Poslovni broj: 6 Kž-761/2022-3

                                                                                        Poslovni broj: 6 Kž-761/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., ispravak 61/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj: K-134/2020-42 od 13. travnja 2022. podnio okrivljeni M. B., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.                           

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću broj: K-134/2020-42 od 13. travnja 2022., okrivljeni M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom M. B. izrečena je uvjetna osuda, te je određeno da se kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen, neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu 360,00 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni M. B. po branitelju B. M., odvjetniku iz R., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenog M. B. nije osnovana.

6. Okrivljeni M. B. u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. KZ/11 i navodi da je okrivljeniku povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“ jer je sud na raspravi povrijedio pravo obrane kada je odbio dokazne prijedloge obrane. No, sagledavajući ovaj kazneni postupak kao jedinstvenu cjelinu, utvrđeno je da su stranke bile suglasne oko dokaza koje valja provesti, prvostupanjski sud je svakoj strani u postupku dao mogućnost za iznošenja svojih dokaznih prijedloga, postavljanje pitanja i stavljanje primjedbi. Prema članku 421. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti dokazni prijedlog izvođenje dokaza ako smatra, između ostalog, da je predloženi dokaz nevažan odnosno da se njime odlučne činjenice ne bi mogle utvrditi odnosno ako je dokazni prijedlog neprikladan, time da je za takvu svoju odluku dužan navesti razumno obrazloženje, što je u ovom konkretnom slučaju, prvostupanjski sud i učinio (toč. 17.). Stoga negativnom odlukom kojom je odbijen prijedlog za ispitivanje svjedoka S. N., odnosno objektivnom nemogućnošću da se dođe do podataka od telekom operatera jer je protekao rok za čuvanje podataka nije došlo do povrede prava obrane odnosno do povrede načela jednakosti oružja na štetu okrivljenika. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 nije osnovana.

7. Nije u pravu okrivljeni M. B. niti kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, okrivljenik osporava vrijeme počinjenja kaznenog djela i poziva se na sadržaj izjave koju je oštećeni J. B., kao građanin, dao redarstvenim vlastima. No, kaznena prijava sama po sebi, nije dokazno sredstvo, iz nje se, jedino, mogu koristiti podaci relevantni za utvrđivanje tko je, kada i za koje kazneno djelo podnio kaznenu prijavu ali se iz nje kao dokaz ne može koristiti sadržaj izjava koje su građani dali redarstvenim vlastima. Okrivljenik nadalje osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog J. B. i svjedokinje V. B. No, ispravno je prvostupanjski sud iskaze oštećenog J. B. i svjedokinje V. B. vrednovao kao vjerodostojne jer su isti međusobno podudarni, životni i logični. Okolnost da se oštećeni J. B. i svjedokinja V. B. nisu ponašali kako to okrivljeni očekuje jer je oštećeni nastavio živjeti u kući gdje se inkriminirani događaj dogodio a svjedokinja V. B. nije sama prijavila događaj policiji, ne dovode u sumnju, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljeni ozbiljno prijetio oštećenom J. B. da će ga usmrtiti. Kaznenim djelom prijetnje štiti se osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno je da ponašanje počinitelja po svom sadržaju, okolnostima i načinu iznošenja je objektivno podobna da izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti kod bilo koje osobe kojoj bi takva prijetnja bila upućena. U konkretnom slučaju utvrđeno postupanje okrivljenika koji je nakon verbalne prepirke oštećenog J. B. uhvatio za bradu, a potom posegnuo za nožem i gurnuo oštećenog prema ladici s kuhinjskim priborom i rekao mu da će ga zaklati, objektivno je podobno da kod oštećenog ali i svake druge osobe izazove osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti to tim više jer postoje višegodišnji sukobi između oštećenog i okrivljenog zbog nerazriješenih obiteljskih odnosa zbog kojih su višekratno intervenirali djelatnici policije.

7.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana. Potrebno je ukazati okrivljenom da subjektivni element kaznenog djela mora biti utvrđen kod okrivljenika a očito je da je okrivljenik svojim utvrđenim ponašanjem, kada oštećenom govori da će ga zaklati i pri tome poseže za nožem, evidentno želi ustrašiti oštećenog J. B.

8. Okrivljeni M. B. se ne žali zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, ispitao tu žalbenu osnovu jer žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Ovaj žalbeni razlog razmatran je kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da kazna bude manja. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani okrivljenika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, i to kao olakotno da okrivljeni do sada nije osuđivan i njegovo korektno držanje pred sudom dok je otegotnim na strani okrivljenika sud cijenio prekršajnu osuđivanost zbog nasilja u obitelji, to je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osuda na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine u cijelosti primjerena i njome će se, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela, te će se postići i opća svrha kazni, tj. odgojno utjecati na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak kako je to propisano u članku 41. KZ/11. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenog M. B. nije osnovano.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog M. B. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. 10. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP/08, valjalo presuditi kao u izreci ove presude. 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.