Poslovni broj 12 Gž-174/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 12 Gž-174/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB:…, iz J., zastupan po punomoćniku K. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika ured, OIB:…, iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-177/2021-10 od 13. srpnja 2022. te o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-177/2021-14 od 11. listopada 2022., u sjednici vijeća 31. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-177/2021-10 od 13. srpnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

              II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-177/2021-14 od 11. listopada 2022. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom od 13. srpnja 2022. presuđeno je:

 

„Tužbeni zahtjev tužitelja I. K., OIB:…, iz J., koji glasi:

 

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-583/08 od 19.01.2009. zbog nastupanja zastare tražbine ovrhovoditelja-tuženika ured, OIB:… iz Z.

 

II. Nalaže se tuženom da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

 

odbija se kao neosnovan."

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

 

3. Prvostupanjskim rješenjem od 11. listopada 2022. odlučeno je:

 

"I Djelomice se prihvaća prigovor tužitelja I. K., OIB:…, iz J., te se preinačava rješenje o pristojbi od 1. travnja 2021. broj P-177/2021-3 u točki I tako da se nalaže tužitelju I. K., OIB:…, iz J., da plati razliku sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kn i pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kn, u ukupnom iznosu od 200,00 kn.

 

II U preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno."

 

4. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima.

 

5. Žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude je osnovana, a žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja je neosnovana.

 

U odnosu na prvostupanjsku presudu:

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-583/08 od 19. siječnja 2009., u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-214/2021, a zbog nastupanja zastare tražbine tuženika (ovrhovoditelja u ovršnom postupku).

 

7. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-214/2021 od 15. ožujka 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u odnosu na ovrhu pokrenutu izravnom naplatom po pravomoćnoj i ovršnoj ispravi, presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-583/08 od 19. siječnja 2009., a koju ovrhu je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika radi namirenja svoje tražbine te tužitelj tvrdi da je nastupila zastara potraživanja tuženika jer je prošao rok od 10 godina u kojem roku od pravomoćnosti i ovršnosti presude je ovrhovoditelj tj. tuženik mogao tražiti pokretanje ovrhe temeljem ovršne isprave.

 

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je došlo do prekida zastare, a obzirom se vodio ovršni postupak pod brojem Ovr-41/2012, povodom prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika slijedom čega je prvostupanjski sud bio donio 8. veljače 2012. rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika pa da je tom radnjom tuženika došlo do prekida zastare zbog čega da je zastara počela teći iznova te da je stoga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da je došlo do prekida zastare tako da desetogodišnji zastarni rok nije istekao sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) jer da je tužitelj podnošenjem prijedloga za ovrhu u spisu broj Ovr-41/12 prekinuo tijek zastare pošto je tamo ovrhovoditelj ured pokrenuo ovršni postupak 23. rujna 2011. protiv ovršenika I. K. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-583/08 od 19. siječnja 2009. te da je rješenje o ovrsi izdano 8. veljače 2012., a postupak obustavljen, sve to pozivom na čl. 233. st. 1. ZOO te također prvostupanjski sud navodi da je u dokaznom postupku izvršio uvid između ostalog i u spis istog suda broj Ovr-41/12 (uvid kroz e-Komunikaciju).

 

10. Iz provedenog postupka proizlazi da je na ročištu 2. lipnja 2022. na kojem je zaključena glavna rasprava tužitelj naveo da nije upoznat s ovršnim predmetom poslovni broj Ovr-41/12 na koji se tuženik poziva te je na istom ročištu sud izvršio uvid, između ostalog, i u spis istog suda broj Ovr-41/12 i to kroz e-Komunikaciju.

 

11. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO), a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (čl. 242. st. 1. ZOO), a prema st. 2. istog članka isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

 

12. Žalitelj u žalbi ističe da sud prvog stupnja svoju odluku prvenstveno temelji na činjenici da je uvidom u spis poslovni broj Ovr-41/12 Općinskog suda u Slavonskom Brodu utvrdio da je ovršenik prekinuo zastaru potraživanja po pravomoćnoj i ovršnoj presudi poslovni broj P-583/08 od 19. siječnja 2009. Općinskog suda u Slavonskom Brodu jer da je u tom postupku donijeto rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima 8. veljače 2012., međutim, da žalitelj nije imao mogućnost izvršiti uvid u navedeni spis poslovni broj Ovr-41/12 te da isto tako nije imao mogućnost utvrditi je li u tom predmetu došlo do prekida zastare odnosno u smislu odredbe čl. 242. ZOO smatra li se da prekida zastare nije bilo jer da je ovršni postupak navodno obustavljen. Obzirom na naprijed navedene navode žalitelja za sada činjenično stanje u ovom predmetu nije u potpunosti utvrđeno. Naime, odlučno je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja tj. tuženika, utvrditi je li došlo do prekida zastare te isto tako jesu li ostvarene pretpostavke iz čl. 242. st. 2. ZOO, a temeljem kojih se smatra da nije bilo prekida zastare.

 

13. U tom smislu treba reći da je a u odnosu na to ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju, potrebno ocijeniti razlog zbog kojeg je došlo do obustave ovršnog postupka te pitanje učinka prekida zastare vezati uz razlog obustave postupka. Naime, u situaciji kada je na primjer ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanja ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno a u situaciji kada je ovrhovoditelj odgovoran za obustavu ovršnog postupka tada pokretanje tog ovršnog postupka (koji je okončan obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare.

 

14. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

 

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja te će tek potom biti u mogućnosti, ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

 

16. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

 

17. Prvostupanjski sud donio je dana 1. travnja 2021. pod poslovnim brojem P-177/2021-3 rješenje kojim je naložio tužitelju platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 200,00 kuna te pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kuna odnosno ukupno 300,00 kuna temeljem čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje: ZSP).

 

18. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 1. travnja 2021. tužitelj je podnio prigovor te je odlučujući o istom prigovoru prvostupanjski sud donio pobijano rješenje od 11. listopada 2022. kojim je djelomično prihvatio prigovor tužitelja, preinačio rješenje o pristojbi od 1. travnja 2021. broj P-177/2021-3 tako da je naložio tužitelju platiti razliku sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 100,00 kuna i pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kuna odnosno ukupni iznos od 200,00 kuna.

 

19. Prvostupanjski se sud u razlozima pobijanog rješenja poziva na odredbu čl. 7. st. 1. ZSP navodeći da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu u trenutku podnošenja podneska tj. tužbe 25. ožujka 2021. već kasnije 29. ožujka 2021. te da ima u vidu da je tužitelj platio iznos od 100,00 kuna pa da je stoga trebalo odlučiti na način kao u izreci pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZSP pristojbe propisane zakonom dužna je platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a prema čl. 4. st. 1. ZSP obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tako i tužbu) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen. Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni i poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom (čl. 7. st. 1. ZSP).

 

21. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu u trenutku kada predaje tužbu (čl. 4. st. 1. ZSP) te da je tužitelj tužbu podnio 25. ožujka 2021., a sudsku pristojbu u iznosu od 100,00 kuna platio 29. ožujka 2021. iz čega proizlazi da sudska pristojba nije plaćena sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP.

 

22. Prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) sudska pristojba na tužbu po tarifnom broju 1 iznosi 200,00 kuna sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.213,45 kuna, pa kako je tijekom postupka tužitelj platio iznos od 100,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu valjano je postupio prvostupanjski sud kada je pobijanim prvostupanjskim rješenjem naložio tužitelju platiti još i iznos od 100,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu. Isto tako je pravilna odluka prvostupanjskog suda o plaćanju sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 100,00 kuna, a koja se temelji na čl. 28. st. 9. ZSP.

 

23. Na žalbene navode treba reći da je odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni i poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke. Obzirom je predmet ovog postupka naplata sudske pristojbe na tužbu koja predstavlja podnesak, a ne odluku, stoga se odredba čl. 7. st. 3. ZSP ne primjenjuje u konkretnom slučaju pa su u tom smislu žalbeni prigovori neosnovani.

 

24. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano prvostupanjsko rješenje kojim je preinačio rješenje suda prvog stupnja o sudskoj pristojbi od 1. travnja 2021. broj P-177/2021-3 u točki I. izreke te naložio tužitelju platiti razliku sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kuna i pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kuna tj. ukupni iznos od 200,00 kuna.

 

25. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.