1

Poslovni broj: Gž R-985/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-985/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Z., , OIB: …., zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. G. d.o.o., S. N., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, naknade plaće i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-14195/2021-11 od 4. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-14195/2021-11 od 4. srpnja 2022.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 5. veljače 2021. te odgovora tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 5. ožujka 2021. kojim je odbio staviti izvan snage svoju odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice (točka I. 1. i 2. izreke pobijane presude). Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je sudskim putem raskinut ugovor o radu sklopljen između stranaka 1. rujna 2020. sa danom donošenja presude (točka I. 3. izreke), i tužbeni zahtjev na isplatu zaostalih mjesečnih osobnih dohodaka u visini od 9.186,57 kuna počevši od ožujka 2021. godine, pa do donošenja presude suda prvog stupnja, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, te uplatu svih obveznih doprinosa na plaću i iz plaće u korist Državnoga proračuna (točka I. 4. izreke). U točki I. 5. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatom naknade štete zbog nedopuštenoga otkaza u iznosu od pet prosječnih mjesečnih bruto plaća odnosno svote od 62.057,05 kuna koje je tužiteljica ostvarivala u zadnja tri mjeseca kod tuženika zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Konačno odbijen je zahtjev tužiteljice na naknadu parničnog troška (točka I. 6. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 4.375,00 kuna.

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužiteljica  zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica je zatražila trošak žalbe.

 

3.              Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene razloge te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav podneska kojim odgovara na žalbu.

 

4.              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice, i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

6.              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

7.              Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.              Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 5. veljače 2021. te odgovor tuženika kao poslodavca na zahtjev za zaštitu prava radnika od 5. ožujka 2021., zahtjev tužiteljice na utvrđenje da se sudski raskine ugovor o radu sa danom presuđenja te obveže tuženika na naknadu zaostalih plaća te naknadu štete zbog nedopuštenoga otkaza u iznosu od 5 prosječnih mjesečnih plaća odnosno iznosa od 62.057,05 kuna.

 

9.              U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu 5. veljače 2021. zbog nezadovoljavanja na probnom radu, protiv koje odluke je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio Odlukom od 5. ožujka 2021., a nakon toga da je i pravovremeno zatražila sudsku zaštitu u skladu sa odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR).

 

10.              Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da je tužiteljica radila kod tuženika i to najprije putem Student servisa, a potom putem sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme od 25. svibnja 2020. do 31. kolovoza 2020., a koji ugovor o radu je sklopljen zbog nastavka studija, za radno mjesto Testing lab assistant;

 

- da su stranke nakon toga 1. rujna 2020. zaključile novi ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2021. zbog povećanja obujma posla radi rada na projektu sa ugovorenim probnim radom u trajanju od 6 mjeseci za radno mjesto Junior test engineer;

 

- da se, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje A. H. te s obzirom na razliku u plaći u ugovoru o radu od 25. svibnja 2020. te ugovoru o radu od 1. rujna 2020., radilo o drugom radnom mjestu i drugim poslovima;

 

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zaključen 1. rujna 2020. za radno mjesto Junior test engineer zbog nezadovoljavanja na probnom radu, što je navedeno u obrazloženju navedene odluke, koja je potpisana od strane direktora tuženika M. R., koji je bio upoznat sa otkazivanjem tužiteljici što proizlazi iz iskaza svjedokinje H.;

 

- da je iz pobijane odluke o otkazu jasno razvidno da se tužiteljici otkazuje aktualni važeći, odnosno posljednje sklopljeni ugovor o radu i to Ugovor o radu od 1. rujna 2020. sklopljen za radno mjesto Junior test engineer;

 

- da je od strane Odjela ljudskih resursa tuženika predloženo da se tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu;

 

- da je tuženik uspio i dokazati svoje nezadovoljstvo radom tužiteljice obzirom da iz iskaza svjedoka i same tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je na tužiteljicu bilo pritužbi od strane kolega inženjera tj. da je u njihovom odnosu postojala nesuradnja i tenzije.

 

11.              Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je smatrao da su u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o radu od 1. rujna 2020. uz ugovoren probni rad od 6 mjeseci, stranke znale i pristale na to da poslodavac može otkazati ugovor o radu ukoliko radnik ne zadovolji na probnom radu. Kako je tužiteljica dobrovoljno potpisala predmetni ugovor, da sama činjenica što je ranije radila kod tuženika, ne utječe na valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovoren probni rad. Nadalje, da je pravo  poslodavca da sam odredi način praćenja probnog rada, pa je sud prvog stupnja zaključio da je irelevantan prigovor tužiteljice da nije bila upozorena na pritužbe kolega. Sud prvog stupnja smatra da odluka o otkazu ugovora o radu za vrijeme probnog rada niti ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i to činjenicu da se radniku otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kako je u konkretnom slučaju tuženik i učinio. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da sud ne ulazi u ocjenu poslodavca o zadovoljavanju na probnom radu, osim kada bi se tvrdilo da je otkaz stvar diskriminacije, a što tužiteljica u ovom postupku niti ne tvrdi. Osim toga, sud prvog stupnja smatra neosnovanom tvrdnju tužiteljice kako direktor M. R. nije potpisao Odluku o otkazu budući je iz Odluke vidljivo da je potpisana od strane direktora, a što proizlazi i iz Izjave M. R. od 23. rujna 2021. ovjerene od strane javnog bilježnika. Također je sud prvog stupnja ocijenio da je kriva naznaka naziva vrste ugovora o radu prilikom pisanja odluke pravno irelevantna i ne utječe na zakonitost Odluke o otkazu. Ovo stoga što iz pobijane odluke o otkazu jasno proizlazi da se tužiteljici otkazuje aktualni važeći ugovor o radu od 1. rujna 2020. sklopljen za radno mjesto Junior test engineer. Kako iz Pravilnika o radu proizlazi da je objavljen na internim mrežnim stranicama poslodavca 23. srpnja 2020., sud prvog stupnja smatra neosnovanom i paušalnom tvrdnjom tužiteljice da nije imala uvid u isti. Konačno, prvostupanjski sud zaključuje kako su tužiteljica i njezini nadređeni kao i kolege inženjeri koji su se prituživali na tužiteljicu, bili nesporno upoznati sa poslovima koje je tužiteljica obavljala, te da sama okolnost što točan opis poslova nije bio naveden u njezinom ugovoru o radu te što kod tuženika nema sistematizacije radnih mjesta (koju po Zakonu o radu nije ni dužan imati) ne čini Odluku o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu nezakonitom.

 

12.              S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je ocijenio, da je tuženik na pravilan i zakonit način otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog nezadovoljavanja iste na probnom radu, da je svrha probnog rada sa stajališta poslodavca da omogući provjeru radnih sposobnosti radnika u određenom vremenskom razdoblju, a sa stajališta radnika da se ograniči vrijeme trajanja neizvjesnosti za radnika zadovoljava li na poslu. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da sama činjenica da je poslodavac bio nezadovoljan radom tužiteljice, predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, pritom navodeći da sud nije dužan ulaziti u ocjenu poslodavca o zadovoljavanju na probnom radu.

 

13.              Dakle, prvostupanjski sud je smatrao da je tuženik, suprotno navodima tužiteljice, dokazao da tužiteljica nije zadovoljila na radu za vrijeme probnog roka pa je taj sud zaključio da je tuženik pravilno postupio kada je donio pobijanu odluku jer da su se za to ispunili uvjeti predviđeni odredbom članka 53. stavak 3. ZR-a, zbog čega je odbio u cijelosti tužbene zahtjeve tužiteljice.

 

14.              Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

 

15.              Odredbom članka 53. stavka 3. ZR-a normirano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a stavkom 4. istog članka da se na otkaz iz stavka 3. istog članka ne primjenjuju odredbe ZR-a o otkazu ugovora o radu osim članka 120., članka 121. stavak 1. i članka 125. citiranog Zakona.

 

16.              Pregledom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 5. veljače 2021. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kao razlog otkaza je u obrazloženju ove odluke navedeno da je nakon razmatranja uspješnosti rada radnika za vrijeme probnog rada, poslodavac utvrdio da radnik nije zadovoljio na probnom radu.

 

17.              Iz Ugovora o radu od 1. rujna 2020. proizlazi da je sklopljen sukladno odredbama članka 53. ZR-a te je između stranaka ugovoren probni rad u trajanju od 6 mjeseci, dok je člankom 3.5. Pravilnika o radu propisano da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad kako bi se utvrdilo ima li radnik stručna znanja i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta za koje se sklapa ugovor o radu. Pri tome je za navesti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se radi o zasnivanju radnog odnosa za novo radno mjesto različito od onog na kojem je tužiteljica radila na temelju ugovora o radu stranaka od 25. svibnja 2020. zbog čega  nije bilo nikakve zapreke za ugovaranje probnog rada pri sklapanju novog ugovora o radu.

 

18.              Za istaći je da je zakonska mogućnost ugovaranja probnog rada ustanovljena sa ciljem da se kroz određeno vrijeme provjeri znanje i sposobnost radnika za obavljanje određenog posla. Smisao ugovaranja probnog rada je zaštita kako poslodavca tako i radnika, a ovaj institut omogućava poslodavcu da unutar ugovorenog roka probnog rada provjeri radnikove sposobnosti u smislu je li radnik udovoljava potrebama radnog mjesta za koje je s njim sklopljen ugovor o radu, sve u smislu legitimnih očekivanja poslodavca.

 

19.              U skladu s tim, kada je nezadovoljenje rada tužiteljice u probnom radu ocijenjeno opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, pravilno je pobijanom presudom osporavana odluka o otkazu ugovora o radu ocijenjena zakonitom, odnosno dopuštenom.

 

20.              Posebno se ističe kako je pravilno prvostupanjski sud naveo da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjenjivanja rada tužiteljice i opravdanost razloga otkaza o radu zbog nezadovoljavanja iste na probnom radu, osim kada bi se tvrdilo da je otkaz stvar diskriminacije, a što tužiteljica u postupku ne tvrdi.

 

21.              S obzirom na utvrđenje da je odluka o otkazu dopuštena, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je posljedično kao neosnovane odbio ostale tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti.

 

22.              Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe 155. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.)

 

23.              Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

24.              Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, to istoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

25.              Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 31. siječnja 2023.