020-2 od 29. svibnja 2020. u dijelu u kojem je odlučeno o trošku žalbenog postupka i sudi:

 

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3462/2018-49 od 15. siječnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3462/2018-67 od 22. prosinca 2020. u dijelu u točki II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 177,35 EUR/ 1.336,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose.

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 11,61 EUR/ 87,50 kuna u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 26,54 EUR/ 200,00 kuna u roku od 8 dana.

 

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-3462/2018-49 od 15. siječnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3462/2018-67 od 22. prosinca 2020. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 25.185,17 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u pojedinačnim bruto iznosima, pod točkom II. izreke odbio je zahtjev za isplatu iznosa od 1.865,07 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, dok je pod točkom III. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-389/2020-2 od 29. svibnja 2020. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke, pod točkom II. izreke odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iznosu od 1.864,07 kuna. Pod točkom III. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu tako što je pod točkom 1. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.864,07 kuna sa zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki III.2. izreke drugostupanjske presude. Pod točkom III.2. naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, pod točkom I. (ispravno bi bilo točkom IV.) izreke naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kuna, pod točkom II. (ispravno bi bilo točkom V.) izreke odbio je zahtjev tužiteljici za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.421,88 kuna, a pod točkom III. (ispravno bi bilo točkom VI.) izreke odbio je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-435/2021-2 od 23. veljače 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-389/2020-2 od 29. svibnja 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

„Ima li vlastoručno potpisana Izjava tužitelja kojom se odriče svih drugih potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor koja su dospjela u trenutku davanja izjave značaj otpusta duga (čl. 203. do 206. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) posebice u situaciji kad je prilikom davanje izjave tužitelj znao da tuženik obračunava utužene dodatke samo na osnovnu plaću, a ne i na prekovremene sate, čime je posljedično znao da postoji i eventualna razlika naknade plaće zbog toga što nisu obračunati dodaci za prekovremeni rad (a koji ulaze u prosjek prethodnih plaća) tj. ima li tužiteljica pravo potraživati ispunjenje obveze u situaciji kada je s tuženikom sklopila sporazum da neće zahtijevati njeno ispunjenje i kad je u trenutku sklapanja tog sporazuma obveza čijeg se potraživanja odriče u cijelosti dospjela?

 

Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

 

Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

 

Da li je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren mjesečni fond radnih sati?

 

Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15)?“

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja osim za pitanje o odricanju od potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor, u kojoj je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije, predložila je odbiti reviziju kao neosnovanu te je tražila trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tom i broj prekovremenih sati.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.

 

9. Navedene odredbe glase:

 

„Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a koje glasi:

 

„Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15) vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15?)“.

 

11. Navedene odredbe glase:

 

„Članak 18.

Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Sjedište povjerenstva je u ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

 

– daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

 

– prati izvršavanje ovoga Ugovora,

 

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

 

 

Članak 19.

Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanju rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane.

 

Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje.

 

Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“.

 

12. Prvostupanjski sud pošavši od utvrđenja da je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. te da se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu, ocijenio je osnovanim tužbeni zahtjev za razdoblje do 21. prosinca 2015.

 

13. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje, da se, s obzirom da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015., primjenjuje to (drugo) tumačenje. Posljedično tome odbio je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.336,28 kuna, koji se odnosi na zahtjev za prekovremene sate za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje. Osim toga, taj sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 527,79 kuna na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora koji nije predmet ove revizije s obzirom na pitanja postavljena u ovoj reviziji. Stoga ukupan iznos za koji je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iznosi 1.864,07 kuna.

 

14. Shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

15. I prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

 

16. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva

puta je tumačilo.

 

17. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

 

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015.

donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

 

19. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

20. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

21. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

22. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

 

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

 

23. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženika da je drugostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju, dakle, i nakon 21. prosinca 2015. pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

24. Odredbama čl. 52. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

25. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno 50. KU/18.

 

26. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

 

27. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.336,28 kuna temelji na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice na ime prekovremenih sati u razdoblju nakon 21. prosinca 2015. ocijenio osnovanim.

 

28. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 1.336,28 kuna te odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

29. Budući da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 95%, dakle, nije uspjela tek u neznatnom dijelu, valjalo je primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a potvrditi drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, a primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu u odnosu na trošak žalbenog postupka tužiteljice i tužiteljici s obzirom na uspjeh žalbenog postupka od 28% dosuditi trošak sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12) zajedno s PDV-om u ukupnom iznosu od 87,50 kuna.

 

30. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te mu je dosuđen trošak sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kuna (čl. 166. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

31. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

 

32. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 31. siječnja 2023.