REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 37 Pž-293/2022-3
R E P U B LI K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje
izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA
PRIMOŠTEN iz Primoštena, Sv. Josipa 7, OIB 16878804200, kojeg zastupa načelnik
Stipe Petrina, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa Općinsko
državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i
uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog izostanka Trgovačkog
suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja
2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda zbog izostanka Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u
Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja 2021. i predmet vraća na ponovno
suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom zbog izostanka Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u
Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja 2021. je utvrđeno da je tužiteljica
Općina Primošten, Sv. Josipa 7, OIB 16878804200, temeljem zakona stekla pravo
vlasništva na čest. zem. 2069/23 za cijelo, zk.ul. 1869 k.o. Primošten. Nadalje je
utvrđeno da je postojeći upis prava vlasništva na toj nekretnini pogrešan na imenu
„Općenarodna imovina“, pa se Tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove Presude zatraži
i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris
sadašnjeg upisa „Općenarodna imovina.
2. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi da je tužitelj u tužbi naveo da je
predmetna nekretnina nastala cijepanjem od matične čest. zem. 2069/1 k.o.
Primošten za koju matičnu česticu je ranijim presudama utvrđeno da pripada u
vlasništvo Općini Primošten, odnosno da ne pripada u vlasništvo Republici Hrvatskoj,
tako da ista pravna osnova za stjecanje prava vlasništva za matičnu česticu, vrijedi i
za sve nekretnine koje su se potom od nje cijepale - Zakon o lokalnoj samoupravi i
upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93 i 117/93) i Odluka Vlade Republike
Hrvatske o raspodjeli i preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te
prava i obveza bivše Općine Šibenik, Klasa: 940-01/95-01/121, Ur. broj: 515-98-16
Poslovni broj: 37 Pž-293/2022-3 2
od 8. lipnja 1998. kojom su raspoređene nekretnine u vlasništvu novonastalih
jedinica lokalne samouprave i bivše Općine Šibenik, po teritorijalnoj osnovi. Nadalje,
tužitelj je naveo da su navedenom Odlukom nekretnine koje se nalaze na području
Općine Primošten unutar zone građevinskog zemljišta na dan prestanka egzistencije
bivše Općine Šibenik, a koje nisu po posebnim propisima postale vlasništvo
Republike Hrvatske, raspoređene u vlasništvo Općine Primošten. Posebni propisi na
koje se poziva navedena Odluka su Zakon o poljoprivrednom zemljištu (stupio na
snagu 24. srpnja 1991.) i Zakon o šumama (stupio na snagu 16. listopada 1990.).
Prema tim zakonima predmetna nekretnina je na dan 23. srpnja 1991. bila unutar
građevinskog zemljišta jer se radi o izrađenoj nekretnini na kojoj se gradilo još '60-ih
godina prošlog stoljeća, odnosno nije bila niti šuma na dan 16. listopada 1990. (bez
obzira na upis u zemljište knjige - „šuma“), pa prema tome nije vlasništvo Republike
Hrvatske. Da je tome tako proizlazi iz Uvjerenja o namjeni zemljišta, Uvjerenja
Hrvatskih šuma o tome kako nijedna čestica s područja Općine Primošten nije
obuhvaćena šumsko gospodarskom osnovom, kao i iz Presuda koje se prilažu ovoj
Tužbi. Osim toga, tužitelj je naveo da postojeća uknjižba prava vlasništva je
pogrešna, jer je predmetna nekretnina temeljem navedene Odluke Vlade i Zakona,
ali i navedene presude poslovni broj P-3311/09, kao i poslovni broj P-1833/04,
pripala Općini Primošten kojoj je pak u interesu riješiti vlasničke odnose i izvršiti
prijenos vlasništva na svoje ime. Tuženik iako uredno pozvan (čl. 134.a Zakona o
parničnom postupku) nije došao na prvo ročište za glavnu raspravu do njegova
zaključenja, a niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev, pa je sud donio presudu
zbog izostanka.
3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih zakonom propisanih
razloga navodeći kako nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi jer tuženik nije bio
uredno pozvan na ročište, pa predlaže da se žalba uvaži i presuda ukine te predmet
uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 365. i 381. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22;
dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da u ovoj pravnoj
stvari nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje pobijane presude.
7. Prema odredbi članka 332. ZPP-a je propisano kad tuženik kojemu tužba
nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na
ročište, ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili ako dođe na
pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalji s ročišta, a ne ospori
tužbeni zahtjev sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu
kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) ako je tuženik bio
uredno pozvan potom ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev zatim ako
Poslovni broj: 37 Pž-293/2022-3 3
osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi zatim ako
činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje
općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da
dođe na ročište. Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno
uvjetima iz stavka 1. ovog članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke
ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3).
8. Osnovano žalitelj ističe da je temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o državnom
odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22) propisano da su županijska
državna odvjetništva nadležna da postupaju pred trgovačkim sudovima, a da je
dostava poziva u ovoj pravnoj stvari za tuženika izvršena nenadležnom općinskom
državnom odvjetništvu. Ova pravila o nadležnosti državnog odvjetništva su i ranijim
zakonima bila identična duže od dvadeset godina, stoga je sud prvog stupnja morao
znati tko je ovlašten po zakonu zastupati tuženika pred trgovačkim sudom.
9. Nadalje, uvidom u spis je utvrđeno kako je postupak u ovoj pravnoj stvari
započeo pred Općinskim sudom u Šibeniku te je u tom dijelu postupka, tada
nadležno općinsko državno odvjetništvo osporilo nadležnost općinskog suda.
Temeljem odredbe čl. 284. ZPP-a je između ostalog propisano:
„Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će
najkasnije u roku od 60 dana od podnošenja tužbe, da se primjerak tužbe dostavi
tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Sud je dužan u pozivu
upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b).
Sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a
osobito ako je to potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje mjera
osiguranja, odmah zakazati pripremno ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi
tuženiku.“
Uvidom u spis je utvrđeno da u ovoj pravnoj stvari nikada nije tuženiku
dostavljen poziv za davanje odgovora na tužbu niti je upozoren na posljedice
propuštanja predmetne radnje.
10. Stoga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, pobijana
presuda zbog izostanka ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u
ponovljenom postupku će se odlučivati i o naknadi troškova cjelokupnog postupka.
Zagreb, 31. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić, v.r
