1

Poslovni broj: UsI-168/2022-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-168/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Ć. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/20-01/117, URBROJ: 513-04-21-2 od 3. prosinca 2021. i nalaganje tuženiku da u zakonskom roku donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja u kojem mu omogućuje pravo na zastaru dijela poreznog duga koje je u propisanom zakonskom roku.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/20-01/117, URBROJ: 513-04-21-2 od 3. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2020-006/0004, URBROJ: 513-07-01/2020-02 od 15. siječnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga. Točkom II. izreke utvrđeno je da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga poreza na cestovna motorna vozila za razdoblje od 2010. do 2014. i 2016. godinu, poreza na promet nekretnina za 2009., 2017. i 2018. godinu, prisilne naplate državnih sudskih pristojbi za 2015. i 2016. godinu, što ukupno iznosi 112.835,64 kn.

2.              Tužitelj u tužbi ističe kako tuženik navodi da mu je odobren reprogram duga od 9. studenoga 2015. do 9. svibnja 2019. te da se primjenjuje članak 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba, kojim je propisano da za vrijeme reprogramirane naplate poreznog duga zastara poreza ne teče. Tuženik je odbio žalbu navodeći da porezno tijelo nije ukinulo rješenje o reprogramu te se ne odobrava pravo na zastaru poreznog duga za 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu. Tužitelj ističe kako ne bježi od poreznog duga te traži utvrđivanje zastare radi lakšeg podmirenja ostatka poreznog duga. Tužitelj se poziva na točku 6. rješenja o reprogramu duga KLASA: UP/l-415-02/2015-007/47, URBROJ: 513-07-24-01/15-02 od 9. studenoga 2015. te navodi kako se nije pridržavao rokova otplate, točnije nije uplatio niti jedan obrok prema reprogramu, pa je logično da nije pristao na uvjete reprograma. Navodi kako članak 12. stavak 1. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba propisuje da će nadležno porezno tijelo ukinuti rješenje o otpisu duga s osnove kamata uz istodobno reprogramiranje glavnice duga, ako utvrdi da se fizička osoba ne pridržava rokova i načina plaćanja utvrđenih rješenjem, kako se u ovom slučaju tužitelj i nije pridržavao. Stavak 2. navodi da nadležno porezno tijelo donosi rješenje o ukidanju rješenja iz stavka 1. Tužitelj tvrdi da je tuženik trebao ili donijeti rješenje o ukidanju reprograma, o tome pismeno obavijestiti tužitelja i naplatu poreznog duga izvršiti prema Općem poreznom zakonu ili obavijestiti tužitelja o njegovom statusu reprograma. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže sudu da izvrši uvid u informacije koje su predmet postupka i uvaži članak 12. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba te poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku da u zakonskom roku donose novo rješenje o zahtjevu tužitelja u kojem mu omogućuje pravo na zastaru dijela poreznog duga koje je u propisanom zakonskom roku.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže sudu da riješi spor bez rasprave i odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), jer tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

6.              Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je tužitelj dana 13.01.2020. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga. Za obveze s osnove poreza na cestovna motorna vozila za 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu, zastara prava na naplatu počela je teći od 01.01.2011., 01.01.2012., 01.01.2013. i 01.01.2014. godine, a budući da je tužitelju odobren reprogram duga od 09.11.2015. godine do 09.05.2019. godine, nije nastupila zastara prava na naplatu duga sukladno odredbi članka 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba (Narodne novine broj 55/13). Zastara prava na naplatu za 2014. i 2016. godinu počela je teći od 01.01.2015. godine i od 01.01.2017. godine, stoga u skladu s odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19) nije nastupila zastara prva na naplatu. Za obvezu s osnove poreza na promet nekretnina za 2009. godinu počela je teći od 01.01.2010. godine, a kako je glavnica duga osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja (temeljem rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2065/11-2 od 14.07.2011., rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela istoga suda poslovni broj Z-36679/11 od 20.09.2011. uknjiženo je založno pravo radi osiguranja novčane tražbine na nekretnini tužitelja k.o. Z. O., zk poduložak 6922), ista se ne otpisuje u skladu s odredbom članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona, dok je za obvezu utvrđenu u 2017. i 2018. godini zastara počela teći od 01.01.2018. te od 01.01.2019. godine, što znači da u skladu s odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona nije nastupila zastara prava na naplatu. Obveza prisilne naplate državnih sudskih pristojbi utvrđena je za 2015. i 2016. godinu, zastara prava na naplatu počela je teći 01.01.2016. i 01.01.2017. godine, pa danom donošenja rješenja nije protekao rok od pet godina te nije nastupila zastara prava na naplatu sukladno članku 8. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

7.              Člankom 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba  propisano je da za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga sukladno ovome Zakonu zastara poreznoga duga ne teče.

8.              Sukladno članku 12. istoga Zakona nadležno porezno tijelo ukinut će rješenje o otpisu duga s osnove kamata uz istodobno reprogramiranje glavnice duga ako utvrdi da se fizička osoba ne pridržava rokova i načina plaćanja utvrđenih rješenjem (st. 1.). O ukidanju rješenja iz stavka 1. ovoga članka nadležno porezno tijelo donosi rješenje (st. 2.). Po izvršnosti rješenja iz stavka 2. ovoga članka, nadležno porezno tijelo će ponovno evidentirati iznos otpisanih kamata (st. 3.).

9.              Spisu predmeta priloženo je rješenje KLASA: UP/I-415-02/2015-007/47, URBROJ: 513-07-24-01/15-02 od 9. studenoga 2015., kojim je tužitelju odobren zahtjev za otpis duga s osnove kamata uz reprogram glavnice duga, koji će se otplatiti u 42 mjesečna obroka, od kojih prvi dospijeva 9. prosinca 2015., a posljednji 9. svibnja 2019. Reprogram se odnosi na dugovanja po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje, poreza na promet nekretnina i poreza na cestovna motorna vozila.

10.              Budući da prema stanju spisa nema dokaza da je porezno tijelo donijelo rješenje o ukidanju rješenja o otpisu duga s osnove kamata uz istodobno reprogramiranje glavnice duga, u smislu čl. 12. citiranog Zakona, a niti da je tužitelj od poreznog tijela tražio ukidanje rješenja o reprogramu, to rješenje o reprogramu duga od 9. studenoga 2015. i dalje proizvodi pravne učinke. Stoga sukladno članku 14. Zakona za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga zastara ne teče.

11.              Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Tužitelj je mogao od poreznog tijela tražiti da donese rješenje o ukidanju rješenja o reprogramu, što nije učinio.

12.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.