1

Poslovni broj: Gž-279/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-279/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F., OIB: …iz P. P., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., , protiv tuženika C. O. d.d. Z., OIB: …. sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj 5 P-1732/2019-28 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj 5 P-1732/2019-28 od 15. studenoga 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 5.247,38 EUR-a sa kamatama od 11. studenoga 2016. do isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška od 13.980,00 kuna.

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužitelj  zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao i da tužitelju dosudi parnične troškove, ili podredno, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom osigurane svote u visini od 5.247,38 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, temeljem ugovora o osiguranju života kojim je ugovoreno dopunsko osiguranje teško bolesnog stanja za period od 1. veljače 2006. do 1. veljače 2036., po polici osiguranja od 7. veljače 2006.

 

6.              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

7.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

8.              U postupku nije sporno da su stranke zaključile policu osiguranja života kao i dopunsko osiguranje za slučaj teško bolesnih stanja i da je zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote tuženik odbio jer dijagnoza bolesti tužitelja (Guillain-Barre sindrom) nije pokrivena navedenom policom. I u ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu osigurane svote s obzirom na postavljenu dijagnozu, kod tvrdnji da mu uz policu osiguranja nisu dostavljeni dopunski uvjeti i popis bolesti iz koje bi bilo vidljivo koje bolesti pokriva navedena polica. Tužitelj naime, spori da bi Posebni uvjeti za osiguranje povećanih rizika (abnormalni rizik) uz osiguranje života u kojima se nalazi spomenuti popis bolesti bili sastavni dio police osiguranja.

 

9.              Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-            da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor o osiguranju života temeljem kojeg je ugovoreno dopunsko osiguranje teško bolesnog stanja za period od 1. veljače 2006. do 1. veljače 2036. po polici od 7. veljače 2006. na iznos od 5.247,38 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate;

 

-            da su sastavni dio ugovora o osiguranju i ponuda za osiguranje života, Posebni uvjeti za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja i Dopunski uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života u primjeni od 1. siječnja 2004.;

 

-            da je u članku 8. Posebnih uvjeta za osiguranje povećanih rizika (abnormalni rizik) uz osiguranje života naznačen popis bolesti s oznakama uz pojedinu bolest na temelju kojeg se ocjenjuje stupanj abnormalnog rizika;

 

-            da iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. L. R. P., spec. neurologa, slijedi da se kod tužitelja radi o teškoj bolesti, ali da ista bolest bez obzira na svoju težinu nije obuhvaćena Posebnim uvjetima za osiguranje povećanih rizika koju su u primijeni od 1. siječnja 2004. i koji su vrijedili kada je zaključen ugovor o osiguranju s tužiteljem;

 

-            da iz sadržaja ponude za osiguranje života od 25. siječnja 2006. slijedi da "ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik (osiguranici) pročitali su objašnjenja koja se nalaze na poleđini ponude. Svojim potpisom potvrđuju da prihvaćaju objašnjenja ovog ugovora i preuzimanje kopije police posebnih i dopunskih uvjeta te da su upoznati s njihovim sadržajem", a koju je tužitelj potpisao;

 

-            da iz iskaza svjedoka I. L. proizlazi da je sa klijentom (tužiteljem) razgovarao o uvjetima police, njezinom trajanju i koje bolesti pokriva, a polica da mu je bila potrebna radi dobivanja stambenog kredita zbog čega je ista zaključena na 30 godina i vinkulirana u korist banke.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da navodi tužitelja da nije bio upoznat s bolestima koje pokriva polica osiguranja nisu odlučni, iz razloga jer bolest koja je dijagnosticirana tužitelja ne predstavlja osigurani rizik. Pored toga sud prvog stupnja nije prihvatio tvrdnje tužitelja da mu nisu bili poznati uvjeti osiguranja ni bolesti koje pokriva polica osiguranja smatrajući da nije ni životno ni logično da se korisnik pri zaključivanju ugovora o osiguranju kojeg je tužitelj potpisao, ne informira u koju svrhu se polica zaključuje i koje rizike pokriva.

 

11.              Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priležećoj dokumentaciji, iskazu svjedoka, te u nalazu i mišljenju vještakinje), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

12.              Pored toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima.

 

13.              S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaza drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj.

 

14.              Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

15.              Osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelju ne pripada pravo na isplatu osigurane svote po predmetnoj polici jer bolest od koje je obolio ne predstavlja osigurani rizik.

 

16.              Kao prvo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o osiguranju sklopljen s tuženikom na način da je tužitelj potpisao ponudu za sklapanje police životnog osiguranja, a na samim uvjetima i polici navedene su odredbe ugovora o osiguranju među njima i odredba da je tužitelj primio na znanje sadržaj svih uvjeta koji su sastavni dio te police kao i da je zaprimio navedene uvjete. Iz teksta ponude također proizlazi da je tužitelj bio upoznat sa sadržajem i da je primio uvjete koji čine sastavni dio police. Tužitelj u žalbi pokušava dovesti u pitanje ovaj činjenični zaključak te ukazuje na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP, ali bez uspjeha. Do ovog činjeničnog utvrđenja sud je došao s pravilnom ocjenom provedenih dokaza tj. isprava priloženih u spisu. Dakle kod činjenice da je tužitelj potpisao ponudu, ne stoji tvrdnja tužitelja da nije znao za sadržaj dopunskih uvjeta osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i teško bolesnih stanja te da predmetno osiguranje nije sklopljeno pod uvjetima iz Posebnih uvjeta za osiguranje povećanih rizika uz osiguranje života.

 

17.              Pored toga ne može se prihvatiti kao pravilno stajalište žalitelja da tužitelj i tuženik nisu pregovarali o konkretnoj odredbi (popis priznatih bolesti odnosno sadržaj spornih posebnih uvjeta) što da bi takvu odredbu, kada bi i bila ugovorena činilo nepoštenom i kao takva da bi bila ništava. Naime, odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakonom u određenom slučaju se ne propisuje što drugo. Ugovor o osiguranju nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

 

18.              Stoga se ne može se prihvatiti kao pravilno ovo stajalište žalitelja jer je u našem pravnom sustavu prihvaćeno načelo autonomije volje ugovornih strana, tako da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, s tim da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (članak 2. ZOO-a). Nije zabranjeno, a niti je protivno moralu društva, a svakako ni Ustavu da ugovorne strane kod sklapanja ugovora o osiguranju života uz dopunsko osiguranje odrede grupe bolesti temeljem kojih osiguranik ostvaruje pravo na isplatu osigurane svote, s tim da to proizvodi određeni učinak na ugovornu obvezu druge ugovorne strane, odnosno na premiju osiguranja. Do sklapanja ugovora o osiguranju je došlo u biti zbog toga što je taj ugovor služio kao osiguranje stambenog kredita što ga je tužitelj sklopio sa bankom, pa je očito bila volja ugovornih strana da se isključi obveza osiguratelja plaćanja naknade za određene bolesti. Takav ugovor nije protivan svrsi samog osiguranja jer su definirane obveze osiguratelja za druga teška bolesna stanja. Ta odredba po stajalištu ovog suda, nije bila ništetna u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007) jer iz raspravne građe ne proizlazi da ona uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a niti je suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

19.              Slijedom navedenog suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 922. stavak 1. i 925. stavak 1. ZOO- kada je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu utužene tražbine te zahtjevom za naknadu troška postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

20.              Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

21.              Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, to istome nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Splitu 31. siječnja 2023.