1                           Gž-787/2021-2

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                    Gž-787/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J., OIB: …, iz S., S. 12, zastupanog po pun. V. D., odvj. u S. protiv tuženika G. S., OIB: …, O. kneza B. 17, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2021. godine broj P 6264/19, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2023. godine

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2021. godine broj P 6264/19.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

              1. Protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja suvlasništva tužitelja za 30/100 dijela na stanu u S., upisanog u z.u. 16034, poduložak 9, k.o. S. kao 9. Etaža 0/0, 1. dvosobni stan u objektu I-B, u ulazu IV. koji se nalazi na IV. (četvrtom) katu, označen br. 11, površine 65,69 m2, i ispravka uknjižbe upisom toga prava u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, uz istovremeni izbris sa imena tuženika (točka I izreke), te odbijen podredni tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 124.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose duga teče od njihovog dospijeća do isplate (točka II izreke), žalbu je izjavio tužitelj, po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              3. Žalba nije osnovana.

              4. Tužitelj u žalbi navodi da u obrazloženju presude nisu istaknuti razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, kad taj nedostatak obrazlaže, analizira činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda tvrdeći da su isti pogrešni.

4.1. Ispitujući, stoga, prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja, u granicama propisanim člankom 365. stavkom 2. ZPP, ovaj sud nalazi da iz razloga presude jasno proizlazi na kojim je odlučnim činjenicama prvostupanjski sud utemeljio odluku, pa presuda nije donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koje tužitelj u žalbi upire, a niti uz koju od ostalih takvih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

              5. Predmet spora ove parnice je zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužitelja na stanu u S., pobliže opisanom pod točkom I izreke pobijane presude, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama, sa kojima ustraje i u žalbi, da je suvlasništvo za 30/100 dijela tog stana stekao djelomičnim ispunjenjem, i to upravo u dijelu od 30%, svoje obveze iz Ugovora broj 21527-11 o udruživanju sredstava za izgradnju stana, sklopljenog sa tuženikom dana 28. rujna 1995. godine (dalje: Ugovor od 28.09.1995. godine).

              6. Prvostupanjski sud je istaknuti glavni tužbeni zahtjev odbio zbog toga što je u provedenom postupku utvrdio da je navedeni Ugovor od 28.09.1995.godine raskinut zbog neizvršenja ugovorne obveze tužitelja, o čemu je tužitelj i obaviješten dopisom tuženika od 27. ožujka 1997. godine (list 40. spisa).

7. Budući da tužitelj ukupnošću žalbenih navoda ničim ne dovodi u sumnju pravilnost naprijed istaknute činjenice, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom pravilno zaključio da tužitelj, s temelja ugovora koji je raskinut, nije stekao (niti je mogao steći) stvarna prava na predmetnom stanu, i pravilno primijenio materijalno pravo kad je glavni tužbeni zahtjev odbio.

8. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kad je, ocijenivši osnovanim tuženikov prigovor zastare – jer je od dospijeća tražbine tužitelja (1997. godine) do podnošenja tužbe (2019. godine) protekao zastarni rok od 5 godina), odbio i  eventualni zahtjev tužitelja.

8.1. U vezi s tim, odgovarajući na žalbene prigovore, valja dodati tek toliko da okolnost što se tužitelj, kako u žalbi tvrdi, još uvijek nalazi u posjedu predmetnog stana, nije od utjecaja na pravilnost naprijed istaknute odluke prvostupanjskog suda.

9. Zbog toga je prvostupanjski sud pobijanom presudom, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava odbio glavni i podredni  tužbeni zahtjev.

              10. Kako, dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, niti je pobijana presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, po odredbi članka 365. stavka 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

11. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, odbijen je i zahtjev tužitelja za dosudu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Šibeniku, 31. siječnja 2023. godine

                                                                                          PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                  Maja Skorić  v.r.