1

Poslovni broj: UsI-234/2022-9

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-234/2022-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. O. iz R. S., N. S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi staža, 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/21-03/00250030508, URBROJ: 341-99-11/2-21-8721, broj spisa: 751014 od 22. prosinca 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-10/21-03/00250030508, URBROJ: 341-99-11/2-21-8721, broj spisa: 751014 od 22. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/21-02/00250030508, URBROJ: 341-25-11/2-21-116763 od 27. listopada 2021., kojim je odbijen zahtjev da se tužitelju u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 1. siječnja 1975. do 31. prosinca 1976. kod poslodavca I. g. d.d. Z.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da je pobijanim rješenjem odbijena njegova žalba iz razloga što za njega ne postoje podaci o osiguranju u matičnoj evidenciji koju vodi Zavod. Smatra nevjerojatnim što ga nema u evidenciji, kada je u istom vremenskom periodu radio u I. zajedno sa Z. Đ., koji je ostvario pravo na razmjeran dio mirovine. Navodi kako zbog ratnih dešavanja i neophodnosti napuštanja mjesta prebivališta, nije bio u mogućnosti zadržati neophodnu dokumentaciju, a samim tim ni dokaze na okolnosti osiguranja. Smatra da je prvostupanjsko tijelo moralo pribaviti službeni izvještaj od Zavoda o osobama iz BiH, točnije općine D. V. (gdje je mjesto prebivališta tužitelja i Z. Đ.), koji su bili zaposleni u I. Kako prvostupanjsko tijelo nije pribavilo relevantne dokaze, tužitelj ističe da je drugostupanjsko tijelo moralo poništiti prvostupanjsko rješenje, pa kako to nije učinilo, predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava rješenje tuženika.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku da za predmetno razdoblje ne postoje dokazi u smislu članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju da bi se smatralo da je tužitelj u tom razdoblju radio kod navedenog poslodavca i ostvario svojstvo osiguranika i staž osiguranja te da niti sam tužitelj nije dostavio nikakve materijalne dokaze da je u navedenom razdoblju bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca. Ističe da tužitelj u tužbi ponavlja navode koje je bio iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje te da isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi u osporavanom rješenju tuženika. Naime, na osnovi članka 110. ZOMO-a, staž osiguranja utvrđuje se na osnovi isprava koje se nalaze u evidencijama Zavoda te isprava koje su, u skladu sa zakonom, izdale pravne osobe s javnim ovlastima, kao i pravne i fizičke osobe, imajući pri tom u vidu isprave (prijavu osiguranja, odjavu osiguranja i prijavu podatka o utvrđenom osobnom dohotku i stažu) koje su navedene u obrazloženju osporavanog rješenja, pozivom na odgovarajuće odredbe ZOMO-a, Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju i Uredbe o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima mirovine.

3.1.              U vezi tužbenih navoda da je prvostupanjsko tijelo moralo pribaviti izvještaj od Zavoda o osobama iz Bosne i Hercegovine, odnosno Općine D. V. (gdje je njegovo prebivalište i prebivalište Đ. Z.), tuženik ističe da to nije relevantno za ovaj predmet i nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Naime, prvostupanjsko tijelo je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja od 27. listopada 2021. uvidom u matičnu evidenciju Zavoda utvrdilo da za tužitelja nema nikakve evidencije o osiguranju temeljem radnog odnosa kod navedenog poslodavca u traženom razdoblju. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je od I. g. d.d. Z. pribavilo očitovanje od 9. ožujka 2021. iz kojeg proizlazi da tužitelj nije pronađen u evidencijama zaposlenika u razdoblju od 1975. do 1976. godine, kao i očitovanje tužitelja od 28. rujna 2021., da ne posjeduje relevantnu dokumentaciju (radnu knjižicu, ugovor o radu, odluku o prestanku radnog odnosa, dokaze o isplati plaće) kojom bi mogao dokazi da je u traženom razdoblju bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca.

3.2.              U vezi tužbenih navoda da je tužitelj sa Đ. Z. u istom vremenskom razdoblju radio u I. i da je on ostvario pravo na razmjerni dio mirovine, tuženik navodi da isto nije od utjecaja na donošenje drugačije, jer se odluka u konkretnom predmetu donosi na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u konkretnom postupku, a ne kako je utvrđeno u drugom postupku, a sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZOMO-a za utvrđivanje mirovinskog staža ne mogu se kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), jer tužitelj osporava primjenu prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

6.              Prema članku 110. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje ZOMO) svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

7.              Člankom 122. stavcima 2. i 3. ZOMO propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji. Za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. ovoga članka ne mogu se kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka.

8.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zahtjevom od 6. studenoga 2020. putem inozemnog nositelja osiguranja zatražio da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja utvrdi razdoblje od 1. siječnja 1975. do 31. prosinca 1976. kao vrijeme koje je proveo u radnom odnosu kod poslodavca I. g. d.d., Z.

9.              Odredbom članka 24. točkom 2. ZOMO propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga datuma, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

10.              U tom smislu, člankom 155. stavcima 1. i 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine broj: 55/72 do 22/82), koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1973. do 30. lipnja 1983., bilo je propisano da se pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrđuje priznanjem svojstva osiguranja, a da svojstvo osiguranika za osobe iz člana 16. - radnici, utvrđuje zajednica na temelju propisane prijave osiguranja koju prema propisima o matičnoj evidenciji podnosi organizacija, poslodavac.

11.              Uredbom o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima mirovine (SI. list SFRJ broj 13/71 i 16/71), koja je bila u primjeni od 18. ožujka 1971. do 1. siječnja 1980., u članku 26. stavku 2. alineji 1. i 2. bilo je propisano da su organizacije dužne dostaviti komunalnom zavodu prijavu osiguranja za svakog novozaposlenog radnika, odjavu osiguranja - za svakog radnika kojemu prestane rad, kao i da su organizacije dužne dostaviti komunalnom zavodu prijavu podatka o utvrđenom osobnom dohotku i stažu osiguranja - za svakog radnika koji je u toku protekle kalendarske godine bio kod njih na radnom odnosu.

12.              Uvidom u matičnu evidenciju koju Zavod obvezno vodi o svim osiguranicima, utvrđeno je da navedeni poslodavac za tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 1975. do 31. prosinca 1976. tadašnjem zavodu nije uspostavio prijavno odjavne podatke, niti jedan podatak o stažu osiguranja i plaći te da nema nikakve evidencije o tužiteljevom svojstvu osiguranika po osnovi radnog odnosa kod poslodavca I. g. d.d. Z. u navedenom razdoblju.

13.              Spisu prileži očitovanje I. g. d.d. Z. od 9. ožujka 2021., iz kojeg proizlazi da tužitelj nije pronađen u evidencijama zaposlenika u razdoblju od 1975. do 1976. godine.

14.              Tijekom postupka prvostupanjsko tijelo je uputilo tužitelju zaključak od 16. rujna 2021. radi dostave relevantne dokumentacije (radne knjižice, ugovora o radu, odluke o prestanku radnog odnosa, dokaza o isplati plaće), međutim tužitelj u spis predmeta nije dostavio materijalne dokaze, a iz navoda žalbe i tužbe je razvidno da tužitelj traženu dokumentaciju nije u mogućnosti dostaviti.

15.              Uzimajući u obzir da u matičnoj evidenciji Zavoda nema nikakve evidencije o tužiteljevom svojstvu osiguranika po osnovi radnog odnosa kod poslodavca I. g. d.d. Z. u navedenom razdoblju, iz čega proizlazi da navedeni poslodavac za tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 1975. do 31. prosinca 1976. tadašnjem zavodu nije uspostavio prijavno odjavne podatke niti podatke o stažu osiguranja i plaći, kao i pribavljeno očitovanje poslodavca od 9. ožujka 2021. da tužitelj nije pronađen u evidencijama zaposlenika u razdoblju od 1975. do 1976. godine, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer spisu predmeta ne prileže dokazi temeljem kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelj imao priznato svojstvo osiguranika te da je ostvario staž osiguranja temeljem radnog odnosa kod navedenog poslodavca.

16.              Što se tiče navoda tužitelja da je drugom radniku sporno razdoblje utvrđeno u mirovinski staž i priznato pravo na razmjeri dio mirovine, tuženik pravilno navodi kako isto ne može utjecati na drugačije odlučivanje u ovom postupku, jer se odluka u konkretnom premetu donosi na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u ovom postupku i koje se odnosi na tužitelja, a ne na drugog radnika. Također se prema prethodno citiranoj odredbi čl. 122. ZOMO za utvrđivanje mirovinskog staža ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka, a u konkretnom predmetu nema niti jednog materijalnog dokaza o zaposlenju tužitelja kod poslodavca I. g. d.d. Z. u 1975. i 1976. godini.

17.              Što se tiče prigovora iz tužbe da je prvostupanjsko tijelo moralo pribaviti službeni izvještaj od Zavoda o osobama iz općine D. V. koje su bile zaposlene u I., sud napominje kako iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pokušalo pribaviti relevantne dokaze, jer je izvršilo uvid u matičnu evidenciju Zavoda, pribavilo je očitovanje poslodavca I. g. d.d. Z. i zatražilo od tužitelja dostavu dokaza kojima eventualno raspolaže, čime su mogućnosti pribavljanja dokaza u konkretnom slučaju iscrpljene.

18.              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

19.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.