1                                           Poslovni broj: UsI-621/2021-7

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik V. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/939, URBROJ: 338-01-06-05-21-3 od 1. veljače 2021. i zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu 1.244,28 eur / 9.375,00 kn (tisućudvjestočetrdesetčetiri eura i dvadesetosam centa / devettisućatristosedamdesetpet kuna)

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/939, URBROJ: 338-01-06-05-21-3 od 1. veljače 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja zavoda, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/120-02/3720, URBROJ: 338-21-02-20-2 od 19. listopada 2020., kojim tužitelju zaposlenom kod poslodavca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ozljeda pretrpljena 14. rujna 2020. pod dijagnozom šifre S 30.0 i S 33.2 nije priznata ozljedom na radu, te mu u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je nesporno da je 14. rujna 2020. između 8.00 i 8.59 pretrpio ozljedu na vanjskoj stepenici zgrade, nakon izlaska iz stana, a radno vrijeme tužitelja tog dana je bilo od 8.30 do 16.30. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda prilikom pada zbrinut u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Objedinjeni hitni bolnički prijem, s dijagnozom Contusio reg coccygis, a poslodavac je tuženiku događaj prijavio kao ozljedu na radu, odnosno na putu prema poslu.

3. Smatra kreativnim tumačenje tuženika da se stubište na kojem je tužitelj pao smatra tužiteljevim vlasništvom, a iz čega bi proizlazilo da tužitelj nije izašao iz svog stana, umjesto da tuženik zaključi da se ozljeda desila na redovitom putu od stana do mjesta rada, iako je nesporno da se radi o vanjskom stubištu u suvlasništvu stanara koje je izloženo vanjskim čimbenicima.

4. Poziva se na članak 2. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama koji propisuje što se smatra javnom površinom, te na članak 4. stavak 5. Pravilnika o načinu izračuna građevinske (bruto) površine zgrade, prema kojem se vanjska stubišta ne uračunavaju u građevinsku bruto površinu zgrade, te kao dokaze navodi saslušanje stranaka, fotografije mjesta događaja i očevid na licu mjesta.

5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i prizna tužitelju sva prava s osnova nastale ozljeda na radu, a podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

                       6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da se ozljeda nije dogodila na javnoj površini, te se stoga ne može prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada, a koje pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2516/17-2 od 6. rujna 2017.

7. Ističe da je tuženik kao suvlasnik vanjskog stubišta, koje predstavlja zajednički dio nekretnine, nositelj propisanih prava i obveza sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a čime je i odgovoran za svoju sigurnost, te je navedeni suvlasnički dio nekretnine isključen od vanjskih čimbenika koji bi mogli utjecati na sigurnost tužitelja u datom trenutku.

8. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu.

11. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbenog zahtjeva i zatražio trošak upravnog spora.

12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

13. U konkretnom slučaju stranke ne osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, već je sporna primjena odredbe članka 66. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19), tj. što se smatra redovitim putem od stana do posla.

14. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16 ovoga Zakona.

15. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, prema dosljednoj sudskoj praksi redovitim putem od stana do posla se smatra put koji započinje dolaskom na javnu površinu, a stubište zgrade predstavlja zajednički dio nekretnine u suvlasništvu svih sustanara, pa tako i tužitelja, a što tužitelja čini odgovornim za njegovu sigurnost kao nositelja suvlasničkih prava i dužnosti na predmetnom dijelu nekretnine, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

16. Iz navedenog razloga u upravnom postupku pravilno je zaključeno da, u konkretnom slučaju, tužitelj nije pretrpio ozljedu na redovitom putu od stana do posla, zbog čega se predmetna ozljeda tužitelju nije priznala ozljedom na radu, te mu u vezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

17. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

18. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

Sutkinja:

 Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.