Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4154/21-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. H. d.o.o., Z., radi rješavanja spora između korisnika i operatora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2323/2020-11 od 21. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2323/2020-11 od 21. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje odluke tuženika, KLASA: UP/I-344-08/20-01/493, URBROJ: 376-08-2-20-4 od 20. srpnja 2020., kojom je tuženik odbio zahtjev tužitelja za rješavanje njegovog spora s operatorom javnih komunikacijskih usluga A. H. d.o.o. na način da mu se omogući korištenje tarife Model 25 nakon 1. ožujka 2020. te je odbacio zahtjev tužitelja za proglašenje ništavim odredaba Uvjeta korištenja i Općih uvjeta poslovanja zainteresirane osobe kojima je dozvoljeno jednostrano mijenjanje odredaba ili raskida ugovornog odnosa. Zahtjev je odbačen zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka.
2. Protiv te presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud potpuno zanemario odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te županijskih sudova na koje se tužitelj poziva, zatim primjenu članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO), kao i njegov navod o tome da je Odluka Povjerenstva za rješavanje pritužbi potrošača Zainteresirane osobe od 13. ožujka 2020. (dalje u tekstu: Odluka Povjerenstva) ništava te da je prvostupanjski sud na ništavost predmetne Odluke, kao i na ništavost Općih uvjeta poslovanja te Uvjeta korištenja zainteresirane osobe, trebao paziti po službenoj dužnosti. Ostatkom žalbe tužitelj zapravo ponavlja tužbene navode koje je u prvostupanjskoj presudi detaljno izložio prvostupanjski sud.
3. Zainteresirana osoba svojim odgovorom na žalbu predlaže ovom Sudu žalbu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi koji bi ukazivali na njenu nezakonitost, a na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Sukladno članku 22. ZUS-a, upravni sudovi nisu nadležni odlučivati o ništetnosti Općih uvjeta poslovanja i Uvjeta korištenja, već je takav postupak u nadležnosti redovnih sudova. Neovisno o tome telekomunikacijski operator, pružatelj usluge, ima pravo tijekom trajanja ugovora izmijeniti ugovorne odredbe koje se odnose na tarife uz korisnikovo pravo na raskid ugovora bez štetnih posljedica za korisnika. Zakon o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17., u daljnjem tekstu: ZEK) propisuje pravo operatora javnih komunikacijskih usluga da može jednostrano tijekom trajanja ugovornog odnosa izmijeniti ugovorne obveze koje se odnose na tarife (uvjete korištenja i cijene), te da o navedenim izmjenama ne pregovara pojedinačno, nego se izmjene cjenika jednako primjenjuju na sve korisnike usluga, pri čemu korisnik ima pravo izbora želi li ostati u ugovoru ili ga raskinuti bez štetnih posljedica, sukladno članku 42.a stavku 10. ZEK-a. O izmjeni svojih uvjeta poslovanja, shodno odredbi članka 42.a stavka 11. ZEK-a, operator mora obavijestiti svoje krajnje korisnike usluga pisanim ili elektroničkim putem najmanje 30 dana prije takve namjeravane izmjene ili ukidanja te im, istodobno, ponuditi drugi paket usluga ili drugu dodatnu uslugu. Opći uvjeti zainteresirane osobe koji tu istu odredbu sadrže sastavni su dio ugovora sklopljenog između tužitelja i zainteresirane osobe sukladno članku 41. stavku 4. ZEK. Slijedom navedenog, sadržaj odredbe općih uvjeta preuzet je iz postojećeg pravnog propisa.
9. Uzevši u obzir prethodno citirane odredbe ZEK-a, ovaj Sud smatra da se u predmetnom slučaju ne može govoriti o nesuglasju između Općih uvjeta i posebne pogodbe u smislu odredbe članka 295. stavka 3. ZOO-a, na koju ukazuje tužitelj. S obzirom na to da iz ZEK-a i Općih uvjeta poslovanja proizlazi ovlaštenje da operator promijeni posebnu ugovornu pogodbu koja se odnosi na uvjete korištenja i cijenu, to u predmetnom slučaju između općih uvjeta i posebne pogodbe nema nesuglasja, a tužitelj se poziva na odredbu ugovora koja više ne postoji.
10. Neosnovano tužitelj zaključuje i da Odluka Povjerenstva predstavlja upravno rješenje koje bi se u upravnom sporu moglo oglasiti ništavim. Povjerenstvo operatora nije javnopravno tijelo u smislu članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) niti donošenje predmetne poslovne odluke predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP-a.
11. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj poziva, odnose se na zahtjev jasnoće pravnih normi, a praksom županijskih sudova utvrđene su ništetnim pojedine odredbe Općih uvjeta operatora u pogledu naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora, pri čemu je sud utvrdio da je nepravična i pretjerano stroga odredba Općih uvjeta koja korisnika obvezuje platiti telekomunikacijsku uslugu koju više ne koristi i koju mu tužitelj više ne pruža. Dakle, sudska praksa na koju se tužitelj poziva ni u kojem smislu ne potvrđuje njegove žalbene navode o tome da je osporena odluka tuženika nezakonita, odnosno da je ukidanje tarife Model 25 protivno odredbama ugovornog odnosa i obvezama koje je zainteresirana osoba preuzela, kao niti da bi isto bili protivno načelu legitimnih očekivanja, načelu pravne sigurnosti i načelu zaštite stečenih prava.
12. Ovaj Sud nalazi da je zainteresirana osoba u svemu postupila sukladno članku 42. stavku 3. i 7. te članku 42.a stavku 10. i 11. ZEK-a te odredbi članka 6.1.2. i 18.4. – 18.6. svojih Općih uvjeta poslovanja, koje su u cijelosti usklađene s prethodno navedenim zakonskim odredbama. S obzirom na to, osporenom odlukom tuženika pravilno je utvrđeno da nije došlo do povrede zakonskih odredbi te odredbi pretplatničkog ugovora, a zahtjev tužitelja za rješavanje spora ispravno je odbijen.
13. Kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, osporenom odlukom tuženika ispravno je odbačen zahtjev tužitelja za proglašenjem ništavim odredaba Uvjeta korištenja i Općih uvjeta zainteresirane osobe, kojima je dozvoljeno jednostrano mijenjanje odredaba ili raskida ugovornog odnosa, zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka, a pozivom na članak 42. stavak 2. ZEK-a te članak 51. ZEK-a u vezi s člankom 41. stavkom 2. ZUP-a.
14. U svemu ostalom, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koji je, prema ocjeni ovog Suda, pravilno zaključio kako tužitelj nije uspio osporiti da su tuženik i zainteresirana osoba postupali sukladno primjenjivim zakonskim propisima.
15. Slijedom svega izloženog, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 31. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.