1

                            Poslovni broj: 49 Gž-3040/2021-7

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 49 Gž-3040/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. T. B., iz S., OIB:…, kojeg zastupa majka J. B., a koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Zagreba, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-601/18-58 od 11. lipnja 2021., dana 31. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   je

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-601/18-58 od 11. lipnja 2021. u dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja pod toč. I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.980,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 31.500,00 kn teku od 19. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 3.480,00 kn teku od 9. lipnja 2021. pa do isplate. Pod toč. II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 720,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2015. pa do isplate. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.459,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2021. pa do isplate.

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu u dijelu pod toč. I. i pod toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

5. Tuženik u žalbi upire da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.s t. 2. toč. 12. ZPP jer je sud prvog stupnja prekoračio granice tužbenog zahtjeva. Valja ukazati da tužbeni zahtjev može biti prekoračen na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili može biti prekoračen na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo. Uzimajući u obzir da je tužitelj u tužbi zahtijevao isplatu s osnove imovinske i neimovinske štete, a upravo je sud prvog stupnja dosudio traženi dio naknade štete, za zaključiti je da tužbeni zahtjev nije prekoračen na način da je odlučeno o nečem drugom kako to neosnovano upire tuženik. Također tužbeni zahtjev nije prekoračen niti u pogledu visine onoga što je traženo, budući da je sud prvog stupnja donio odluku o onom iznosu koji je tužitelj zatražio u podnesku od 16. lipnja 2020. Prema tome, nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

6. Neosnovani su i navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer je sud, suprotno navodima tuženika, nije odlučio u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog čega bi tužbu trebalo odbaciti.

 

7. Prvostupanjska presuda ne sadrži bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Tuženik u žalbenim navodima osporava zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, odnosno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP.

 

9. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom tužitelja od 16. lipnja 2020., valja reći da je pravilno sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 16. lipnja 2020., nastavljajući s raspravljanjem po tako povećanom tužbenom zahtjevu, o istom zahtjevu u konačnome i odlučujući pobijanom presudom, koju preinaku je valjalo dopustiti sukladno odredbi čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 191. st. 1 ZPP, jer tužitelj, bez svoje krivnje, tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je tu preinaku iznimno mogla učiniti do zaključenja glavne rasprave (u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP).

 

10. Naime, u okolnostima u kojima su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio primjerenom za naknadu neimovinske štete, jer tada nije niti mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni, s obzirom na to da se visina naknade štete u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje.

 

11. S obzirom na to da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske, kojih kriterija se stranke pridržavaju pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva u cilju maksimalnog uspjeha u sporu, budući da tužitelj u tužbi nije mogao postaviti svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, za zaključiti je da je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine.

 

12. Predmet postupka je naknada imovinske i neimovinske štete u visini od 35.700,00 kn koju je tužitelj pretrpio uslijed nezgode – pada željeznog gola, koja se dogodila dana 22. ožujka 2015.

 

13. Tijekom postupka nije sporno da je tuženik vlasnik igrališta u S. K.

 

14. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

 

- da je tužitelj na dan štetnog događaja s prijateljima igrao nogomet, bio je golman, u jednom trenu se poskliznuo na travu, te je nepričvršćeni željezni gol pao na njegovu nogu,

- da je tuženik bio dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje i prouzročenje štete te da se eventualnim prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a time se ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu,

- da je do štetnog događaja došlo zbog isključivog propusta tuženika da održava golove na mjestu nastanka štetnog događaja u takvom funkcionalnom stanju, bez opasnosti da se svaka osoba normalno igrajući se na terenu ne ozljedi,

- da je kod tužitelja nastala rana razderotina na lijevoj potkoljenici dužine 5 cm koja čini cjelinu s rtg utvrđenim višeivernim prijelomom lijeve goljenične kosti bez pomaka,

- da postoji uzročno – posljedična veza između pada željeznog gola na lijevu potkoljenicu tužitelja dana 22. ožujka 2015. i nastalih ozljeda jer je takav pad masivnog željeznog gola na nogu podoban način za nastanak opisane i utvrđene ozljede kod tužitelja,

- da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jake bolove u trajanju od 10 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana,

- da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, tijekom daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana, dok je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja,

- da je kod tužitelja do smanjenja životne aktivnosti za 5 % trajno, pa će morati ulagati pojačane napore,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega po 4 sata dnevno od 27. ožujka do 8. svibnja 2015. jer je nosio imobilizaciju, a nakon toga još mjesec dana po 2 sata dnevno jer se kretao pomoću štaka.

 

15. Na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je zaključio da tužitelju pripada novčana naknada zbog povrede prava osobnosti i naknada imovinske štete u iznosu ukupnom iznosu od 34.980,00 kn.

 

16. Nije osnovan žalbeni razlog da je potraživanje tužitelja djelomično u zastari za dio koji se odnosi na povišeni iznos tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom tužitelja od 16. lipnja 2020. jer je tužbeni zahtjev povišen tijekom postupka s iste pravne i činjenične osnove kao što je i zahtjev iz tužbe, pa se pitanje zastare, ali i tijeka kamata, ravna po trenutku utuženja i za povišeni iznos koji nema značaj samostalnog zahtjeva.

 

17. U odnosu na prigovor da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, valja ukazati da se sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO) smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Uzimajući u obzir da je masivni nepričvršćeni željezni gol nedvojbeno opasna stvar, tužitelj kao nesporni vlasnik predmetnog igrališta na kojoj se nalazi taj gol, za štetu odgovara na temelju objektivne odgovornosti, a osloboditi se može samo ako dokaže da pad tog gola nije uzrok štete.

 

18. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio posljedica pada nepričvršćenog željeznog gola, pa uzimajući u obzir da se taj gol nalazi na igralištu koje je u vlasništvu tuženika, za zaključiti je da je isti odgovoran za štetu koja je uslijed tog pada nastala.

 

19. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno jer smatra da nije utvrđeno na koji način je došlo do pada gola, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje jer je utvrdio da je do pada gola došlo tijekom igre nogometa, u kojoj igri je tužitelj bio golman, a koji se u jednom trenutku poskliznuo na travu te je gol pao. Ujedno valja ukazati da je na tuženiku teret dokaza da je tužitelj ili treća osoba eventualno pridonijela nastanku štetnog događaja, a kako tijekom postupka to tuženik nije dokazao, neosnovan je i taj žalbeni navod tuženika.

 

20. Člankom 19. st. 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

21. Budući da je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio štetu u vidu povrede prava osobnosti, a što proizlazi iz sudskomedicinskog vještačenja, sud prvog stupnja pravilno je primijenio navedenu odredbu ZOO.

 

22. Pravilna je odluka i o visini štete jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO imajući u vidu trajno smanjenje životne aktivnosti za 5% i da je tužitelj trpio bolove i strah.

 

23. Vodeći računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio i zatezne kamate na pravičnu naknadu od dana podnošenja pisanog zahtjeva na temelju čl. 1103. ZOO.

             

24. Sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

25. Pravilna je odluka i o naknadi za tuđu pomoć i njegu jer je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 232 sata, koja mu u pripada u iznosu od 3.480,00 kn jer bi mu pripao iznos od 15,00 kn po satu jer je to cijena koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u S., mjestu prebivališta tužitelja. Nadalje, neosnovani su navodi tuženika da tužitelju kao djetetu nije bila potrebna posebna tuđa pomoć i njega jer bi mu u svakom slučaju bila potrebna pomoć i njega roditelja jer se radi o djetetu. Naime, briga o zdravoj i ozljeđenoj osobi se u niti jednoj životnoj dobi ne može podvesti pod zajednički nazivnik, pa je zato posve irelevantno što se u konkretnom slučaju radi o maloljetnoj osobi. Ujedno valja reći da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio dijete od 11 godina, koje je već u jednoj mjeri bilo samostalno, a koji je nakon ozljeđivanja nedvojbeno trebao tuđu pomoć i njegu.

 

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

27. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 166. ZPP, ne pripadaju mu troškovi žalbenog postupka, stoga je odlučeno kao poda toč. II. izreke.

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

  Ivica Veselić, v.r.