Poslovni broj: 5 Pn-38/2021-13

 

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

 

Poslovni broj: 5 Pn-38/2021-13

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tužene M. M. iz S. B., …, OIB:…, zastupana po punomoćniku P. V., odvjetniku iz O., radi naknade štete nakon glavne i javne rasprave zaključene 19.12.2022. prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. siječnja 2023., 

 

p r e s u d i o    j e

 

Nalaže se tuženoj M. M. iz S. B., …, OIB:…, bivšoj vlasnici obrta R. p. trgovina i pakirnica, …, S.B., OIB:…, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 18.696,49 eura / 140.868,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

 

- na iznos od 1.951,41 eura / 14.702,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka ,

- na iznos od 16.745,09 eura / 126.165,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.02.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka,

sve u roku od 15 dana.

 

 

 

     Obrazloženje

 

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja S. M. teže je stradao u nesreći na poslu dana 18.09.2013. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je imenovanom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu i naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužena, kao poslodavac i odgovorna osoba nije poduzela sve propisane mjere zaštite na radu jer nije na propisani način osposobila radnika S. M. za rad na siguran način te je kao imatelj stroja koji predstavlja opće opasnu stvar odgovorna za štetu koju tužitelj trpi isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine osiguraniku S. M.. Isplatom novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja i invalidske mirovine osiguraniku S. M. tužitelj trpi štetu. U razdoblju od 01.08.2016.do 31.01.2021.god.tužitelj je svojem osiguraniku izvršio isplatu kako slijedi: -na ime tjelesnog oštećenja iznos od 15.114,99 kn, -na ime invalidske mirovine zbog ozljede na radu iznos od 111.050,86 kn, što ukupno iznosi 126.165,85 kn. Obzirom da je šteta nastala neprovođenjem mjera zaštite na radu, to je tuženik temeljem odredbe čl.162.st.3., u vezi čl.161.st.1. i st.2.toč.2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18), odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 126.165,85 kn pa se predlaže naslovljenom sudu da nakon provedene rasprave donese presudu kojom se nalaže tuženiku M. M. iz S. B., …, OIB:…, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, (OIB: 84397956623), na ime naknade štete, isplati iznos od 126.165,85 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi 7,41 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. U predmetu Pn-231/2021 koji je spojen na ovaj predmet tužitelj potražuje prema tuženoj ukupan iznos od 14.702,88 kn na ime isplate novčane naknade za tjelesno oštećenje i imovinsku mirovinu osiguraniku S. M. u periodu od 1.6.2014. do 31.7.2016 i to na ime tjelesnog oštećenja iznos od 6.325,06 kn u razdoblju od 1.6.2014. do 31.7.2016. i na ime invalidske mirovine iznos od 8.377,82 kn u razdoblju od 19.3.2016. do 31.7.2016. 

 

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena prije svega ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, u smislu odredbe čl.230. st.1. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine, a kako tužitelj potražuje isplatu novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja i invalidske mirovine osiguraniku S. M., u razdoblju od 01.08.2016. do 31.01.2021. godine, za potraživanje tražbine za razdoblje od 01.08.2016. do 22.02.2018. godine, nastupila je zastara potraživanja. Nije sporno da se dana 18.09.2013. godine, na radu teže ozlijedio radnik S. M.. Tužena se protivi navodima da kao poslodavac nije poduzela sve propisane mjere zaštite na radu, jer da nije na propisani način osposobila radnika S. M. za rad na siguran način, te da je kao imatelj stroja koji predstavlja opće opasnu stvar odgovorna za štetu koju tužitelj trpi isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine osiguraniku S. M.. Kao prvo tužitelj, ne trpi nikakvu štetu zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku S. M., jer sam tužitelj je priznao osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu. Osim toga, to pravo pripada osiguraniku prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, koje je zakonsko pravo, a koja sredstva je i uplaćivala i sama tužena kao poslodavac.

Sredstva za isplatu mirovina, pa tako i za isplatu invalidske mirovine, osiguravaju svi zaposleni u Republici Hrvatskoj, kao i svi poslodavci u Republici Hrvatskoj, putem uplate doprinosa, a ne tužitelj. Tužena je radnika S. M., osposobila za rad na siguran način, za rad na navedenom stroju. Osim toga, stroj na kojem je S. M., u vrijeme ozljeđivanja radio, nije bio neispravan, kako to navodi tužitelj, već je bio je ispravan. Pozivanje tužitelja na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24.10.2013. godine, nije dokaz da je zbog eventualno navedenih propusta u području zaštite na radu, došlo do ozljeđivanja radnika S. M., kako to želi prikazati tužitelj. Do nastale ozljede na radu, došlo je isključivo zbog postupanja radnika S. M., protivno pravilima postupka, odnosno zbog neispravnog radnog postupka radnika, prilikom demontaže stroja za pakiranje kave, a što je i razvidno i iz podnijete prijave o ozljedi na radu, gdje se pod toč.37. Kontakt- način ozljeđivanja, navodi slijedeće: „Prilikom promjene režima rada u fazi podešavanja stroja radnik je lijevom rukom zašao u opasan prostor stroja. Vjerojatnost da je stroj bio uključen, a on je rukom htio nešto promijeniti“. S. M., je kao dugogodišnji radnik (više od 9 godina rada) kod tužene, kao voditelj proizvodnje, a prije toga kao radnik na pakovanju robe, svakodnevno radio na strojevima za pakiranje kave, te kontrolirao rad istih, kao i vodio poslove dnevnog održavanja, te vršio djelomičnu demontažu istih – promjena dijelova (zbog promjene režima rada). Navedenog dana, S. M., je kao voditelj proizvodnje, zbog potrebe posla, na stroju za pakiranje kave Bosch TIP M7C, zajedno sa radnikom I. P., vršio demontažu dijela stroja – puža za doziranje, zbog promjene veličine pakovine na drugu. Prema izjavi radnika S. M., danoj inspektoru rada, a koja je navedena u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 24.10.2013. godine ( na str.6. i 7.) isti navodi da je stroj za pakiranje kave bio ugašen (na glavnom-crvenom prekidaču, a ugašeni su i stali prekidači), te da su pomaknuli transporter gotovih proizvoda u stranu, a nakon toga je S. M., uzeo drvene ljestve, kako bi poslove rastavljanja – demontaže stroja, obavljao sa istih, dok mu je radnik I. P., pomagao. Nadalje, S. M., izjavio je da je demontirao zaštitni poklopac koša za doziranje, zatim je rastavio dozator (puž.), a da je prilikom vraćanja cilindričnog osigurača spoja pogonske osovine i puža za doziranje, tražio od radnika I. P., da zatvori dotok zraka u stroj i da se u tom trenutku pokrenuo dozator i mješač, te mu je pužni navoj dozatora zahvatio prste lijeve ruke. Na način kako je to S. M., opisao, nije nikako bilo moguće da dođe do pokretanje stroja, pa stoga niti pokretanje dozatora i mješača, jer je stroj bio u potpunosti isključen. Do nastale ozljede S. M., došlo je zbog toga što je isti za vrijeme zamjene dijela stroja ( da bi dobio odgovarajući položaj sa ponovno stavljanje sigurnosnog prstena), uključio stroj, a što je protivno općim pravilima za rad na siguran način s oruđima za rad. Odredbom čl.77. Zakona o zaštiti na radu, propisano je da je radnik dužan obavljati poslove dužnom pozornošću, te pri tome voditi računa o svoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih osoba na radu. Kao dokaz da eventualni propusti u zaštiti na radu, koje se navode u zapisniku, nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom ozljedom S. M., tužena je u posebnom postupku naknade štete, zatražila provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku prometne i strojarske struke Đ. Š., iz S. B., …, na okolnost tehničke ispravnosti stroja za pakiranje kave. U izvještaju o provedenom vještačenju od strane stalnog sudskog vještaka prometne i strojarske struke Đ. Š., iz S. B., od 11.05.2015. godine, u zaključnom mišljenju među ostalim navodi se slijedeće:

„ Smatram da je do nesreće došlo uslijed nepridržavanja osnovnih pravila zaštite na radu i neisključivanjem električnog napajanja stroja prilikom vršenja preinaka na njemu. U potpunosti se slažem s primjedbom stručnjaka zaštite na radu M. B., kako je uzrok ozljeđivanja neispravan radni postupak. Primjedbe višeg inspektora rada iz spomenutog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru u dijelu koje se odnose na nepostojanje zaštitnih vrata i drugih zaštitnih uređaja koji onemogućavaju pristup u područje kretanja pokretnih dijelova stroja, odnosno isključuju rada kada su vrata otvorena sasvim su utemeljene, pa se može tvrditi da je stroj u vrijeme nesreće bio neispravan. Međutim, rečena neispravnost stroja nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom tužitelja. Da u vrijeme ozljeđivanja tužitelja, nisu postojale naknadno utvrđene neispravnosti, identično postupanje tužitelja rezultiralo bi jednakom nesrećom. Zaključno, stroj je u vrijeme nesreće bio neispravan, jer nije bilo zaštitnih vrata s mikroprekidačima, ali ta neispravnost nije imala nikakvog utjecaja na ozljeđivanje. Ozljeđivanje je nastupilo kao posljedica neželjenog uključivanja pogonskog elektromotora, do čega ne bi moglo doći da su radnici prethodno isključili sve potrebne sklopke i prekidače“. Kao još jedan od dokaza, da eventualni propusti u zaštiti na radu, koje se navode u zapisniku, nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom ozljedom S. M., tužena navodi rješenje Općinskog državnog odvjetništva u S. B., broj: K-do -561/14-5 od 17.012.2014. godine, kojim se odbacuje kaznena prijava S. M., protiv M. M., zbog kaznenog djela iz čl.222.st.1. Kaznenog zakona –teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti i kaznenog djela iz čl.119.st.1. Kaznenog zakona – osobito teška tjelesna ozljeda. U obrazloženju navedenog rješenja na str. 4. navedeno je slijedeće: „Utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu kod poslodavca, a vidljivi u toč.5. zapisnika, nisu uzročno povezani sa samim ozljeđivanjem radnika S. M.“. Nadalje, tužena kao raniji poslodavac, kao dokaz svojoj tvrdnji, da ne postoji njezina odgovornost na nastalu ozljedu na radu, a time niti njezina odgovornost za nastalu štetu koju potražuje tužitelj, navodi sudsku praksu i to slijedeće: „Ocijenjeno je da radnik koji je obučen za rad na siguran način na svojim poslovima koje obavlja niz godina, mora biti svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno propisima o zaštiti na radu, što je od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu“.(Odluka Vrhovnog suda Hrvatske Revr 518/2007-2 od 26.09.2007.). „Radnik je isključivo odgovoran za vlastitu štetu kada je svojim propustom držao vibracionu bušilicu umjesto obje samo s jednom rukom i to za gornju ručku, pri čemu donju dodatnu ručku uopće nije pričvrstio na bušilicu, što je omogućilo da ona rotira i da ga ozlijedi“.(Odluka Vrhovnog suda Hrvatske Revr 178/07-2 od 28.03.2007.). „Za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu koju je pretrpio radnik izvršavajući radni zadatak nije bitan stupanj njegove krivnje, već da je šteta nastala isključivo radnjom radnika koju poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti“.(Odluka Vrhovnog suda Hrvatske Revr 115/2007-2 od 08.04.2008.g.). Nadalje, budući tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu štete prouzročenu od strane tužene, imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Da bi postojala odgovornost za štetu moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke i to: štetnik i oštećeni, štetna radnja, šteta, uzročno-posljedična veza i protupravnost. S obzirom na naprijed navedeni nalaz sudskog vještaka Đ. Š., kao i na rješenje Općinskog državnog odvjetništva, razvidno je da i eventualna neispravnosti navedenog stroja, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom ozljedom. Kako za postojanje odgovornosti za nastalu štetu, nije ispunjena pretpostavka uzročno posljedična veza, a koja kao jedna od pretpostavki mora biti kumulativno ispunjenja s ostalim pretpostavkama za odgovornost za štetu, tužitelj nije dokazao postojanje odgovornost tužene na nastalu štetu koju potražuje tužitelj.

 

3. Rješenjem ovog suda od 11.10.2022. spojeni su spis broj Pn-38/21 i Pn-231/21, te je određeno da će se daljnji postupak voditi pod brojem Pn-38/21.

 

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje tužitelja broj 86077 od 10.5.2016. i 8.12.2014., zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24.10.2013., prijavu ozljede na radu od 30.9.2013., nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju od 25.11.2014., nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Središnji ured broj 564 od 14.12.2015., obračun isplaćene mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja od 17.2.2021., ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, uvjerenje K. b. dd iz Z. od 11.5.2005., izvještaj stalnog sudskog vještaka Đ. Š. id 11.5.2015, rješenje ODO u S.B. od 17.12.2014., uvid u spis P-444/2016 i spis tužitelja broj 86077, te u ostalu priloženu dokumentaciju. Osim toga sud je u svrhu dokazivanja saslušao i svjedoka M. M., vještaka zaštite na radu, te Đ. Š., stalnog sudskog vještaka prometne i strojarske struke.

 

5. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, prigovor zastare.

 

6. Svojim podneskom od 1.12.2022. tužitelj ističe dokazanost uzročno posljedične veze. Postojanje uzročno-posljedične veze između invalidske mirovine osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju kao ranije utvrđene činjenice u za to propisanom upravnom postupku, jer HZMO provodi vještačenje invalidnosti svojih osiguranika sukladno točno propisanim pravilima koja uređuju odredbe čl. 112. do 117. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis za utvrđivanje invalidnosti osiguranika kod odlaska u invalidsku mirovinu, a koji postupak se pokreće na prijedlog liječnika koji je liječio osiguranika i prikupio cjelokupnu dokumentaciju. Medicinsku dokumentaciju liječnik prikuplja od zdravstvenih ustanova i u opsegu koji propisuje Vlada Republike Hrvatske. U tom postupku ocjene radne sposobnosti odnosno postojanje invalidnosti ocjenjuju ovlašteni vještaci za koje Vlada Republike Hrvatske propisuje tko su, način njihova imenovanja, područje i način njihovog rada, kao i sadržaj nalaza i mišljenja koji daju, a navedeni nalaz i mišljenje obvezno podliježe reviziji koju obavlja stručno povjerenstvo sastavljeno od istaknutih stručnjaka na području radne sposobnosti koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Tako je i nalaz i mišljenje o invalidnosti osiguranika donesena na temelju dvostupanjske, višečlane medicinske invalidske komisije i s obzirom na njihovu stručnost, brojnost članova, dvostupnjevitosti te isključivu nadležnost tužitelja upravo za utvrđivanje postojanja radne nesposobnosti, njezinog uzroka te prava osiguranika iz mirovinskog osiguranja temeljem ZOMO-a. Nesporno je da je tužitelj tijelo s javnim ovlastima specijalizirano za obavljanje navedenih ocjena radne sposobnosti, te da su o istom županijski sudovi kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, zauzeli stav u brojnim presudama dio kojih presuda je i tužitelj dostavio sudu. Radi se o javnim ispravama, čiju istinitost i točnost podataka tuženik nije valjano niti pokušao osporiti u posebnom postupku tražeći npr. takvo utvrđenje. Ujedno tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sukladno rješenju naslovnog suda o spajanju postupka kao i s sukladno Zakonu o uvođenju Eura-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN57/2022 i 88/2022) a radi dvojnog iskazivanja visine tužbenog zahtjeva dostavlja usklađeni tužbeni zahtjev. Nalaže se tuženoj M. M., na adresi …, …, bivšoj vlasnici obrta R. p. trgovina i pakirnica, …, S. B., OIB:…, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3 OIB:84397956623 zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 140.868,73 kn /18.696,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom, na iznos od 14.702,68 kuna /1.951,41 euro sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, na iznos od 126.165,85 kuna /16.745,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.02.2021. tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve u roku od 8 dana.

 

7. Uvidom u izvještaj o vještačenju iz predmeta broj P-523/14-20 stalni sudski vještak M. M. u svom nalazu i mišljenju navodi da poslodavac nije osposobio radnika za rad na siguran način za poslove rukovanja strojem za pakovanje kave. Poslodavac je svojom procjenom opasnosti tj. analizom radnog mjesta utvrdio da su to poslovi o posebni uvjetima rada po čl.3.točka 1.Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. To znači da je poslodavac radnika prvo morao stručno osposobiti za rad s strojem, pa tek onda izvršiti osposobljavanje za rad na siguran način, a poslodavac nije učinio ni jedno, niti drugo. Poslodavac je radnika također rasporedio na poslove voditelja proizvodnje a da ga za te poslove nije osposobio za rad na siguran način. Ako se radnik raspoređuje na više vrsta poslova poslodavac ga je dužan za svaku vrstu posla osposobiti i stručno ako se te poslove traži ta osposobljenost i obveza ga je osposobiti za rad na siguran način, što poslodavac nije učinio. Poslovi demontaže stroja su poslovi koji se obavljaju na visini većoj od jedan metar i poslovi koji zahtijevaju teži fizički rad. Za poslove koji se izvode na visini većoj od jedan metar poslodavac je bio dužan radniku osigurati sigurnu radnu površinu sa koje će radnici sigurno izvršiti svoj radni zadatak. Morao je osigurati radniku radni podest sa zaštitnom ogradom sa koje će oba radnika sudjelovati u demontaži stroja. U uputama proizvođača stroja je predviđeno da obvezno dva radnika moraju vršiti demontažu stroja. Poslodavac ne smije staviti stroj ili uređaj u uporabu a da njemu nisu postavljene sve zaštite naprave i zaštitni uređaji kako je to predviđeno od strane proizvođača tog stroja. Takav stroj mora biti van uporabe i od strane poslodavca osiguran da ga radnici ne bi koristili. Stroj ne pakovanje kave nije smio biti u uporabi bez zaštitnih vrata i zaštitnih uređaja, mikroprekidača i bez bilo koje druge zaštite na stroju. Propusti poslodavca u organizaciji rada su postojali prvenstveno zbog neprovođenja osnovnih pravila zaštite na radu koja sadrže zahtjev kojim mora udovoljavati stroj kada je u uporabi naročito glede opskrbljenosti zaštitnim napravama. Propust poslodavca je u neosiguravanju sigurne površine za obavljanje poslova na visini kao što su skele, radni podesti, radne platforme i slično. Propust poslodavca je što nije osigurao na radnom mjestu ozlijeđenog radnika upute u vezi s opasnosti i štetnosti i načinu rukovanja strojem na siguran način na hrvatskom jeziku. Propust poslodavca je što određenog radnika nije stručno osposobio za poslove rukovanja strojem, što ga nije osposobio za rad na siguran način za poslove voditelja proizvodnje. Poslodavac je dužan skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani, te da se provode na siguran način i da se njime ne utječe na sigurnosti i zdravlje ljudi.

 

8. Na raspravi 19.12.2022. saslušan je svjedok M. M., vještak zaštite na radu koji je naveo da u potpunosti ostaje kod nalaza  i mišljenja koje je dao u predmetu P-534/14-20 od 25.3.2015. Isto tako ostaje i kod svih odgovora koje je dao u tom istom predmetu P-534/14-20 povodom danog nalaza i mišljenja a koje su mu stranke postavljale. Na upit punomoćnika tuženika iskazuje da koliko se sjeća da radnik S. M. nije osposobljen za rad na stroju, mora istaći da se sve to nalazi u njegovom nalazu detaljno objašnjeno, sve u vezi sa osposobljavanjem, ugovorom o radu. Ozljeda u konkretnom slučaju se dogodila kada su radnici radili demontažu stroja, odnosno remont stroja, a to također stoji u njegovom nalazu. Taj pužni dio nalazi se u središnjem dijelu stroja. Mora reći da je radnik bio raspoređen na poslove rada prema nalogu poslodavca i to za poslove za koje nije bio stručno osposobljen, a to proizlazi iz procjene rizika poslodavca da su to poslovi s posebnim uvjetima rada po točki 1.čl.13. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada a to znači da je radnik morao imati,tj. morao je biti od strane poslodavca stručno osposobljen za rad na stroju a nakon toga je poslodavac morao izvršiti i osposobljavanje za rad na siguran način te utvrditi radnu i zdravstvenu sposobnost radnika za te iste poslove.

 

9. Na raspravi 19.12.2022. saslušan je svjedok Đ. Š., stalni sudski vještak prometne i strojarske struke koji je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza koji je dao u predmetu P-534/14. Osnovni uzrok predmetne nesreće je nepridržavanje pravila zaštite na radu a ranija utvrđena neispravnost stroja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom oštećenika. Prilikom svakog zahvata na stroju nužno je isključiti napajanje električnom energijom što se u konkretnom slučaju nije dogodilo i onda je došlo do pokretanja stroja te konkretne nesreće. Na upit punomoćnika tužitelja navodi da u vrijeme vršenja njegovog pregleda bili su otklonjeni svi nedostaci koji su bili utvrđeni po inspekciji zaštite na radu, tako to stoji u njegovom nalazu. Nesporno je da je stroj u vrijeme nesreće bio neispravan. Na upit punomoćnika tuženika iskazuje da je stroj unatoč neispravnosti bio u funkciji, te iskazuje da se vrata sa mikroprekidačem nalaze u visini stomaka čovjeka 1200 mm, a nesreća se dogodila na 2000 mm. Na upit punomoćnika tuženika da je u trenutku nezgode postojala zaštita na prostoru gdje se pune vrećice koja nije postojala, do nesreće bi svejedno došlo iz razloga što to nema veze sa činjenicom da je stroj bio isključen sa električnog napajanja. Prilikom svakog zahvata na stroju treba isključiti električno napajanje. U trenutku kada su radnici radili taj dio stroj je bio na električnom napajanju jer je samo elektromotor mogao stvoriti dovoljnu silu da nanese takvu ozljedu oštećeniku. Oštećenik je trebao isključiti stroj prije obavljanja takve operacije. Na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da je stroj u trenutku nezgode bio neispravan i nije postojao mikroprekidač za zaustavljanje pogonskog motora. Na upit punomoćnika tuženika iskazuje da je i postojao taj prekidač ne zna da je mogao isključiti taj prekidač. Taj prekidač je postojao ali je bio mali i njega je bilo potrebno više stisnuti da prekine rad stroja. Moralo se baš prstom ubosti a onda je traženo da se napravi veća gljiva kako bi se moglo lakše stisnuti i prekinuti rad stroja. U bilo kojoj nepredviđenoj hitnoj situaciji za vrijeme rada radnik može zaustaviti stroj udarcem u gljivu. Ta funkcija te gljive je hitno prekidanje rada pogonskog motora. Situacije zamjene na košu nije radna situacija i pogonski motor je svakako isključen, ovdje taj pogonski motor nije bio isključen i zbog toga je došlo do nesreće.  Prilikom obavljanja tog rada i popravaka bilo je potrebno isključiti glavni prekidač. Nije smjelo biti struje u cijelom stroju. Posebno navodi da je bila ta gljiva u trenutku kada je bila struja radnik je mogao udariti u tu gljivu i spriječiti nastanak nesreće. U trenutku nesreće kada je stroj uhvatio ruku radnik je da je bila gljiva mogao lupiti u tu gljivu i prekinuti rad stroja, međutim nije bilo gljive bio je klasični prekidač. Bilo je tri prekidača, da je stisnuo bilo koji bio bi prekinuo struju. Pravila zaštite na radu inzistiraju da određeni prekidači budu upadljiviji i osjetljiviji nego ostali pa tako i ta gljiva koja je veća nego taj klasični prekidač. U trenutku popravljanja tog stroja bili su dvojica, oštećenik je bio gore na nekoj visini a drugi je bio dolje tako da je on mogao stisnuti tu gljivu, odnosno mogao je stisnuti bilo koji od tih prekidača.  

 

10. U svom podnesku od 20.5.2022. tužitelj ističe da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog propusta u primjeni pravila zaštite na radu od strane tužene, što je sve detaljno i iscrpno utvrđeno u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-534/2014 a koji je osiguranik tužitelja vodio radi naknade štete protiv tužene. U tom postupku izvedeni su brojni dokazi iz kojih proizlazi odgovornost tužene, prije svega Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, te vještačenje po vještaku zaštite na radu. Temeljem izvedenih dokaza u predmetu P-343/2014 naslovni sud je u toj parnici i dosudio naknadu štete osiguraniku tužitelja gotovo u cijelosti budući je utvrdio da je do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji rada kod tužene te da nema nikakve odgovornosti osiguranika tužitelja. Navedena presuda je po II° sudu ukinuta i tužba odbačena isključivo jer je osiguranik tužitelja s tuženom zaključio nagodbu i povukao tužbu. Kako su u navedenom parničnom postupku utvrđene sve odlučne činjenice u pogledu uzroka i odgovornosti za štetni događaj, tužitelj predlaže da se koriste u predmetnom postupku. U pogledu ostalih navoda i dokaza na koje se poziva tuženik u svom podnesku od 14. siječnja 2022. god. ističe se da Uvjerenje tvrtke Z. I. d.o.o. od 10.01.2013. nije dokaz da je stroj u trenutku nezgode bio ispravan. Vještak strojarske struke u zaključku svog izvještaja navodi da stroj nije bio ispravan, a navodi vještaka o uzroku nesreće su irelevantni, budući da mu to nije zadatak niti je on za to ovlašten, već je za utvrđivanje uzroka nesreće ovlašten jedino i isključivo vještak zaštite na radu koji je nedvojbeno zaključio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna isključivo tužena. Zbog navedenog se tužitelj protivi i prijedlogu za saslušanjem navedenog vještaka. Također, ističe se da nije od važnosti ni obrazloženje rješenja ODO u S. B. o odbačaju kaznene prijave, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti, te su sve odlučne činjenice o uzorcima i odgovornosti za štetni događaj utvrđene u predmetu P-534/2014. Obzirom na činjenično stanje, neprimjenjiva je i sudska praksa na koju se poziva tužena. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je nemoguće da bi osiguranik tuženika obavljao posao protivno propisima o zaštiti na radu, već je uzrok njegovog stradavanja isključivo propust tužene kao poslodavca u primjeni i provedbi mjera zaštite na radu. Poslodavac, naime, nije radnika osposobio za rad na siguran način, nije isključio iz uporabe sredstvo rada (stroj) na kojem su nastale promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje radnika, nedostajala su predviđena vrata kao odgovarajuća zaštita radi sprječavanja ulaska radnika u opasno područje za vrijeme rada, poslodavac nije osigurao upute o načinu korištenja stroja s povećanim opasnostima, a koji propusti su nedvojbeno utvrđeno inspekcijskim nadzorom, a isto je u svom nalazu potvrdio i vještak zaštite na radu koji je utvrdio da poslodavac nije radnika osposobio za rad na siguran način za poslove rukovanja strojem za pakiranje kave, rasporedio ga je na poslove voditelja proizvodnje, a da ga za te poslove nije osposobio za rad na siguran način, poslodavac je stavio u uporabu stroj za pakiranje kave s kojeg su demontirana zaštitna vrata zajedno s mikroprekidačima koji imaju zaštitnu i sigurnosnu funkciju sprečavanja ulaska radnika u opasno područje stroja, stavio je u uporabu stroj a da na istom nije osigurao i postavio sigurnosne upute o načinu korištenja za rad na siguran način te o demontaži i montaži stroja, poslovi demontaže stroja su poslovi koji se obavljaju na visini većoj od 1 metar za koje poslove je poslodavac dužan radniku osigurati sigurnu radnu površinu s koje će radnici sigurno obavljati svoj zadatak, a što poslodavac također nije osigurao, s tim da ove poslove moraju obavljati najmanje dvojica radnika, što piše i u uputama proizvođača, poslodavac nije smio staviti stroj ili uređaj u uporabu a da na njemu nisu postavljene zaštitne naprave i zaštitni uređaj kako je to predviđeno u uputama proizvođača stroja, takav stroj mora biti izvan uporabe i od strane poslodavca osiguran da ga radnici ne bi mogli koristiti. Stroj za pakiranje kave nije smio biti u uporabi bez zaštitnih vrata i zaštitnih uređaja mikroprekidača i bez bilo koje druge zaštite na stroju, radnik je po struci konfekcionar tekstila, a tužena ga je rasporedila na poslove za koje se traži druga stručna osposobljenost kao što su mehaničari, strojobravari i dr. Vještak zaštite na radu je utvrdio da su u slučaju bili ispunjeni svi uvjeti vezano za stroj da do ozljeđivanja radnika ne bi ni došlo jer ne bi bilo razloga da do toga dođe. Stroj u trenutku štetnog događaja nije bio ispravan. Ne odgovara istini da je radnik uključio stroj, budući da on to nije niti mogao učiniti ni na koji način, jer se u trenutku kad se stroj uključio nalazio na ljestvama. Također, naknadno ugrađena oprema po nalogu inspektora rada ukazuje na potrebu veće sigurnosti kod obavljanja rada s predmetnim strojem budući je predmetni stroj za pakiranje kave uređaj s povećanim opasnostima, a također je i sam proizvođač radne opreme predvidio postavljanje zaštitnih vrata, a na donjim krajevima predviđeni su i postavljeni mikroprekidači kao zaštitni uređaji koji zaustavljaju rad stroja prilikom otvaranja njegovih vrata, a što u trenutku štetnog događaja nije postojalo već je poslodavac to učinio tek nakon ozljeđivanja radnika i to prema nalogu inspektora rada. Sve ovo utvrđeno je nalazom vještaka zaštite na radu, te je sasvim jasno da je tužena prekršila čitav niz pravila zaštite na radu, a koji propusti su nedvojbeno i isključivo doveli do ozljeđivanja osiguranika tužitelja. Što je utvrđeno i na očevidu na licu mjesta u predmetu P-534/2014. Tužitelj još samo na kraju ističe da je pravo tužitelja na naknadu štete koju trpi isplatom davanja iz mirovinskog osiguranja propisano u čl.161.-165. Zakona o mirovinskom osiguranju te su u cijelosti neosnovani navodi tužene da tužitelj ne trpi nikakvu štetu. U prilogu ovog podneska tužitelj dostavlja: Ispis iz banke podataka o isplaćenim mirovina za predmetno razdoblje. Tužitelj ostaje u cijelosti kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih tijekom postupka. Temeljem iznesenog, tužitelj predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

 

11. Nesporno je utvrđeno da je osiguranik tužitelja S. M. teže stradao u nesreći na poslu dana 18.9.2013. zbog čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje. Iz provedenog vještačenja i iskaza svjedoka utvrđeno je da tužena kao poslodavac i odgovorna osoba nije poduzela sve propisane mjere zaštite na radu jer nije na propisani način osposobila radnika S. M. za rad na siguran način te kao imatelj stroja koji predstavlja opće opasnu stvar odgovorna za štetu koju tužitelj trpi isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje i invalidsku mirovinu osiguraniku S. M.. Samo postojanje uzročno posljedične veze između invalidske mirovine osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju koje činjenice su utvrđene u propisanom upravnom postupku, budući da je HZMO proveo vještačenje invalidnosti sukladno odredbi čl.112-117. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis za utvrđivanje invalidnosti osiguranika kod odlaska u invalidsku mirovinu a koji postupak se pokreće na prijedlog liječnika koji je liječio osiguranika i prikupio cjelokupnu dokumentaciju. U takvom postupku ocjenu radne sposobnosti odnosno postojanje invalidnosti ocjenjuju vještaci za koje Vlada RH propisuje način njihova imenovanja, područje rada, sadržaja nalaz i mišljenja koji nalazi podliježu reviziji stručnog povjerenstva koju imenuje Vlada RH. Kako se radi o javnoj ispravi koja je donesena u upravnom postupku čiju istinitost i točnost podataka tuženik nije valjano niti pokušao osporiti u upravnom postupku sud je iste isprave na koje se tužitelj u tužbi poziva prihvatio kao vjerodostojne i točne.

 

              12. Vještak strojarske struke u zaključku svog izvještaja navodi da stroj nije bio ispravan, a navodi vještaka o uzroku nesreće su irelevantni, budući da mu to nije zadatak niti je on za to ovlašten, već je za utvrđivanje uzroka nesreće ovlašten jedino i isključivo vještak zaštite na radu koji je nedvojbeno zaključio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna isključivo tužena. Nije od važnosti ni obrazloženje rješenja ODO u S. B. o odbačaju kaznene prijave, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti, te su sve odlučne činjenice o uzorcima i odgovornosti za štetni događaj utvrđene u predmetu P-534/2014. Uzrok njegovog stradavanja isključivo propust tužene kao poslodavca u primjeni i provedbi mjera zaštite na radu. Poslodavac, naime, nije radnika osposobio za rad na siguran način, nije isključio iz uporabe sredstvo rada (stroj) na kojem su nastale promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje radnika, nedostajala su predviđena vrata kao odgovarajuća zaštita radi sprječavanja ulaska radnika u opasno područje za vrijeme rada, poslodavac nije osigurao upute o načinu korištenja stroja s povećanim opasnostima, a koji propusti su nedvojbeno utvrđeno inspekcijskim nadzorom, a isto je u svom nalazu potvrdio i vještak zaštite na radu koji je utvrdio da poslodavac nije radnika osposobio za rad na siguran način za poslove rukovanja strojem za pakiranje kave, rasporedio ga je na poslove voditelja proizvodnje, a da ga za te poslove nije osposobio za rad na siguran način, poslodavac je stavio u uporabu stroj za pakiranje kave s kojeg su demontirana zaštitna vrata zajedno s mikroprekidačima koji imaju zaštitnu i sigurnosnu funkciju sprečavanja ulaska radnika u opasno područje stroja, stavio je u uporabu stroj a da na istom nije osigurao i postavio sigurnosne upute o načinu korištenja za rad na siguran način te o demontaži i montaži stroja, poslovi demontaže stroja su poslovi koji se obavljaju na visini većoj od 1 metar za koje poslove je poslodavac dužan radniku osigurati sigurnu radnu površinu s koje će radnici sigurno obavljati svoj zadatak, a što poslodavac također nije osigurao, s tim da ove poslove moraju obavljati najmanje dvojica radnika, što piše i u uputama proizvođača, poslodavac nije smio staviti stroj ili uređaj u uporabu a da na njemu nisu postavljene zaštitne naprave i zaštitni uređaj kako je to predviđeno u uputama proizvođača stroja, takav stroj mora biti izvan uporabe i od strane poslodavca osiguran da ga radnici ne bi mogli koristiti. Stroj za pakiranje kave nije smio biti u uporabi bez zaštitnih vrata i zaštitnih uređaja mikroprekidača i bez bilo koje druge zaštite na stroju, radnik je po struci konfekcionar tekstila, a tužena ga je rasporedila na poslove za koje se traži druga stručna osposobljenost kao što su mehaničari, strojobravari i dr. Vještak zaštite na radu je utvrdio da su u slučaju bili ispunjeni svi uvjeti vezano za stroj da do ozljeđivanja radnika ne bi ni došlo jer ne bi bilo razloga da do toga dođe. Stroj u trenutku štetnog događaja nije bio ispravan. Također, naknadno ugrađena oprema po nalogu inspektora rada ukazuje na potrebu veće sigurnosti kod obavljanja rada s predmetnim strojem budući je predmetni stroj za pakiranje kave uređaj s povećanim opasnostima, a također je i sam proizvođač radne opreme predvidio postavljanje zaštitnih vrata, a na donjim krajevima predviđeni su i postavljeni mikroprekidači kao zaštitni uređaji koji zaustavljaju rad stroja prilikom otvaranja njegovih vrata, a što u trenutku štetnog događaja nije postojalo već je poslodavac to učinio tek nakon ozljeđivanja radnika i to prema nalogu inspektora rada. Sve ovo utvrđeno je nalazom vještaka zaštite na radu, te je sasvim jasno da je tužena prekršila čitav niz pravila zaštite na radu, a koji propusti su nedvojbeno i isključivo doveli do ozljeđivanja osiguranika tužitelja. Što je utvrđeno i na očevidu na licu mjesta u predmetu P-534/2014. Pravo tužitelja na naknadu štete koju trpi isplatom davanja iz mirovinskog osiguranja propisano u čl.161.-165. Zakona o mirovinskom osiguranju te su u cijelosti neosnovani navodi tužene da tužitelj ne trpi nikakvu štetu.

 

              13. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem priloženih obračuna isplaćene mirovine i naknada za tjelesno oštećenje koje su priložene uz tužbu. Zakonska zatezna kamata određena je sukladno odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), a teče od dana podnošenja tužbenog zahtjeva kako to tužitelj potražuje.

 

              14. U pogledu prigovora zastare točno da je Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje ZMO) specijalni propis koji normira prava i obveze iz sustava mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj, a Glava X. citiranog Zakona normira vrste šteta koje tužitelj ima pravo zahtijevati pa tako u odredbi čl. 161. st. 1. ZMO takvu štetu opisuje kao novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Stav 2. citirane odredbe određuje da naknadu stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZMO obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu i na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Prema st. 3. citirane odredbe ZMO zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Upravo opisani oblici štete - kao kapitalizirani iznos ili povremena novčana davanja - determiniraju i primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZMO prema kojoj potraživanja naknade štete, prema odredbama tog Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenim Zakonom o obveznim odnosima. Kako se u konkretnom slučaju bez dvojbe radi o potraživanju povremenih davanja koja dospijevaju mjesečno, to ista - sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 116/22) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, međutim pravo iz kojeg potječu pravovremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine iz čl. 227. st. 1. ZOO-a. (Odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 1423/08-2 od 20.1.2009.) Imajući u vidu da tužitelj potražuje na ime tjelesnog oštećenja iznos od 6.325,06 za razdoblje od 1.6.2014. do 31.7.2016., a na ime invalidske mirovine iznos od 8.377,82 u razdoblju od 19.3.2016. do 31.7.2016. (strana spisa 2 priklopljenog spisa Pn-231/2021), a tužba je zaprimljena 10.8.2016. proizlazi da nije nastupila zastara istog potraživanja. Isto tako tužitelj potražuje za period od 1.8.2016. do 31.1.2021. ukupan iznos od 126.165,85 kuna na ime tjelesnog oštećenja i na ime invalidske mirovine zbog ozljede na radu, a tužbeni zahtjev je zaprimljen 23.2.2021., rok zastare nastupa 1.8.2021. iz čega proizlazi da tražbina nije zastarjela.

 

15. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Slavonski Brod, 31. siječnja 2023.

 

                                                                                              Sudac

 

                                                                                 Renata Marić-Ivanović

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Dna:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3,
2. Odvj. P. V., O.