1

Poslovni broj: 71 Gž R-975/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 71 Gž R-975/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. N., OIB …, iz C., kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i H. L., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. u Z., Pisarnica V., V., protiv tuženika A. p. d.o.o., OIB …, V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-58/2020-17 od 25. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-58/2020-17 od 25. siječnja 2022. te sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., OIB …, V., da tužitelju P. N., OIB …, iz C., na ime naknade neimovinske štete isplati ukupan iznos od 30.000,00 kn (trideset tisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 19. veljače 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., OIB …, V., da tužitelju P. N., OIB …, iz C., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn (jedanaest tisuća dvjesto pedeset kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 25. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., OIB …, V., da tužitelju P. N., OIB …, iz C., na ime naknade neimovinske štete isplati ukupan iznos od 30.000,00 kn (trideset tisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 19. veljače 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., OIB …, V., da tužitelju P. N., OIB …, iz C., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn (jedanaest tisuća dvjesto pedeset kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 25. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv te presude žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

 

3. Žalba tuženika je osnovana.

 

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

5. Međutim, sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu iz čl. 354.st.1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zbog šikanoznog ponašanja tuženika zbog optužbi za koje tužitelj tvrdi da su nedokazane i neprovjerene i da je jedini cilj bio otkazati ugovor o radu.

 

7. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj bio radnik tuženika te da mu je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2017. otkazan ugovor o radu, a koji izvanredni otkaz je tuženik temeljio na tvrdnji da je tužitelj kod tuženika izvršio krađu novca,

- da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza te se predmet vodio kod Općinskog suda u Varaždinu pod br. Pr-83/17,

- da je u navedenom predmetu u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu koji je određen s danom 2. studenog 2017., a što je i sam tužitelj zatražio,

- da je u navedenoj presudi ujedno odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tuženika za naknadu štete u iznosu od 283,00 kn,

- da je u istom predmetu Županijski sud u Osijeku, presudom poslovni broj Gž R-38/2018-3 od 7. lipnja 2018. potvrdio navedenu I. stupanjsku presudu u bitnim određenjima koja se tiču utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, time da je djelomično odbio dosuđenu naknadu štete zbog sudskog raskida i preinačio djelomično u odnosu na tijek zatezne kamate za iznos naknade štete zbog sudskog raskida,

- presudom Vrhovnog suda prihvaćena je revizija tužitelja-protutuženika, preinačena je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-38/18-3 od 7. lipnja 2018. pod točkom I.c) izreke u odbijajućem dijelu i suđeno je da se odbija žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-83/17-15 od 15. prosinca 2017. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 7.303,52 kune, a revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-38/18-3 od 7. lipnja 2018. kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu pod točkom I.a) u dijelu kojim je izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđenim nedopuštenim, te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom 2. studenoga 2017., te pod točkom I.c) u dijelu kojim je tužitelju-protutuženiku dosuđena naknada štete u iznosu od 29.214,16 kn, odbijena je kao neosnovana. Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-38/18-3 od 7. lipnja 2018. kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (točka I.d)) i o troškovima postupka (točka I.a) odbačena je, kao nedopuštena,

- da je tužitelju slijedom navedenog tuženik isplatio na ime naknade štete zbog sudskog raskida prema odredbi iz čl. 125. Zakona o radu, iznos od ukupno 36.517,68 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate, a koji iznos predstavlja 8 bruto plaća tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu,

- da je tuženik tužitelju isplatio i naknadu na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 38.125,68 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose i to temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu br. 1 Pr-154/18-3 od 25. siječnja 2019. time da se ista odnosi na naknade plaće za razdoblje od dana otkaza (20. veljače 2017.) do prestanka radnog odnosa prema sudskom raskidu (2. studenog 2017.),

- da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog optužbi za krađu zbog čega je osjećao sramotu, poniženje i duševne boli, a sve iz razloga jer se vijest o izvanrednom otkazu zbog krađe ubrzo proširila i među njegovim kolegama na poslu, kao i obitelji, rodbini i prijateljima, što je utjecalo na tužitelja i njegovo zdravstveno stanje i da se liječi od dana zaprimanja izvanrednog otkaza i da je kod njega utvrđeno postojanje produljenog kriznog stanja nakon stresne reakcije, da ne može funkcionirati u svom životu, da se osjeća loše, da je tjeskoban, uznemiren i bezvoljan, a što sve utječe na njegov svakodnevan život,

- da se tužitelj liječio zbog psihičkih problema počevši od siječnja 2017., pa to liječenje i dalje traje.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nedopuštenom, a što znači nezakonitom, došlo do povrede prava tužitelja kao radnika tuženika i da je upravo tuženik postupao protivno zakonu prilikom donošenja te odluke, slijedom čega da je i nedvojbeno odgovoran za povredu prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio zbog takve nezakonite odluke te je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete jer da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju i dosuđivanje pravične novčane naknade sukladno odredbi iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

 

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporno je je li sama činjenica da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrđena nedopuštenom, ukazuje na odgovornost tuženika kao poslodavca za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

 

10. U odnosu na žalbeni navod da je odštetni zahtjev tužitelja u ovom postupku akcesorni zahtjev u odnosu na zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu koji je tužitelj već postavio u postupku i o kojem je već odlučeno pravomoćnom i ovršnom presudom u predmetu poslovni broj Pr-87/17, valja odgovoriti da je isti neosnovan.

 

11. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, za postojanje odgovornosti tuženika za štetu za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio zbog nezakonite Odluke o prestanku radnog odnosa, potrebno je kumulativno ispunjenje svih onih elemenata koji u svojoj ukupnosti čine pravnu osnovu postojanja odgovornosti za štetu.

 

11.1. U okolnostima konkretnog slučaja, prvenstveno se postavlja pitanje postojanja uzročne veze između štetne radnje, tj. nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju i nastalih posljedica, tj. neimovinske štete koju tužitelj zahtijeva ovom tužbom. Poznato je da na nastanak štete može djelovati više uzroka, ali se pravno relevantnim uzrokom štete smatra onaj koji redovito dovodi do posljedica koje su nastupile u određenom slučaju. Pitanje postojanja pravno relevantne uzročne veze utvrđuje i ocjenjuje sud jer ono prelazi okvire zadatka vještaka u provođenju dokaza vještačenjem, koji je dokaz proveden i u ovom postupku.

 

11.2. Stoga, neovisno o prihvaćanju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, u ovom je slučaju odlučno postojanje ili nepostojanje pravno relevantne uzročne veze između štetne radnje i štetnih posljedica, što znači ocijeniti je li štetna radnja u konkretnom slučaju, tj. nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu, redovito odnosno po redovnom tijeku stvari dovodi do takvih posljedica kakve su nastupile kod tužitelja.

 

12. Ukoliko bi predmetna šteta tužitelju bila prouzročena samo nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu, za ukazati je na slijedeće:

Nije ostvarena osnova odgovornosti za štetu zbog povrede ugleda i časti te zbog duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu, ako postupak otkazivanja nije vođen šikanozno ili uz prekoračenje zakonom predviđenih radnji u postupku. Šikana je svjesna (namjerna) zloupotreba prava radi postizanja nedopuštenog cilja.

 

13. Činjenični navodi tužbe da su optužbe na kojima je tuženik temeljio izvanredni otkaz ugovora o radu, a to da je izvršio krađu novca i oštetio tuženika prisvajanjem novca od prodanih karata i da su iste bile nedokazane i neprovjerene, samo za sebe ne opravdava osnovanost zahtjeva za naknadu štete, jer tužitelj nije dokazao da je tuženik prema tužitelju postupao šikanozno, pa stoga nema niti odštetne odgovornosti poslodavca, jer bi mu to pravo pripadalo samo da se radilo o zlouporabama u postupanju poslodavca prilikom otkazivanja ugovora o radu i sl., koje opravdavaju novčanu naknadu kao primjerenu satisfakciju za pretrpljenu štetu zbog toga što poslodavac postupa s namjerom ponižavanja ili ugrožavanja dostojanstva radnika, a na koje okolnosti tužitelj nije predlagao dokaze.

 

14. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je postupanje tuženika prema tužitelju bilo šikanozno, valja reći da mobing odnosno zlostavljanje na radnom mjestu ili šikana, predstavlja specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina osoba sustavno i dugotrajno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takvo ponašanje, zbog visoke učestalosti i dugog trajanja može dovesti do značajnih mentalnih, psihosomatskih i drugih zdravstvenih poremećaja kod osobe izložene takvom zlostavljanju, uzrokujući time povredu prava osobnosti.

 

15. Naime, neželjeno, ustrajno uznemiravajuće postupanje usmjereno prema radniku je (nedvojbeno) podobno povrijediti ljudsko dostojanstvo i može biti osnovom za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (ZOO i Zakon o radu), no navedeno tužitelj nije dokazao.

 

16. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

17. Zbog navedenog valjalo je preinačiti odluku suda prvoga stupnja i tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti.

 

18. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja, to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo odbiti tužitelja i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.

19. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                          Vlatka  Fresl Tomašević, v.r.