1              Poslovni broj: Kž-205/2022-10

 

               

        Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-205/2022-10

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

             

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Marijanke Salopek, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ brij: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli, broj: K-287/2019 od 7. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća u održanoj dana 31. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) izrečeno je da se prijašnja presuda Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj: K-304/16-133 od 11. srpnja 2017. u odnosu na optuženog ml. pl. A. B., djelomično stavlja izvan snage i to u dijelu odluke o uračunavanju uhićenja i svakog oduzimanja slobode u kaznu te u dijelu odluke o troškovima i imovinskopravnom zahtjevu.

1.1. Istom presudom optuženi ml. pl. A. B., proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom iz članka 119. stavak 1. u vezi s člankom 118. stavak 1. KZ/11. Optuženom ml. pl. A. B. je uz primjenu članka 51. i članka 44. KZ/11 za kazneno djelo razbojništva iz članka. 230. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavak 1. u vezi s člankom 118. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom ml. pl. A. B. izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju odredbe iz članka 54. KZ/11 optuženom ml. pl. A. B. je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato oduzimanje slobode i to od trenutka njegova uhićenja, 4. travnja do 5. travnja 2016. te vrijeme od uhićenja i izdržavanja kazne zatvora od 1. kolovoza 2019. do 20. studenoga 2019.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom Š. D. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.000,00 kuna, koji iznos je oštećeniku dužan nadoknaditi optuženi ml. pl. A. B. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi ml. pl. A. B. dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: K-304/16-133 od 11. srpnja 2017. u iznosu od 11.450,00 kuna te trošak vještaka I. K. u iznosu od 1.200,00 kuna, trošak vještakinje H. M. u iznosu od 3.424,00 kuna, troškove svjedokinje E. O. u iznosu od 52,00 kune, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti G. P. u iznosu od 8.925,00 kuna.

 

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju mr. sc. E. K., odvjetniku u P. iz svih žalbenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i dr. te stavka 2. i 3. ZKP/08 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe te mu dosude troškove kaznenog postupka uvećane za sastav žalbe, a podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili ublaži kaznu.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Poli s prijedlogom da se žalba optuženika odbije i potvrdi presuda.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-243/2022 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev branitelja optuženika, na koju je pristupio zamjenik branitelja optuženika, P. P., odvjetnik u P. Na sjednicu nisu pristupili uredno obavješteni optuženik i Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba optuženika nije osnovana.

 

Žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

7. Žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 te navodi da se presuda ne može ispitati, jer je izreka proturječna razlozima presude, a u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Smatra da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, a posebno iskaza ključnih svjedoka.

 

8. Žalitelj smatra da se sukladno članku 7. stavak 2. KZ/11 prema osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a nije još navršila dvadeset i jednu godinu, primjenjuje KZ/11, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj: 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. i 126/19; dalje: ZSM), maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života, dok je mlađi punoljetnik osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadeset i jednu godinu života. Stoga smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ujedno primjer pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Točno je da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik te je dana 3. travnja 2016. imao navršenih 20 godina, a odredbom članka 107. stavak 1. ZSM je propisano da se kazneni postupak prema mlađem punoljetniku provodi prema odredbama ZKP/08, s time da se u postupku prema počinitelju koji u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i tri godine života odgovarajuće primjenjuju odredbe članka 56., članka 58., članka 74. stavka 1. i članka 78. ZSM. Nadalje, odredbom članka 107. stavak 3. ZSM-a je propisano da u kaznenom postupku u slučaju iz stavka 1. istog članka postupaju državni odvjetnik za mladež i sudac istrage za mladež.

9.1. No, u vrijeme suđenja 7. veljače 2022., na dan objave presude, optuženik je napunio 26 godina, a prema članku 36. ZSM, nadležnost suda za mladež prestaje s navršenom dvadeset trećom godinom počiniteljeva života. Na mlađu punoljetnu osobu (u dobi od 18 do 21 godinu) samo prema članku 106. ZSM sud može, u granicama ublažavanja kazne, izreći kaznu blažu od propisane. Također se osobi koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik, ne može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od petnaest godina, osim za djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina.

9.2. To što je je predsjednik vijeća tijekom postupka optuženika nazivao mlađim punoljetnikom, a u presudi skraćeno: ml. pl. (točnije m.p.o.) jer je to bio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ne znači da je trebao biti nadležan sud za mladež ni vijeće za mladež. Shodno tome sud nije ni trebao primijeniti kazneno postupovne odredbe navedene u točki 9. obrazloženja te su stoga žalbeni navodi optuženika u tom smislu u cijelosti neosnovani.

 

10. Optuženik, nadalje, pobija osporavanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi s člankom 301. ZKP/08 kojim je uređena dokazna radnja prepoznavanja. Isto vidi u tome što je svjedok L. V. na raspravi ''prepoznao'' optuženog A. B., odnosno što je na temelju takvog prepoznavanja naveo da je ''djelomično siguran da je A. B. drugi napadač''. Međutim, dokazna radnja prepoznavanja u skladu s člankom 301. ZKP/08 provedena je samo u odnosu na počinitelja B. B., dok u odnosu na optuženog A. B. nije ni provedena u tijeku rasprave u smislu članka 301. ZKP/08. To što je svjedok pred sudom naveo: ''da što više gleda u prisutnog optuženog A. B. da mu se čini da je bio on drugi napadač'', nije bila radnja prepoznavanja već njegov svjedočki iskaz i zaključak, koji bi zasigurno branitelj istaknuo u korist optuženika da je bio suprotan. Stoga time sud nije počinio nikakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi s člankom 301. ZKP/08.

 

11. Žalitelj nadalje, pobija osporavanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 navodeći da je izvadak iz KE priložen spisu tek nakon zaključenja rasprave, slijedom čega su optuženiku u pogledu tih isprava uskraćena prava obrane zajamčena u članku 64. stavak 1. i točaka 6., 8. i 9. ZKP/08. Smatra da je sadržaj te isprave itekako utjecao na sud prilikom odmjeravanja visine kazne, te je optuženiku u odnosu na isto valjalo omogućiti iznošenje obrane.

 

12. Nasuprot žalbenim navodima, iz sudskog spisa je vidljivo da je sud na dan zadnje rasprave 2. veljače 2022. pribavio izvod iz KE te ga uvezao u spis prije zapisnika i pročitao na raspravi, a što je navedeno i na str. 4 zapisnika. Nije jasno na koju bi se okolnost u vezi KE optuženik očitovao jer isti izvod ne predstavlja dokaz u odnosu na utvrđivanje odlučnih činjenica u vezi kaznenog djela, već ih sud koristi da točno i pravilno odredi vrstu i visinu kazne. Stoga u navedenim radnjama suda nije počinjena nikakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

Žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

 

13. Žalitelj nadalje navodi kako sud svoj zaključak o krivnji optuženika temelji na tome što je svjedok L. V. na raspravi „prepoznao'' optuženog A. B., odnosno što je ''djelomično siguran da je A. B. drugi napadač''. S druge strane svjedokinja M. T., koja nije prepoznala optuženog A. B. kao jednog od napadača, je navela da je oštećenik bio napadnut od tri muške osobe. Unatoč tome, sud nije dalje utvrđivao stvarni broj napadača, a kamoli koji je od preostala dva brata počinitelja B. koji su bili prisutni u kafiću iste večeri, optuženi A. B. ili treći brat T. B., sudjelovao u napadu. Smatra da je sud na temelju djelomičnog ''prepoznavanja'' svjedoka L. V. spojio osobe A. i T. B. kao da je riječ o uzajamno zamjenjivim stvarima bez vlastitog identiteta, premda je sâm oštećenik prema vlastitim tvrdnjama otprije poznavao samo trećeg brata, T. B. zvanog K.

13.1. Žalitelj smatra da se iskazi jedina dva svjedoka koja su svjedočila napadu ne podudaraju niti u pogledu broja napadača, a kamoli identiteta napadača, dok sam oštećenik zbog visokog stupnja alkoholiziranosti nije bio u stanju prepričati napad niti u najgrubljim crtama, a kamoli identificirati A. B. kao jednog od napadača. Smatra da je apsolutno nedopustivo osuditi optuženika na temelju tako neodređenog iskaza svjedoka i nepravilno izvedene dokazne radnje prepoznavanja. Smatra da je i sudsko-medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. I. K., mehanizam nastanka najtežih ozljeda oštećenika pripisalo padu koji nije nužno morao biti posljedica napada, već je mogao nastati i kao posljedica gubitka ravnoteže uslijed visokog stupnja alkoholiziranosti oštećenika.

 

14. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je odluku o krivnji optuženog A. B. pravilno zasnovao na iskazima očevidaca spornog incidenta svjedokinje M. T. i svjedoka L. V. Također iz iskaza svjedoka, M. P., policijskog službenika, proizlazi da su se prvi supočinitelj B. B., koji je već za isto djelo osuđen u drugom predmetu te njegov polubrat opt. A. B. i brat T. B., neposredno prije incidenta nalazili u kafiću K. s drugim osobama kao i oštećenik, te se nakon incidenta dio istog društva preselilo u drugi klub, što pored navedenih dokaza ima značaj indicija koje potvrđuju optuženikovu prisutnost u blizini oštećenika.

14.1. Nasuprot žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje prema kojem je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na štetu oštećenika, te je pobijana presuda potpuno jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što u cijelosti prihvaća i ovo Vijeće.

 

Povreda kaznenog zakona

 

15. Optuženik također pobija osporavanu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je sud dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika uz primjenu načela in dubio pro reo. No, u predmetnom slučaju sud nije ni imao dvojbe da bi na optuženika primijenio navedeno načelo.

15.1. Povredu kaznenog zakona žalitelj vidi u tome što odredba članka 7. stavak 2. KZ/11 propisuje da se prema osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a nije još navršila dvadeset i jednu godinu primjenjuje KZ/11, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Kao što je već prethodno rečeno u točki 9 obrazloženja, ZSM se primjenjuje na optuženika do napunjenih 23 godine (osim članka 106. ZSM), a optuženik je u vrijeme suđenja imao već 26 godina te se stoga ne radi ni o povredi kaznenog zakona.

 

Žalba na odluku o kazni

 

16. Žalitelj smatra da sud prilikom odmjeravanja kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir stanje smanjenje ubrojivosti optuženika u kojem se prema provedenom psihijatrijskom vještačenju nedvojbeno nalazio optuženik u noći s 2./3. travnja 2016., kao i činjenicu da je optuženik mladi otac troje maloljetne djece o kojoj skrbi. No, optuženik pritom u žalbi ne navodi ni kako se djeca zovu, kada su rođena, a niti prilaže izvode iz matične knjige rođenih, kako bi se utvrdilo da im je otac.

16.1. Određujući vrstu i visinu kazne za predmetna kaznena djela, prvostupanjski sud je optuženiku pri izboru mjere i vrste kazne cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), i to kao olakotne okolnosti relativno mladu životnu dob od 20 godina u vrijeme počinjenja djela te da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri zbog srednje teškog akutnog pijanstva (a u koje se stanje sam doveo), dok mu je otegotnim cijenjena osuđivanost, a podaci iz KE su navedeni u točki 26. obrazloženja presude.

 

17. Razmatrajući žalbene navode, prvostupanjski sud pravilno nije primijenio blažu sankciju jer primjena blaže sankcije ne bi postigla istu svrhu kažnjavanja. Optuženik je prema izvodu iz KE u vrijeme počinjenja djela bio tri puta osuđivan za kaznena djela krađe i teške krađe, a nakon počinjenja djela je još četiri puta osuđivan za razna kaznena djela, što ovo Vijeće cijeni kao život počinitelja nakon počinjenja djela te stoga ne dolazi u obzir primjena rada za opće dobro prema članku 55. stavak 1 KZ/11, a koja mu je već jednom izrečena (2019).

17.1. Također se svrha kažnjavanja optuženika nikako ne može postići niti izricanjem uvjetne osude ili blaže kazne zatvora, jer nije moguće zaključiti na temelju njegovog dosadašnjeg ponašanja da neće ubuduće činiti kaznena djela. Uvjetna osuda mu je do sada izricana u tri navrata, u nadi da će svoje ponašanje svesti u društveno prihvatljive okvire, ali bezuspješno. Sud je stoga pri donošenju odluke pravilno primijenio načelo razmjernosti, a koje zahtjeva da izrečena kazna odgovara stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja te stoga nema mjesta izricanju blaže kazne, jer očito ranije izrečene kaznenopravne sankcije nisu pozitivno djelovale na optuženika da ne čini nova kaznena djela.

17.2. Stoga je Vijeće smatralo da je prvostupanjski sud detaljno analizirao sve okolnosti koje utječu na odluku o kazni te posve osnovano optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, uzevši u obzir njegovu ulogu u počinjenu djela, a i njegovu dosadašnju osuđivanost, dok činjenica da prema žalbenim navodima ima troje djece, a ne dvoje kao što je navedeno u osobnim podacima, nije u konkretnom slučaju od odlučnog utjecaja na visinu kazne. Izrečenom kaznom će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da ne ponavlja više kaznena djela krađe. Također o tome da je otac mlt. djece o kojima trebaju skrbiti optuženik je trebao razmišljati prije nego što se upustio u počinjenje predmetnog, a i prethodnih kaznenih djela za koja je osuđen.

 

18. Sud je pravilno optuženiku A. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunao oduzimanje slobode i to od trenutka njegova uhićenja dana 4. travnja do 5. travnja 2016. godine, te vrijeme od uhićenja i izdržavanja kazne zatvora od 1. kolovoza 2019. do 20. studenoga 2019.

 

Žalba u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka

 

19. Iako se optuženik žali po svim žalbenim razlozima, pa time i na odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškove kaznenog postupka, iste žalbene razloge posebno ne obrazlaže. Sud je pravilno oštećeniku Š. D. djelomično dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.000,00 kuna, a koji iznos se odnosi na otuđeni novac prilikom napada te je optuženi A. B. taj iznos dužan platiti oštećeniku, dok je oštećenik s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

 

20. Sud je pravilno optuženiku naložio plaćanje troškova kaznenog postupka, iako je prema vlastitim navodima nezaposlen, bez imovine, ima troje djece te nezaposlenu suprugu, s obzirom da isto nije ničim dokumentirao, a niti je tražio da ga se oslobodi plaćanja troškova.

20.1. No, u slučaju nemogućnosti plaćanja istih troškova optuženik može naknadno tražiti da ga se oslobodi plaćanja sukladno članku 148. stavak 6. (rečenica druga i treća) ZKP/08, a predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka. Sud pritom prije donošenja odluke može od optuženika zatražiti i dostavljanje potvrde o imovinskom stanju, prihodima i primanjima od porezne uprave, broju djece te zaposlenosti supruge odnosno da li su primatelji socijalne pomoći.

 

21. Slijedom iznijetog, kako optuženik, nije u svojoj žalbi doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude te je temeljem članka 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Sisku 31. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Melita Avedić, v.r.