Poslovni broj: UsI-105/2021-8

1 

 

  

  Poslovni broj: UsI-105/2021-8

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Mirjani Harapin, uz sudjelovanje zapisničarke Ljerke Perice, u upravnom sporu tužitelja E. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po B. F., M. M., H. H. i J. G. M., odvjetnicima iz O. društva M., F. & H., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. M. iz H. na S., OIB: …, radi zaštite potrošača, 31. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-336-02/20-01/235, URBROJ: 443-01-23-01/6-20-2 od 7. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, KLASA: UP/I-336-02/20-01/107, URBROJ: 443-02-05-16/23-20-1 od 14. listopada 2020. kojim je naređeno tužitelju da potrošaču, u sporu zainteresiranoj osobi, izvrši povrat iznosa od 1.066,00 kuna plaćenog 06. svibnja 2019. za koncert E. I. u A. Z., 1. prosinca 2019. u 20:00 sati, uvećan za zakonske zatezne kamate računajući od dana primitka predujma, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tužitelju je za izvršenje rješenja ostavljen rok od 15 dana od dostave, te naznačeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke 1. do 3. izreke).

 

2.              Tužitelj pobija zakonitost odluke tuženika jer je na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke, te pogrešno, njemu na štetu, primijenio materijalno pravo, Zakon o zaštiti potrošača. Tuženik je povrijedio pravila upravnog postupka jer na neke žalbene navode nije odgovorio, dok je neke samo paušalno odbio. Smatra pogrešnim tvrdnje javnopravnih tijela da je potrošač s njime zaključio pravni posao; da potrošač ne bi bio u pravnom odnosu s organizatorom koncerta; da je tužitelj dužan ispuniti ugovor; da predmet ugovora između tužitelja i potrošača nije isporuka ulaznica već održavanje koncerta; te da se odredba o odgovornosti organizatora za povrat novca zbog neispunjenja ugovora smatra nepoštenom. Ističe kako predmetni slučaj neispunjenja ugovora nije reguliran Zakonom o zaštiti potrošača, već Zakonom o obveznim odnosima, stoga za postupanje u predmetu nije nadležna tržišna inspekcija već redovni sudovi.

 

3.              Tužitelj navodi da je obvezan na vraćanje potrošaču iznosa koji je potrošač platio za koncert E. I. koji se u A. Z. trebao održati 1. prosinca 2019. godine, ali je otkazan. Ističe da je ulaznice prodavao u ime i za račun organizatora i nije imao nikakav utjecaj na otkazivanje koncerta. Kupac je ulaznice kupio putem tužiteljeva web shopa www…, slijedom čega su mu iste bile isporučene. Prilikom kupnje putem internetske prodaje tužitelja potrošač je informiran o svim bitnim elementima vezanim za pojedini događaj, datumu, vremenu, mjestu održavanja i organizatoru događaja. Nakon što kupac izabere ulaznice koje želi kupiti upućuje se na Opće uvjete korištenja u kojima je navedeno da: „E. d.o.o. nije organizator ponuđenih događanja. Događaj vodi organizator, koji također izdaje ulaznice. E. d.o.o. djeluje samo kao distributer za prodaju ulaznica u ime organizatora i stoga ne snosi nikakvu odgovornost u vezi organizacije događaja i/ili njegovog održavanja te zbog toga nije odgovoran za povrat novaca.". Potrošača se usmjerava na narudžbu nakon što se suglasi s Općim uvjetima, te je potrošač svjestan da pravni posao zaključuje s organizatorom koncerta, a na tužiteljem. Ovakva odredba,  smatra tužitelj, nije nepoštena. Ističe da se bavi prodajom ulaznica za razne događaje na koje nema utjecaj, pa kada tuženik tvrdi da je obaveza tužitelja organizirati te priredbe neosnovano na njega prebacuje odgovornost za koju nema resursa. Predmet ugovora o prodaji ulaznica nije održavanje priredbe, već isporuka ulaznica kako bi se priredbi moglo pristupiti, a sve ostalo je odgovornost organizatora priredbe, pri tom ističe da prodaja ulaznica nije uvjetovana plaćanjem predujma, odnosno ulaznica nije predujam za koncert, pa nema mjesta primjeni odredbe članka 137. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača.

 

4.              Odredbu da bi organizator bio odgovoran za povrat novca zbog neispunjenja ugovora ne smatra nepoštenom. Naime, točno je da se o navedenome nije pregovaralo, ali odredbama Općih uvjeta nisu umanjena prava potrošača, niti je uspostavljena neravnoteža među strankama. Potrošač i dalje ima pravo u odnosu na organizatora od njega potraživati povrat novca za ulaznice. Nadalje navodi da tuženik nije odgovorio na navod žalbe da Zakon o zaštiti potrošača ne sadrži odredbe koje reguliraju nemogućnost ispunjenja obveze iz ugovora. Ukazuje na članak 4. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača te predlaže tužbeni zahtjev usvojiti, poništiti rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže tužbu kao neosnovnu odbiti.

 

6.              Zainteresirana osoba odgovor na tužbu nije dostavila.

 

7.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.              Spor je riješen presudom bez rasprave sukladno članku 36. točki 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje ZUS) jer se u ovom predmetu rješava na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu. Prije donošenja odluke strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja na navode protivne stranke, pa je tako odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljen strankama.

 

9.              Naime, tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo više od deset upravnih sporova tužbama iste pravne i činjenične prirode, te je sud na temelju članka 48. stavka 1. ZUS-a, rješenjem poslovni broj: UsI-2281/20-5 od 4. studenoga 2020. odlučio da će se predmet koji se vodi pod poslovnim brojem: UsI-2281/20 riješiti u oglednom sporu, stoga je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-105/2021-5 od 18. ožujka 2021. prekinut spor do pravomoćnosti odluke u oglednom sporu. U oglednom je sporu donesena presuda 20. srpnja 2021., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-336-02/20-01/122, URBROJ: 443-01-23-01/5-20-2 od 17. srpnja 2020., kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Navedena je odluka u postupku vođenom po žalbi tužitelja potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3477/21-7 od 19. listopada 2022., nakon čega je sud rješenjem od 15. studenog 2022. riješio da se nastavlja prekinuti spor.

 

10.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid i pročitani su sudski spis i spis tuženika, te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. 14/19; dalje Zakon) i Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18; dalje ZOO).

 

11.              Zakon u članku 5. u kojem definira pojmove u svrhu svoje primjene, navodi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (točka 15.), a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca (točka 26.).

U članku 13. stavku 2. Zakon propisuje da ako trgovac nije ispunio ugovor, dužan je vratiti potrošaču uplaćeni predujam uvećan za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najkasnije u roku od sedam dana od dana raskida ugovora.

U članku 39. Zakona je propisano da ako drukčije nije određeno, odredbe glave I. (potrošački ugovorni odnosi) i glave III. odjeljka I. (opće odredbe o ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija i ugovorima sklopljenim na daljinu) ovoga dijela Zakona primjenjuju se na svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača, uključujući i ugovore o isporuci vode, plina i električne energije bez obzira na to prodaju li se u ograničenom obujmu ili ograničenoj količini ili ne, te na ugovore o isporuci toplinske energije.

U Općim odredbama Potrošačkih ugovornih odnosa Zakon propisuje da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovoga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača (članak 41. stavak 1.), te da su ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne (članak 41. stavak 2.).

 

12.              Vezano za ispunjenje ugovora Zakon propisuje da je trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i Zakona o obveznim odnosima (članak 43. stavak 1.).

U vezi roka za ispunjenje ugovora u članku 44. Zakona propisano je da, osim ako je drukčije ugovoreno, trgovac je dužan ispuniti ugovor o kupoprodaji bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora (stavak 1.); te da ako trgovac ne ispuni ugovor u roku iz stavka 1. ovoga članka, dužan je o tome, bez odgađanja, pisanim putem obavijestiti potrošača (stavak 2.).

Zakon definira pojam nepoštene ugovorne odredbe u članku 49. na način da propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.); te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njena ništetnost (članak 55. stavak 1.).

 

13.              Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavaka 2. (kreditne institucije i unije, te institucije za platni promet i elektronički novac) i 3. (upis i ispis iz Registra) ovoga članka, obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove u skladu s ovlastima određenim posebnim zakonom. (članak 134. stavak 1.).

U članku 137. stavu 4. točki 3. je propisano da će tržišni inspektor rješenjem narediti trgovcu vraćanje uplaćenog predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najkasnije u roku od sedam dana od dana raskida ugovora (članak 13. stavak 2.), a u točki 7. iste odredbe i vraćanje potrošaču uplaćenog iznosa na temelju ugovora, ako je potrebno i plaćene troškove dostave, ako utvrdi da je potrošač jednostrano raskinuo ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu, a trgovac mu nije vratio plaćeni iznos (članak 76. stavci 1. i 3.).

 

14.              ZOO u članku 29. propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (stavak 1.), te da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena (stavak 2.), prosječnu kamatnu stopu iz stavka 2. ovog članka za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka i dužna ju je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u „Narodnim novinama“  (stavak 8.).

 

15.              Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na navode tužbe koji sadržajno predstavljaju ponavljanje navoda iz žalbe protiv prvostupanjskog upravnog rješenje već tuženik valjano odgovorio iste otklonivši kao neosnovane, davši za svoju odluku valjano obrazloženje koje je u potpunosti prihvaćeno od ovog suda.

 

16.              Neosnovano tužitelj otklanja od sebe odgovornost koja mu je utvrđena u upravnom postupku. Postupak je u smislu članka 134. stavka 1. Zakona vođen od strane ovlaštenog tijela, tržišne inspekcije u predmetu ekonomske zaštite potrošača, u sporu zainteresirane osobe. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio trgovac kod kojeg je zainteresirana osoba kupila karte za koncert koji je otkazan. U tom smislu tužitelj je 20. studenoga 2019. obavijestio potrošače objavom na svojoj Web stranici o nemogućnosti ispunjenja tog potrošačkog ugovora. Upućivanje potrošača, u sporovima zainteresiranih osoba, da povrat novca traže od organizatora, konkretno A. B. M., trgovačkog društva iz B., predstavlja nerazmjerni teret koji tužitelj u ostvarivanju prava potrošača istima nameće. Navedeno je nerazmjerni i neosnovan teret koji sprječava uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti. Ukoliko nema nikakve odgovornosti na strani tužitelja kako opravdati njihovu dobru volju da nađu drugog organizatora koncerta istog izvođača i da poduzmu pravne mjere za povrat novca ako za to nisu obavezni. Tužiteljevo prebacivanje odgovornosti na organizatora sud nije prihvatio. Navedeno zato što smatra da upravo tužitelj nastupa u ime i za račun organizatora. Suprotno tužbenom navodu, odnosno u prilog neprihvaćanja tužbenog zahtjeva osnovanim, ide i činjenica da je tužitelj potrošače obavijestio o nemogućnosti ispunjenja ugovora jer, ukoliko je za ispunjenje odgovoran organizator, o otkazivanju događaja jedini bi on trebao imati interes i obavezu obavještavati potrošače o problemima odnosno nemogućnosti ispunjenja ugovora.

 

17.              Sud smatra da je tužitelj potrošačima prodavao karte u ime i za račun organizatora, te ušao je u pravni odnos gdje je prodajom karata uzeo predujam za isporuku usluge koncerta do koje nije došlo, te da neosnovano smatra da se na njega ne bi primjenjivao članak 13. stavak 2. Zakona. Tužitelj je u tužbi ponovio navode žalbe čiju je osnovanost pravilno otklonio tuženik. Navedeno naročito u odnosu na navode tužitelja da tržišna inspekcija nije ovlaštena postupati u postupku niti primjenjivati Zakon, već je za postupak nadležan redovni sud, a prema Zakonu o obveznim odnosima. Pravilno je, što sud u potpunosti prihvaća, tuženik obrazložio razloge osnovanosti svog postupanja u konkretnom upravnom postupku. Zainteresirana osoba, potrošač, je sklopila pravni posao odnosno potrošački ugovorni odnos s tužiteljem i nije u pravnom odnosu s organizatorom koncerta iz čega proizlazi da će se za ostvarivanje svojih prava, odnosno povrat novca obraćati tužitelju. U konkretnom slučaju, upravna mjera propisana člankom 137. stavkom 4. točkom 3. Zakona izriče se trgovcu, a ne organizatoru kako navodi tužitelj. Pravilno tuženik zaključuje da navodi tužitelja da je novac od prodaje ulaznica isplatio organizatoru, ne amnestira njegovu odgovornost prema potrošačima. Tužitelj kao trgovac nije ispunio ugovor potrošaču, te mu je dužan vratiti uplaćeni predujam uvećan za zakonske zatezne kamate.

 

18.              Sud prihvaća navod tuženika da je predmet ugovornog odnosa održavanje koncerta, a ne fizička predaja ulaznice jer ona, sama po sebi, nema nikakvog značaja ako je koncert otkazan, te plaćanje ulaznica smatra plaćanjem predujma za uslugu koncerta. Tužitelj ne može Općim uvjetima amnestirati svoju odgovornost za neispunjenje ugovora koju temeljem Zakona ima prema potrošaču niti odgovornost može prebacivati na nekog drugog, tako i na organizatora koncerta s kojim potrošač nije u pravnom odnosu temeljem čega niti ne može od organizatora tražiti ostvarenje svojih prava. Potrošaču treba omogućiti zaštitu njegovih potrošačkih prava koja su mu zajamčena Zakonom, a Opći uvjeti ne mogu i ne smiju imati jaču pravnu težinu od Zakona. Odredba o odgovornosti organizatora za povrat novca zbog neispunjenja ugovora navedena u Općim uvjetima opravdano je u upravnom postupku ocijenjena nepoštenom. O navedenoj se odredbi, a što ni tužitelj ne spori, u smislu članka 49. stavka 1. Zakona nije se pojedinačno pregovaralo, te se kao takva smatra nepoštenom.

 

19.              Sud nije kao osnovan prihvatio tužbeni navod da tuženik nije odgovorio na sve navode žalbe koju je tužitelj izjavio protiv rješenja tržišne inspektorice. Tužitelj nije ostao zakinut za pravo na obrazloženu odluku, uz napomenu da pravo na obrazloženu odluku podrazumijeva pravo na obrazlaganje za rješavanje merituma stvari bitnih činjenica, a iste su javnopravna tijela obuhvatila obrazloženjima svojih odluka.

 

20.              Tužitelj razlozima navedenima u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene odluke koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te sud pobijano rješenje smatra zakonitim, tužbeni zahtjev neosnovanim, te je prijemnom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

                                                        Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.