Poslovni broj 43 Gž-536/2020-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-536/2020-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S.1, OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K. S., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Partneri u S.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4208/17 od 13. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice M. K. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4208/17 od 13. prosinca 2019. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici M. K. naloženo naknaditi tuženiku U. o. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 15.487,50 kuna/2.055,44 EUR[1].

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4208/17 od 13. prosinca 2019. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici M. K. naloženo naknaditi tuženiku U. o. d.d. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 524,00 kune/77,51 EUR i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika U. o. d.d. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 524,00 kune/77,51 EUR kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice M. K. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika U. o. d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4208/17 od 13. prosinca 2019. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 21.500,00 kuna uvećan za zakonsku  zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u  roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku na ime troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 864,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15m dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 7.557,90 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 11.7.2015 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje kje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izmakle dobiti iznos od 1.734,54 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe."

 

Stavkom II. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.011,50 kuna (2.125,09 EUR).

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 EUR).

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.583,50 kuna (210,17 EUR).

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice (konačno postavljen podnescima od 3. lipnja 2019., 18. lipnja 2019. i 7. studenog 2019.) radi naknade štete u iznosu od 31.656,44 kune (4.201,53 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju štetu je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila u S.1 dana 10. srpnja 2015., kada je na vozilo tužiteljice naletjelo vozilo kojim je upravljao J. B., a koje vozilo je osigurano kod tuženika pod brojem police ...

 

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u bitnom utvrdio sljedeće:

 

- da je dana 10. srpnja 2015. oko 14,20 sati u S., na kolniku … nasuprot kbr. 117 došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovala tužiteljica upravljajući vozilom marke Seat Ibiza registarske oznake ST-226-ZP, te osiguranik tuženika J. B. upravljajući vozilom marke WW Passat registarske oznake ST-341-RV,

- da se u uvodnom dijelu nalaza i mišljenja prometnog vještaka N. K. od 11. veljače 2019. (list 79-86 spisa) nalaze tri fotografije na kojima je prikazan položaj automobila tužiteljice i automobila osiguranika tuženika prilikom štetnog događaja, iz kojih fotografija je vidljivo da je cesta kojom se kretao osiguranik tuženika asfaltirana, odnosno betonirana, dok je cesta kojom se kretala tužiteljica šljunčana, neasfaltirana površina,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka N. K. proizlazi da se, neposredno prije sraza, vozilo tužiteljice kretalo šljunčanom površinom koja se nalazi u nastavku … nasuprot kbr. 117 i da je neposredno prije sraza tužiteljica obavljala uključivanje na prometnu površinu sa betonskim kolničkim zastorom kojom se kretao osiguranik tuženika, s namjerom nastavljanja gibanja u pravcu zapada, odakle je nailazilo vozilo osiguranika tuženika,

- da se u samom naletu vozilo tužiteljice kretalo brzinom od oko 7,9 km/k ili 2,18 m/s, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 28,55 km/h ili 7,8 m/s,

- da je do sraza vozila došlo oko sredine prometne površine kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika, tj. oko 2 m od početka uključivanja osobnog vozila kojim je upravljala tužiteljica sa šljunastog proširenja na betoniranu prometnu površinu na kojoj se kretalo vozilo osiguranika tuženika,

- da niti jedna od površina nije bila označena vertikalnom signalizacijom,

- da je tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju vještaka N. K. navodeći da se isti nije očitovao o kategoriji cesta kojom su se kretali sudionici predmetnog štetnog događaja, s obzirom da tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju vrijedilo pravilo desne strane, te je ista osporila i procjenu brzine kojom se kretao osiguranik tuženika,

- da je na ročištu održanom 8. travnja 2019., očitujući se na primjedbe tužiteljice, vještak N. K. u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 11. veljače 2019.,

- da je odredbom iz čl. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19., dalje: ZSPC) zemljana cesta definirana kao cesta bez izgrađenog kolnika ili suvremenog kolničkog zastora (asfalt,beton ili kocka), pa i kad na priključku javnoj cesti ima izgrađen kolnik,

- da je odredbom iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a propisano da je vozač dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom na koju ulazi i kad ta cesta nije prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ako vozilo ulazi sa ceste bez suvremenog kolničkog zastora na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom,

- da tužiteljica koja se kretala cestom bez suvremenog kolničkog zastora nije propustila vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo cestom sa suvremenim kolničkim zastorom, već je poduzela radnju skretanja u lijevo bez da se prethodno uvjerila da je može poduzeti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u pometu,

- da je irelevantno je li cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja na popisu nerazvrstanih cesta grada S.1 i tko ju je betonirao, budući da je jedino bitno da se radi o cesti sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt,beton), zbog čega se u konkretnom slučaju ne primjenjuje "pravilo desne strane",

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica postupila suprotno odredbi iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a, slijedom čega tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

 

8. Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno na konkretni slučaj primijenio odredbu iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a jer se takva odredba ne može primijeniti na predmetni slučaj u kojem je i sam vještak naveo da niti jedna od površina nije izrađena od modernog kolničkog zaslona. Također, tužiteljica ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je irelevantan status ceste (iako je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku naveo da mu je poznato da se radi o površini koju je betonirao C.).

 

9. Međutim, valja istaknuti da je vještak N. K. u svom nalazu i mišljenju od 11. veljače 2019. jasno naveo da se vozilo tužiteljice kretalo šljunčanom površinom, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo prometnom površinom sa betonskim kolničkim zastorom, prema tome iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da se tužiteljica kretala cestom bez suvremenog kolničkog zastora (šljunčani put), a da se uključivala na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom (betonski zastor), a što je razvidno i iz fotografija u spisu (list 81 spisa).

 

10. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a, a ne pravilo desne strane budući da se ne radi o raskrižju cesta iste važnosti. Prema odredbi iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a, tužiteljica koja se sa šljunčanog puta uključivala na cestu sa betonskim kolničkim zastorom, bila je dužna propustiti sva vozila koja su se kretala tom cestom, a što ista nije učinila, već je poduzela radnju skretanja u lijevo bez da se prethodno uvjerila da je može poduzeti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u pometu. Ovdje valja naglasiti da se neosnovano tužiteljica poziva na presudu Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, Pp P-6321/15 od 6. rujna 2016. (kojom je ista oslobođena optužbe da bi bila odgovorna za nastali štetni događaj jer da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o cestama iste važnosti), jer je, sukladno odredbi iz čl. 12. ZPP-a, parnični sud vezan jedino pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda (dakle, parnični sud nije vezan presudama prekršajnog suda), a osim toga iz dokaza provedenih u predmetnom postupku proizlazi da se ne radi o cestama iste važnosti da bi vrijedilo pravilo desne strane. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je potpuno irelevantno je li cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja na popisu nerazvrstanih cesta grada S.1 i tko ju je betonirao, jer u predmetnoj situaciji prednost prolaska ne ovisi o kategorizaciji cesta, već je jedino bitno da se radilo o cesti sa suvremenim kolničkim zastorom, za razliku od ceste bez suvremenog kolničkog zastora kojom se kretala tužiteljica.

 

11. Iz svega navedenog proizlazi da je do štetnog događaja došlo jer je tužiteljica postupila suprotno odredbi iz čl. 57. st. 5. ZSPC-a, u svezi čl. 2. ZSPC-a, slijedom čega tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, te je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan (stavak I. izreke pobijane presude).

 

12. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 27. listopada 2017. i troška sastava podneska od 27. lipnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), troška zastupanja na ročištima održanima 25. siječnja 2018., 22. ožujka 2018., 30. svibnja 2018., 24. rujna 2018., 18. ožujka 2019., 8. travnja 2019., 7. lipnja 2019., 4. studenog 2019. i 25. studenog 2019. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu održanom 20. travnja 2018. prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife, troška zastupanja na ročištu održanom 30. kolovoza 2018. prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te troška vještačenja (list 121 spisa), u ukupnom iznosu od 15.487,50 kuna/2.055,44 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

13. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je tuženiku dosudio trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 524,00 kune (77,51 EUR), s obzirom da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

 

14. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

15. S obzirom da je tužiteljica sa žalbom uspjela samo djelomično i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

 

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke. 

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:                                                             

                                                                                                                                    Roberta Pandža, v.r.