1

Poslovni broj: UsI-81/2021-5

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-81/2021-5

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice dr. sc. B. I. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica S. P., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi rasporeda na radno mjesto, 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/773, URBROJ: 566-01/16-20-2 od 23. studenoga 2020. i rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/07, URBROJ: 517-02-1-1-20-8 od 14. listopada 2020.

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/20-01/773, URBROJ: 566-01/16-20-2 od 23. studenoga 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/07, URBROJ: 517-02-1-1-20-8 od 14. listopada 2020., kojim se službenica B. I., VSS, dipl. novinar, raspoređuje na neodređeno vrijeme na radno mjesto više stručne savjetnice u Odjelu za vode, kemikalije, industrijska i integrirana onečišćenja i ostale pritiske, Služba za otpad i sektorske pritiske, Sektor za okoliš, Zavod za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, redni broj 249. Pravilnika o unutarnjem redu. U ostalim točkama utvrđen je radni staž tužiteljice, obveza polaganja državnog stručnog ispita, plaća te pravo na uvećanje plaće s osnove znanstvenog stupnja doktora znanosti. Sukladno točki 6. toga rješenja ono se primjenjuje od 20. prosinca 2019.

2.              Tužiteljica u tužbi navodi da je raspoređena na radno mjesto koje uopće ne odgovara njenom dosadašnjem radnom iskustvu i školovanju te na radnom mjestu na koje je sada raspoređena nema ni stručna znanja niti radno iskustvo da bi obavljala poslove tog radnog mjesta. Obrazlaže kako je raspoređena na radno mjesto više stručne savjetnice, međutim, posao na koji je raspoređena je nižeg razreda tj. nižeg koeficijenta složenosti u odnosu na onaj koji je obavljala. Ističe da tuženo tijelo nije odgovorilo na navode žalbe da se prilikom raspoređivanja na poslove novog radnog mjesta nije poštivalo pravo radnika da mu se iznađu odgovarajući poslovi, na koji način je tuženo tijelo povrijedilo odredbu članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. U ovom slučaju radilo se o rješenju o rasporedu na temelju diskrecione ocjene i odluka je morala biti jasno, potpuno i nedvojbeno obrazložena, što nije slučaj u ovoj stvari, čime je povrijeđeno temeljno načelo zakonitosti upravnog postupka iz članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Prije spornog raspoređivanja na predmetno radno mjesto tužiteljica je duže od deset godina obavljala poslove radnog mjesta veće složenosti i koeficijenta, s većom plaćom, pa se ovo radno mjesto pokazuje kao neodgovarajuće radno mjesto. Tvrdi kako je takav raspored protivan odredbi članka 127. Zakona o državnim službenicima, a također radno mjesto formalnopravno ne ispunjava uvjete i stručne spreme i zvanja kojega ima tužiteljica te bi raspored tužiteljice na drugo radno mjesto u okviru njene stručne spreme i dosadašnjeg iskustva imao pravni temelj. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sistematizirano radno mjesto voditelja Odjela za odnose s javnošću, na kojem je tužiteljica bila raspoređena prethodnim rasporedom, prije preuzimanja u državnu službu, a radno mjesto voditelja službe na koje se imenovana poziva u žalbi je radno mjesto više složenosti, s obzirom da je služba hijerarhijski viša ustrojstvena jedinica od odjela. Slijedom navedenog, primjenom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela bio je slobodan odlučiti o rasporedu tužiteljice na radno mjesto prema potrebama službe i stručnom znanju, a pri tome nije bio obvezan unaprijediti ju na radno mjesto voditeljice službe, koje je radno mjesto više složenosti poslova od radnog mjesta voditelja odjela. Obrazlaže kako odredbe Zakona koje se primjenjuju u konkretnom slučaju ne propisuju da bi tijelo koje preuzima službenike ukinutog tijela bilo dužno rasporediti preuzetog službenika na radno mjesto koje bi bilo istovjetno radnom mjestu na kojem je službenik bio raspoređen u ukinutom tijelu. Jedina odredba koja obvezuje tijelo je da je radno mjesto na koje se službenik raspoređuje slobodno te da službenik ispunjava uvjete za taj raspored određene Pravilnikom o unutarnjem redu. Iz svega navedenoga proizlazi da nema zakonske zapreke da se tužiteljica rasporedi na poslove manje složenosti od poslova koje je prije obavljala, a konačna odluka je na slobodnoj procjeni čelnika tijela koji je zadužen za pravilno funkcioniranje tijela i potreba rada. Dodaje kako je navedeni stav potvrđen i u presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 Uslrs-121/18-9 od 28. siječnja 2019. i u odluci Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-890/18-2 od 28. veljače 2018. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.              Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), jer među strankama nisu sporne činjenice, nego samo primjena prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je Odbor za državnu službu rješenjem od 30. travnja 2020. poništio rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 16. prosinca 2019., koje je bilo ispravljeno rješenjem od 30. prosinca 2019., a koje je također poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 30. travnja 2020.

8.              Sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine broj 118/18), danom stupanja na snagu toga Zakona, odnosno dana 1. siječnja 2019. godine, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike preuzima sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima, imovinu, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, nekretnine, prava i obveze te financijska sredstva Agencije za zaštitu okoliša i prirode. Stavkom 5. toga članka propisano je da preuzeti radnici iz stavka 1. danom stupanja na snagu toga Zakona postaju državni službenici i do donošenja rješenja o rasporedu prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva zaštite okoliša i energetike nastavljaju obavljati poslove i zadržavaju pravo na plaću i druga prava iz radnog odnosa te obveze i odgovornosti prema dosadašnjim ugovorima o radu. Do stupanja na snagu navedenog Zakona, tužiteljica je bila zaposlena u Agenciji, a iz ugovora o radu koji je priložila uz žalbu, razvidno je da se u Agenciji zaposlila 2. prosinca 2005. na radnom mjestu rukovoditelja Odsjeka za upravljanje informacijama.

9.              Nadalje proizlazi kako je rasporedu tužiteljice na radno mjesto prethodilo stupanje na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 17. listopada 2019., sukladno kojem su preuzeti službenici Agencije, uključujući i tužiteljicu, raspoređeni na radna mjesta. Kako navedenim Pravilnikom nije sistematizirano radno mjesto voditeljice Odjela za odnose s javnošću u ustrojstvenoj jedinici Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, tužiteljica je raspoređena na drugo radno mjesto za koje ispunjava uvjete.

10.              Sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19), kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.

11.              Za radno mjesto više stručne savjetnice u Odjelu za vode, kemikalije, industrijska i integrirana onečišćenja i ostale pritiske, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, redni broj 249. Pravilnika o unutarnjem redu, propisani su uvjeti završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja prirodnih, tehničkih, biotehničkih znanosti, biomedicine i zdravstva ili društvenih znanosti; najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima; položen državni ispit II. razine; znanje engleskoj jezika i znanje rada na računalu. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužiteljica navedene uvjete ispunjava, s obzirom da ima visoku stručnu spremu društvenog smjera, zaposlena je u Agenciji iz koje je preuzeta od 2005. godine, a rješenjem joj je utvrđena obveza polaganja državnog ispita.

12.              Iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da je, u smislu odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), tužiteljica putem opunomoćenice pozvana da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, a na što je dana 13. listopada 2020. godine dostavila pisano očitovanje. U odnosu na navode iz očitovanja prvostupanjsko tijelo navodi kako zakonskim odredbama nije uvjetovana obveza poslodavca da procjenjuje odnosno ispituje prednost za raspored i to za sva radna mjesta za koja ispunjava uvjete odnosno da ne postoje zakonske odredbe koje propisuju da bi tijelo koje preuzima službenike ukinutog tijela bilo dužno rasporediti preuzetog službenika na radno mjesto koje bi bilo istovjetno radnom mjestu na kojem je službenik bio raspoređen u ukinutom tijelu.

13.              Sukladno članku 40. stavku 2. Zakona o državnim službenicima Pravilnikom o unutarnjem redu se utvrđuju radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. Iz spisa predmeta je razvidno da po novoj sistematizaciji nije sistematizirano radno mjesto voditelja Odjela za odnose s javnošću, na kojem je ista bila raspoređena prije preuzimanja u državnu službu, a radno mjesto voditelja službe na koje se poziva u žalbi je radno mjesto više složenosti, s obzirom da je služba hijerarhijski viša ustrojstvena jedinica od odjela, pa je slijedom navedenog, primjenom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela bio slobodan odlučiti o rasporedu tužiteljice na radno mjesto prema potrebama službe i stručnom znanju, a pri tome nije bio obvezan unaprijediti ju na radno mjesto voditeljice službe, koje je radno mjesto više složenosti poslova od radnog mjesta voditelja odjela.

10.              Kraj činjenice da tužiteljica ispunjava uvjete za radno mjesto na koje je raspoređena prvostupanjskim rješenjem, nije bilo zapreke da se rasporedi na radno mjesto više stručne savjetnice u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode, sukladno njenoj stručnoj spremi i potrebama rada na slobodno radno mjesto za koje ispunjava uvjete, bez obzira na činjenicu što je ranije odnosno prije preuzimanja iz ukinute Agencije, obavljala poslove veće složenosti. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredbi, nema zapreke da se tužiteljica rasporedi na poslove manje složenosti od poslova koje je prije obavljala, a za koje ispunjava uvjete. Naime, konačna odluka o rasporedu svih službenika na radna mjesta propisana Pravilnikom o unutarnjem redu je na slobodnoj procjeni čelnika tijela koji je zadužen za pravilno funkcioniranje tog tijela i potreba rada. Stoga sud nema zakonske osnove osporeno i prvostupanjsko rješenje ocijeniti nezakonitima.

11.              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

12.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.              Odluka o trošku upravnog spora temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.